DUHOVNO PUNJENJE BATERIJE

          Kroz historiju sve do sad mogli smo da primijetimo razne vrste prakticiranja duhovnosti koje su se na površnom nivou razlikovale od naroda do naroda ili od doba do doba, ali u biti sve su se svodile na isto. Jako je bitno da shvatimo da je ovaj svijet kojeg zovemo materijalni, samo projekcija viših nivoa i sve što se desi na ovom svijetu ima svoj korijen u višim božanskim sferama. Samim tim možemo da zaključimo da je uzalud trošiti energiju na fraze poput: šta bi bilo kad bi bilo. 

Ako znamo da sve vuče korijen iz viših sfera svijesti onda možemo i da shvatimo zašto ljudi hiljadama godina pokušavaju ostvariti vezu s tim višim sferama putem raznih meditacija, namaza, molitvi i ostalog. Cilj svega ovog nabrojanog je da se čovjek isključi na trenutak iz ovog pojavnog svijeta i izdigne se iznad buke svojih misli i osjeti postojanje božanskog. Duhovno osviješteni ljudi djeluju baš kao kanali iz viših sfera u ovu našu nižu sferu – materijalni svijet. Možemo reći onda da vrhovna inteligencija – Bog djeluje kroz takve ljude na ovaj svijet i takvi ljudi znaju da su bili samo kanal kroz koji je prošlo više saznanje. 

Osnovna razlika između duhovno osviještenog čovjeka i ovog običnog domaćeg je to što ovaj prvi djeluje po intuiciji a ovaj drugi po urođenom instinktu (životinjskom). Mnogi mogu reći: pa i duhovno osviješten čovjek ne može bez hrane, vode i skrovišta od vremena. To je naravno tačno ali takvom čovjeku to nije glavni i osnovni cilj u životu. Cilj većine današnje populacije je da sebi za cijeli život obezbijede hranu, vodu, skrovište i suprotan spol da mu omogući produžetak vrste. To je njemu vrhunac ovoga života i u tome se ni malo ne razlikuje od ostalog životinjskog svijeta. 

Najveća opasnost takvom čovjeku je da taj svoj cilj i uspije da ostvari...on dalje onda ostaje bez cilja i biva trenutno izgubljen. Da ne bi došlo do toga potrebno je sebi ispravno postaviti prioritete i ostvariti osjećaj povezanosti sa svime i svakim što postoji, da shvatimo da nam je korijen sa istih uzvišenih sfera i da nismo ovdje gdje jesmo bez razloga nego sa jako važnom misijom. Možemo li za početak da svaki dan odvojimo bar 5 minuta da se u svijesti izdvojimo iz ovog svijeta i kažemo Tvorcu hvala i na ovom danu?

SLIJEDIMO LI ISTINU ILI VEĆINU?

         Već dugo vremena osjećamo da nešto nije uredu s ovim svijetom, priznali mi to sebi ili ne. Osjećamo to u svakom pogledu kada prođemo kroz naše gradove, osjećamo to u svakom razgovoru među ljudima, jednostavno sve nam odiše nekom prazninom i sve je postalo toliko mehanički i automatski...čak i ljudi. Razlog tome je što više skoro pa nikako ne slušamo želje svoje duše, nego samo se držimo nekih društvenih normi i slijedimo većinu jer su nam negdje još u djetinjstvu utkali u naš um da je istina u onome što većina slijedi. 

Ljudi vole osjetiti čvrsto tlo pod nogama i zato da ne bi morali propitivati svaki izbor i svaku odluku u životu, lakše nam je samo krenuti za većinom – to je masovno razmišljanje danas. Iz nekog čudnog razloga vjerujemo da ako većina nešto radi, to mora da je ispravno. Zbog toga danas vidimo kako ogromne mase djece i odraslih slijede razne pjevače, glumce, fudbalere i ostale dvorske lude ovog našeg lijepog svijeta. Vidimo ogromnu većinu populacije koja živi na skoro identičan način: roditi se, rasti, školovati se, zaposliti se, vjenčati i umrijeti – to je uglavnom taj današnji šablon. 

Čudno je to kako se nekad ne upitamo jesu li ovaj svijet napred pokretali pojedinci ili većina? Svako doba je imalo nekog pojedinca koji je svojom vizijom i intuicijom pokrenuo ovaj svijet korak unapred, da bi većina lakše mogla uzgajati svoje truplo kroz život. Naravno skoro svaki taj pojedinac koji je došao sa istinom je protjerivan, proglašavan ludim, pa čak i ubijan od strane te većine koju volimo da slijedimo. Ali svaki od njih je gledao očima svoga srca i shvatao je ljudske umove i njihova ega i nije mario čak i život dati za istinu jer je znao kad tad da će njegova vizija biti od velike koristi ljudima. 

Nažalost danas i samo kad pročitamo ovakve tekstove, osjećamo tu istinu u sebi dok čitamo i nakon toga kažemo: e sad da se vratim svakodnevnom svijetu. Ne moramo mi svi biti neka velika imena koja će se dugo spominjati. Djelujmo na ono na šta možemo djelovati, pokažimo svojim načinom života i postupcima da smo mi zapravo DUŠE u tijelu, a ne obratno. Ne dozvolimo da nam prođe i jedan trenutak u životu više a da mi ne budemo prisutni u njemu.

DJELUJMO NA KORIJEN SVAKE BOLESTI I POREMEĆAJA

         Šta je zapravo bolest? Mnogo puta u životu se susrećemo s ovim pojmom, tako da možemo reći da je bolest svaka promjena načina rada našeg organizma koja nam uzrokuje fizičku ili psihičku bol i nelagodu. Na koji način većina današnje medicine djeluje na bolest? Kada odemo liječniku naše je da mu kažemo samo lokaciju i vrstu naše boli, a njegov zadatak bi trebao biti da preko posljedice (bol) dođe do uzroka i djeluje NA UZROK. Nažalost jako mali broj liječnika djeluju na taj način jer čak i današnja medicina, to jest ustanove koje ljude uče medicini (školstvo) uglavnom djeluju samo na različite nivoe posljedica umjesto da djeluju na uzrok bolesti. 

Da bi izbjegli liječničko eksperimentisanje na nama zašto da ne budemo sami sebi liječnici jer ipak, postoji li iko ko nam želi više dobro od nas samih? Da bi detaljnije shvatili pojavu bolesti i kako do nje zapravo dođe, krenućemo od krajnjeg stadija pa sve prema korijenu. Kada imamo neki problem, bilo to psihičke ili fizičke prirode, uzmimo za primjer depresiju ili neku vrstu napade panike...današnja medicina djelovaće na taj način što će nam dati mješavinu neke vrste narkotika i raznih otrova u vidu antidepresiva ili tableta za smirenje. Taj njihov pristup možemo da uporedimo s pokušajem da sa običnom peglom izravnamo  uzburkano more. 

Moramo znati da naš organizam u potpunosti savršeno funkcioniše sam od sebe i svaka bol, nelagoda ili negativan osjećaj služi nam kao crveno svjetlo ili alarm da se nešto promijenilo u tom savršenom organizmu i da bi trebali da djelujemo na taj problem i vratimo organizam u staro stanje. Međutim mi umjesto da poslušamo taj alarm u vidu boli ili nelagode i djelujemo na uzrok bolesti, šta mi radimo? Mi djelujemo s narkoticima na taj alarm koji nam je javio da nešto nije uredu i na taj način ubijamo glasnika tako reći, dok uzrok bolesti i bolest sama i dalje postoji. Narkotici imaju svoj vremenski period u kojem djeluju i kada taj period prođe opet nam se alarm pali da bi znali da i dalje postoji isti problem i da ništa nismo napravili. 

Zbog toga savjet nam je da slušamo svoje tijelo i slušamo svoje osjećaje iako su negativni, jer će nas oni odvesti do uzroka problema, a uzrok se uvijek ali baš uvijek nalazi u našim vjerovanjima koja nisu ispravna. Naprimjer ako smo takva osoba da smo zavidni na uspjehu drugih i za određeni broj godina dobijemo tumor, koliko nas će povezati taj tumor s tim što smo bili zavidni? Ali činjenica je da nas je to pogrešno uvjerenje – zavist dovela vremenom do tumora jer smo godinama zbog zavisti uzrokovali razne psihičke pritiske sami sebi koje djeluju na naš organizam i u konačnici naše zdrave ćelije organizma pretvaraju u kancerogene – tumor. Zavist je samo jedan od mnogih uzroka bolesti, ali naš je zadatak da se vratimo skroz na korijen bolesti, na naša temeljna uvjerenja i izmjenimo ono pokvareno. Samim tim ćemo izliječiti sami sebe.

SUŠTINA RELIGIJE

        U ovom dijelu ćemo se pozabaviti pojašnjavanjem suštine svake religije. Iako možemo naći mnoštvo razlika u različitim religijama, govorićemo o onoj suštini na koju se svodi baš svaka monoteistiška religija. Među najrasprostranjenije religije spadaju kršćanstvo, judeizam i islam. Iako postoje još mnoge kao što su budizam i hinduizam, u ovom dijelu ćemo govoriti o ove prve tri jer je mnogo sukoba među njima. 

Pojam religija definiraću kao skup Božijih zakona i pravila vezanih SAMO za ovaj pojavni svijet, skup smjernica kako postupati u ovom svijetu, ovoj dimenziji vremena i prostora. To je ujedno i prvi nivo s kojeg mora krenuti svaki pripadnik religije, ovozemaljski nivo vremena i prostora. Na tom nivou vjernik još uvijek nije okusio ništa duhovno i sve izvršava mehanički i automatski. Zna da mora izvršavati molitvu, davati milostinju i ostale dužnosti prema Bogu zapisane u religijskim zakonima i naravno sve to radi u nadi da će biti nagrađen na ovom svijetu i na budućem, to jest, još uvijek  radi sve u svom interesu. 

Znači na ovom prvom nivou vjernik sve te dužnosti obavlja mehanički iako zapravo i ne zna još duhovnu suštinu svih tih dužnosti. Drugi nivo, naravno koji je viši od prvog, podrazumijeva početak duhovnog puta vjernika, kad vjernik počinje da shvata duhovnu vrijednost u onim religijskim dužnostima iz prvog nivoa. Taj drugi nivo već označava kapiju duhovnog svijeta, a izlaz iz ovog pojavnog svijeta. Nakon drugog nivoa dolazi treći nivo kojeg nazivamo Nivo istine. To je nivo u kojem je vjernik već probudio svoju svijest i u kojem se izdignuo iznad ovog našeg pojavnog svijeta i sve u našem svijetu gleda samo kao simbole viših dimenzija. 

Takvom čovjeku već ovaj svijet postaje raj jer se oslobodio svog ega i njegovih niskih želja a jedina mu je želja ostala SPOZNAJA BOGA, što nas dovodi do zadnjeg nivoa koji nazivamo nivo spoznaje. Ne možemo reći da će čovjek na tom nivou spoznati u potpunosti Boga jer je to nemoguće. Ljudska duša bi u tom slučaju izgorila od svjetlosti i ljepote...ali možemo reći da na tom nivou čovjek spozna da postoji zapravo samo jedna istina a to je Bog i da se sve utapa u Boga i sve ostalo gubi svoj smisao jer je sve i došlo od Boga. Na tom nivou čovjek spozna da je Bog sve, ali sve nije Bog. Ova četiri nivoa možemo svesti na 4 fraze: u prvom i najnižem nivou postoji: ovo je moje, ovo je tvoje; u drugom nivou postoji: što je moje, to je tvoje; u trećem nivou više ne postoji JA i TI; a u četvrtom nivou postoji samo JEDAN JEDINI.

OPREDJELJENJE – NAJVEĆA ZABLUDA DANAŠNJICE

         Podijeli pa vladaj – stara izjava čija istinitost se najviše očituje baš u ovom vremenu kojem živimo. Trenutno živimo u takvom dobu kad ne moramo ni iz kuće izaći da bi saznali informacije iz svijeta. To daje mogućnost onim ljudima koji kontrolišu protok informacija da nam serviraju šta god im je po volji, bilo to da je istina ili ne. Danas se od ljudi traži stalno da se za neku stranu opredijele, bilo to da je u pitanju politička stranka, nacionalna pripadnost, religija ili mnogi drugi aspekti. Što više podjela, to bolje za manjinu koja nam nameće to sve. 

Ljudski ego je takve prirode da stalno traži da se identifikuje s nečim, to jest da se za nešto opredijeli pa da onda u vezi toga zauzme neki stav i žestoko ga brani. Možemo reći da je hrana ega osjećaj superiornosti nad nekim, osjećaj da je baš on u pravu a drugi nije, zbog toga i vidimo da nam je svakodnevnica konflikt čak i oko najmanjih sitnica. Nije važno koliko je nebitan predmet konflikta, važno je biti u pravu. Takav je ego. 

U ovom dobu imamo toliko opcija za koje se možemo opredijeliti da čak i unutar opcije imamo još opcija koje se razlikuju. Takvu smo situaciju dopustili, jer naravno ovo sve važi i ovo nas sve drži ograničenima samo dok smo na tako niskom nivou svijesti da to sve možemo progutati. Danas je dovoljno povući zamišljenu liniju između dvije porodice da bi se oni počeli poprijeko gledati i uočavati mane jedni drugima. Zar nam treba neko da nam kaže da je to toliko uzak pogled i da s tim porobljavamo sami sebe?

 Izdignimo se iznad toga i budimo ono što stvarno jesmo, ono istinsko čisto Biće koje nema potrebu da se nekome pravda ili da sa nekim ulazi u konflikte. Pokušajmo da živimo bez tih svih opredjeljenja jer ona donose samo bolest, bolest najgoru od svih. Ako znamo da je ovaj pojavni svijet samo u našem umu zašto stvaramo sami sebi patnju onda? Misli stalno dolaze i odlaze u našem umu, a na nas djeluju samo one misli kojima damo energiju jer energiju mislima možemo samo mi dati. Kada smo svjesni naših misli kako dolaze i odlaze, one na taj način gube energiju, slabe i na kraju nestaju. Ne vežimo se za naše misli.

PODESIMO NAŠU FREKVENCIJU NA POZITIVNO

         Uzmimo što manji kamenčić i bacimo ga na mirnu površinu mora. Šta će da se desi? Iako je kamen izuzetno male površine u odnosu na ogromno more, taj kamen će poslati sitne talase preko cijelog mora koji će putovati sve do prve prepreke (greben,obala) i onda će se odbiti i vratiti do mjesta gdje smo bacili kamen, ali talas će biti znatno veći. Primijenimo ovo saznanje na svakodnevni život. Naši osjećaji, bili oni pozitivni ili negativni, su vid vibracije, a svaka vibracija šalje elektromagnetne talase. 

Zamislimo da smo mi onaj kamenčić bačen u more, a more je veliki univerzum. Vjerovali mi u to ili ne, takav je zakon fizike koji vlada univerzumom. Sve je to zakon akcije i reakcije – ono što nudimo to ćemo i dobiti još u većem omjeru. Često se pitamo zašto ljudi koji su stekli određenu količinu materijalne imovine na ovom svijetu i dalje stalno dobijaju i imaju, tako reći, sreće u svemu, a oni koji imaju malo, tj nisu zadovoljni s onim što imaju, njima tek onda ne ide ništa od ruke i šta god zamisle to propadne. Sve je to slika onog zakona ŠTO NUDIŠ TO ĆEŠ DOBITI. 

Sad kad smo shvatili na koji sistem funkcioniše taj zakon, zašto da ne odaberemo pozitivno razmišljanje i osjećanje? Ako smo nešto ili nekoga izgubili u prošlosti, ništa nećemo dobiti s tim ako se stalno vraćamo na to osim još razloga da se loše osjećamo. Moramo shvatiti da mi u prošlosti više nemamo nikakve uloge i nema načina da prošlost promijenimo. Zašto onda da trošimo energiju na razmišljanje o njoj? Ista stvar se dešava kada svoju pažnju usmjerimo na budućnost i onda se javlja strah da nešto nećemo uspjeti ili slično, a samim tim negativnim razmišljanjem ćemo i privući to čega se bojimo ili možda još i gore. Zato podesimo sami sebe da mi budemo vlasnici svojih misli, a ne da misli posjeduju nas i da o njima ovisimo. 

Jedino vrijeme na koje mi možemo da djelujemo je ovaj trenutak SAD i ništa više. Mi većinu života provedemo trošeći energiju na prošlost i budućnost a sadašnjim trenutkom nikad nismo zadovoljni, iako nam od tog sadašnjeg trenutka sve ostalo ovisi. Zato posvetimo svu svoju pažnju i energiju samo na ovaj trenutak upravo sad i djelujmo na njega najbolje što možemo i nađimo uvijek razloge na čemu smo zahvalni, a ne ono negativno. Za ostalo ne moramo da brinemo jer ćemo sa zahvalnosti u ovom sad trenutku privući još situacija na kojima ćemo zahvalni biti.

DOZVOLIMO NAŠEM BIĆU DA NAS VODI KROZ ŽIVOT

          U današnjem turbo načinu života, kojem su glavne karakteristike steći što više i za što kraće vrijeme, počela su se napokon javljati kod ljudi pitanja o smislu ovog života. Da li je to stvarno razlog zašto smo se našli ovdje u sred svemira na planeti Zemlji, da li nam je uzvišeni plan samo da se rodimo, rastemo, školujemo, iskoristimo sve materijalno, što je više moguće i na kraju završimo metar i pol pod zemljom? Moramo priznati da većina današnje populacije živi po ovom šablonu i cijeli svoj život ne uspiju da shvate da mi nismo samo ova nakupina bjelančevina i ostalih tvari. 

Problem se javlja onda kad dopustimo našem egu preko uma da nas vodi iako um nije dizajniran da začinje bilo kakvu ideju. Um je dizajniran samo da opaža ono što mu naše više sebstvo dojavi. Ali da bi mogli da funkcionišemo ispravno u ovom životu moramo da naučimo razlikovati dojave ega od dojava višeg sebstva koje je povezano sa višim stanjima svijesti, sve do krajnjeg sveobuhvatnog stanja svijesti i inteligencije – tj Boga. Kako da prepoznamo dojave višeg sebstva? 

Budući da je više sebstvo nivo naše svijesti koje je iznad koncepta vremena i prostora, što znači da za naše više sebstvo i prošlost i budućnost postoje upravo sad i ovdje, tako da može dojaviti našem umu koji mu je idući korak da učini. A jezik komunikacije između višeg sebstva i uma je jezik UŽITKA. Znači da bi znali šta nam više sebstvo predlaže da u ovom trenutku uradimo, potrebno je samo da razmotrimo ponuđene opcije trenutno i odaberemo onu koja nam pričinjava najveći užitak. Zaista je tako jednostavno. Jedini pravi osjećaj koji nas povezuje sa Bogom je osjećaj ljubavi, što znači da bi znali na koju nas stranu Bog poziva, tako reći, samo treba djelujemo u smjeru ljubavi. 

Npr trenutne su mi opcije da gledam TV, izađem u prirodu i da posjetim prijatelja. Od te tri opcije recimo da mi najjači osjećaj ljubavi izaziva odlazak u prirodu – odabiremo tu opciju i ostajemo u prirodi sve dok užitak u tome traje. Kada prestane, opet odabiremo od idućih opcija koje imamo i tako stalno. Kada univerzum primi takvu našu vibraciju stalnog osjećaja ljubavi, vrlo brzo će nas dovesti do tako reći eksplozije užitaka. Živeći na takav način dopuštamo Bogu da nas vodi kroz život i da uvijek budemo na pravom mjestu u pravo vrijeme i sa pravom osobom. Važna stvar koju nismo spomenuli je to da pri svakom odabiru iduće opcije nemamo baš NIKAKVA očekivanja. Dopustimo sebi da budemo iznenađeni u najpozitivnijem smislu.

ZATVORIMO OČI, POGLEDAJMO DUŠOM

          Da razmislimo na trenutak ko smo mi zapravo? Jesmo li ono što su nam drugi rekli da smo? Rekli su nam kako se zovemo, koje smo nacije, koja nam je religija, da li smo niski ili visoki, da li smo imućni ili siromašni... Sve su nam odmah u početku rekli, čemu onda bespotreban trud da saznajemo ko smo? Uvijek me zanimalo kad bi neko bio rođen na mjesecu, koju bi njemu dodijelili religiju i naciju... 

Zanimljivo je to kada ljude upitamo takva pitanja na temu smisla života, pronalaženja sebe i slično, ljudi inače odgovaraju da nemaju vremena za to nego moraju da se bave svakodnevnim životom i poslovima. Ali glavno pitanje je: kako neko može da uradi čak i jedan korak ako prvo sebi nije odgovorio šta je smisao života... Ipak toliko smo sposobni da mnogi prožive cijeli život a da ne saznamo smisao. To me podsjeća na anegdotu o dva ribara koji su se našli u čamcu, a čamac ide direktno prema vodopadu. Ovaj prvi koji je bio malo viši reče: druže idemo baš na vodopad, daj da uradimo nešto da se spasimo. Međutim ovaj drugi odgovori: ma pusti sad to, to je nebitno, nego pomozi mi da izbacimo ovo malo vode iz čamca. 

Koji ćemo biti od ova dva ribara, sasvim je do nas. Pokušajmo na kratko da zatvorimo oči i odbacimo sve etikete koje su nam davali od rođenja, da odbacimo sa sebe svaku naciju, sve religije, sve što su nam rekli da jesmo...kada sve odbacimo, šta će ostati? Šta je ostalo da ne možemo odbaciti? Ostala je čista svjesnost koja ne ovisi ni o čemu nabrojanom, a ta svjesnost smo mi. Ostanimo u tom stanju ili makar se što češće vraćajmo na to. 

Zar nije to spokojno i mirno stanje u kojem nam više nije bitno koju će nam etiketu dati, kako će nas nazvati? Zar nije dobar osjećaj saznati da naše istinsko biće nema veze sa nacijama, rasama i ostalim etiketama? Kakav je to uzvišen osjećaj živjeti u tom stanju svjesnosti...da u svakoj travki vidimo božanski trag, u svakoj kapi vode vidjeti cijelo more, kada osjetimo da svi potječemo iz istog izvora...neopisivo. Sve što trebamo je da na kratko samo zatvorimo oči i slušamo, slušamo šapat Božiji i zaboravimo na svu buku uma.

UŽIVAJ U IGRI, ZABORAVI NA REZULTAT

           U ovom dijelu ćemo govoriti o jednoj od najvećih iluzija koja je nametnuta ljudima još od početka, a koja je u ovom savremenom dobu došla do vrhunca. Pogledajte bilo koju reklamu na TV-u, pročitajte bilo koji magazin, obratite pažnju na objave bilo kojeg medija širom svijeta...šta vidimo? Vidimo samo mnoštvo materijalnih stvari koje nam serviraju kao životne ciljeve, kao što su: što noviji auto, što noviji telefon, ogromne vile, odjeća čija je cijena kao nečija godišnja plaća...nudi nam se samo vanjski sjaj, da nas okolina primijeti kako mi to imamo, a oni ne. 

I naravno ljudi kada vide sav taj sjaj postave sebi za cilj mnogo od toga u životu i provedu cijeli svoj život u trku i žurbi, ne bi li sakupili što je više moguće da ostvare što više od tih svojih sjajnih ciljeva. I onda na kraju života nakon što su možda neke ciljeve i ostvarili, shvate da im je cijeli život prošao a da ga oni nisu ni primijetili, a kamoli uživali u njemu. Mnogi shvate tek na svojoj zadnjoj postelji u životu da je smisao života zapravo da se igra dok svira...

Osvijestimo se i budimo iznad tog lažnog sjaja koji nam nude u cilju da nas porobe do kraja života. Još od malih nogu prvo nas uče na skupe igračke do kojih koliko-toliko još i možemo doći, da bi nam kao odraslima nudili mnogo veće igračke...samo u cilju da nas drže fokusirane na materijalno jer osvijestenim covjekom ne mogu vladati. Ali nikad nije kasno da se probudimo iz te noćne more i počnemo živjeti punim plućima svaki dan. Da nam svaki pogled bude kao onaj dječiji koji smo davno zaboravili, radoznalo gledati bas na sve oko sebe, obratiti pažnju na svaki djelić svakog dana našeg života, a pri tom da pustimo prošlost i budućnost da postoje za sebe. 

Pogledajte današnje ljude kako su zamišljeni i tmurni...čak i kad su na nekim mjestima kao iz bajke. Iako su na odmoru da uživaju malo u tome što su stekli, oni i dalje misle na idući cilj kako dobiti još više...tome nikad kraja nema... Posvetimo svu pažnju baš ovom sad trenutku i izvucimo iz njega najbolje što možemo, jer ipak drugi trenutak osim ovog sad i ne postoji.

RADI NA SEBI, A NE NA MIŠLJENJU DRUGIH

           Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu – Ovo je jedna od najvećih izjava tokom historije a djelo je velikog Mahatma Gandhija. U ovoj izjavi možemo primijetiti najbolji savjet za svakog pojedinca današnjeg doba. Danas kad je ego preuzeo ogromnu većinu populacije, ne možemo a da ne primijetimo na koji su nivo ljudi spali i na šta su sve spremni samo da bi sebi osigurali neku materijalnu korist. Ubistva i silovanja su već postala normalna pojava i samo broj u svakodnevnim vijestima... Više nije dovoljno silovati djevojke i žene, sad se siluju i ubijaju i bebe. 

Koliko god to nama monstruozno izgledalo, nalazimo se u tom dobu razvoja civilizacije kad smo došli do vrhunca zla, ego je jači nego ikad i mora da se sad sve najgore i najodvratnije izbaci na površinu, na vidjelo. Normalna je stvar kod svakog, bar malo prisebnijeg čovjeka da želi promijeniti svijet na bolje. Ali kao što već od ranije znamo sav ovaj svijet i svemir je u nama, a ne obratno. Sve što opažamo preko svojih 5 osjetila, nadražuje mozak i mozak nam stvara sliku o svemu. Prema tome pokušavati popraviti nešto u svijetu izađe nam na isto kao da pokušavamo popraviti svoj odraz u ogledalu. Da bi se promijenio odraz moramo se prvo promijeniti mi. 

Zbog toga u ovom dijelu govorimo o radu na sebi, o izdizanju svijesti na viši nivo s kojeg ćemo moći da vidimo širu sliku stvarnosti. Moramo da znamo da se evolucija svijesti dešava htjeli mi to ili ne. Mnogi će možda reći: Od kako sam počeo rad na sebi kao da još više vidim zla u svijetu. To je sasvim normalno, jer što se više približavamo svjetlu, sve više i mraka vidimo. Moramo da naučimo vidjeti kroz čovjeka ponašanje ega i da čovjekovu suštinu izdvojimo iz toga jer ona je uvijek čista. Svi smo dio istog izvora ma koliko vizuelno različiti bili. Ovaj svijet je samo projekcija našeg uma preko naših osjetila, prema tome izdignimo svijest na onaj nivo kome se te projekcije uma pokazuju, budimo taj tihi promatrač uma koga ništa iz okoline ugroziti ne može.

RAZLIKA IZMEĐU SVJESNOSTI I SVIJESTI

                Mnogo puta u životu smo se susretali s pojmovima svjesnost i svijest, ali da li smo znali pravo značenje ovih pojmova? Neki čak i miješaju ova dva pojma ili daju im isto značenje. Iako su ovi pojmovi tako reći u srodstvu, postoji razlika među njima. Možemo reći da je svjesnost alatka svijesti. U školi kada smo prvi put naučili da je 2+2=4, to smo saznanje pohranili u našu svijest, kao i svako drugo saznanje tokom života. Prema tome možemo reći da je svijest mjesto pohranjivanja  svih naših saznanja. Naravno iz toga možemo zaključiti da nam je svijest u stalnom procesu širenja. 

Međutim kada  govorimo o svjesnosti, reći ćemo da je svjesnost usmjerenje svjetlosti svijesti u određenom smjeru, ili možemo reći da je svjesnost fokusiranje na određenu tačku. Primjer tome je kada se u ovom trenutku bavimo s nečim, fokusiramo se samo na to što radimo i to zovemo svjesnost, a iskustvo tog trenutka pohranjujemo u našu svijest. Sad kada smo pojasnili tu razliku između svjesnosti i svijesti možemo da spomenemo da svijest ima više nivoa. Činjenica je da se većina današnje populacije zadržava samo u najnižim nivoima svjesti koji spadaju u trodimenzionalni svijet. Taj dio svijesti koji vlada samo u ove tri dimenzije je FIZIČKI UM. 

U ovom dijelu nećemo govoriti o višim nivoima svijesti kao što su viši um, duša i ostali nivoi. Pozabavićemo se samo najnižim nivoom – fizičkim umom. Možemo reći da on zavisi ili se sastoji od 3 glavna dijela: SISTEM VJEROVANJA, EMOCIJE i MISLI. I upravo ovaj redoslijed je ispravan kad idemo odozgo prema dolje, što znači da su nam misli uvjetovane emocijama, a emocije nam se javljaju zavisno od našeg sistema vjerovanja. Jako je bitno da ovaj redoslijed zapamtimo i da znamo funkciju svakog od ova 3 dijela. 

Mnogi danas čine greške što odmah reaguju na misli ili emocije, bez toga da se zapravo vrate na korijen tih misli i emocija – na sistem vjerovanja i potraže koje je to pogrešno vjerovanje u našem sistemu koje je uzrok onda nekoj emociji, a dalje ta emocija biva uzrok našim mislima i postupcima. Čak i veliki broj današnjih izučenih doktora psihologa djeluju samo površno na misli ili emocije, dajući ljudima razne droge i otrove u vidu antidepresiva i sredstava za smirenje, na taj način zamazujući im samo oči i dok droga popusti problem se vraća. Da ne spominjemo probleme koje te droge uzrokuju ostatku organizma. Zato neka nam negativne emocije i misli budu samo podsjetnik da nam nešto nije uredu u našem sistemu vjerovanja i da je potrebno da neko od naših vjerovanja ispravimo.

AKTIVIRAJMO DESNU STRANU MOZGA

            U ovom dijelu ćemo se pozabaviti najzanimljivijim dijelom našeg organizma – mozgom. Svi znamo da se mozak sastoji od lijeve i desne polovine što čine cjelinu izgledom sličnu jezgri oraha. Sama pomisao na to da je mozak organ koji je zadužen baš za svaku našu interpretaciju ovog svijeta, čini ovu temu jako zanimljivom za izučavanje. Naime svaki dio mozga je zadužen za svoju dužnost, pa tako lijeva strana mozga je ona koja se bavi logikom, analitikom i racionalnim zaključivanjem, dok desna strana je zadužena za osjećaje, intuiciju, predosjećaje i sl. 

U današnjem vremenu možemo primijetiti da je lijeva strana mozga jako razvijena i dovedena skoro do savršenstva, tako da sve proračunavamo, svaki minus i plus moraju biti sagledani, unaprijed sve mora biti isplanirano do zadnjeg detalja i tako... Toliko smo se posvetili karakteristikama lijeve strane mozga da smo skoro dopustili da nam desna strana služi samo za popunjavanja ostatka lobanje. Desnu stranu mozga smo ostavili skroz u zadnjem planu jer smatramo da nas  njene karakteristike samo spriječavaju u gomilanju što više materijalnog oko sebe. 

Kome treba osjećaj za pomoći čovjeku u nevolji kad ćemo se u tom slučaju morati odvojiti od toga što ćemu mu dati... To je razmišljanje većine ljudi danas. Iako im desna strana mozga aktivira osjećaj da trebaju da pomognu čovjeku u nevolji, oni taj osjećaj jednostavno ignoriraju i smatraju da moraju se baviti bitnijim stvarima kako bi još više umnožili ono što posjeduju. Druga stvar koju ignorišemo kod desne strane mozga je intuicija, koja bi nam bila od ogromne pomoći samo da obraćamo pažnju na nju, jer nam upravo intuicija dolazi iz viših sfera. To je onaj osjećaj kada kažemo da nas srce vuče nečemu iako kako god sračunamo to nam se ne isplati. Naravno mi dajemo prednost opet lijevoj strani mozga i njegovom proračunu, zanemarujući intuiciju iako bi nas ona odvela baš do onog što je potrebno kao hrana našoj duši. 

U islamu je na zanimljiv način opisana ova tematika kada se spominje Antihrist. Rečeno je kada dođe doba Antihrista, on će vidjeti na lijevo oko ali će mu desno bili bolesno i unakaženo. Kao i što vidimo danas to simbolično doba Antihrista je već odavno tu jer lijevom stranom vidimo super, dok nam je desna strana dosta zakržljala. A sam naziv Antihrist je i dobio po tome jer je skroz suprotnost Hrista koji je živio, tako da kažemo, po DESNOJ strani. Ako već mislimo da tako dobro vidimo samo lijevim okom, zamislite tek kako ćemo vidjeti kada pogledamo sa oba oka.

JEDAN IZVOR(TVORAC) A RELIGIJA MNOGO

 

                Kao što vidimo u naslovu, u ovom dijelu ćemo pokušati pojasniti od kud tolike religije ako je samo jedan Tvorac i od kud još i sukobi  između religija pa čak i između pripadnika iste religije. Kao što smo govorili u ranijim tekstovima, mi smo duhovna bića sa povremenim tjelesnim iskustvima. To tjelesno iskustvo nam je došlo kao jedan vid kazne, što i vidimo po načinima života većine i nezadovoljstvu. 

Od kad smo došli na ovaj svijet  kao da smo na neki način zaboravili od kud smo zapravo došli  i gdje ćemo se vratiti. Upravo zbog tog zaboravljanja potrebno je da nas Tvorac povremeno podsjeti ko smo mi i koji nam je smisao. Kroz historiju bilo je mnogo ljudi kroz koje nas je Tvorac podsjećao. Naravno da su to bili ljudi koji su se isticali po svojoj duhovnosti u svom vremenu i okruženju. Morali su dostići velike nivoe svjesnosti da bi mogli doći do BAZE INFORMACIJA, tako da je nazovemo, i naravno morali su biti svjesni jednote sa svim i sa Tvorcem. Svaki od njih je živio na ovom svijetu kao prolaznik sa misijom da približi više sfere ljudima oko sebe. Neki mudri i učeni ljudi vole reći za te izaslanike od Boga da su bili ukupna duša ovog svijeta tog doba u jednom čovjeku. 

Moramo da zapamtimo da je svaki od tih izaslanika imao ISTU PORUKU u suštini. Mnogi od njih su ostali zapamćeni i do dana današnjeg kao što su Isus, Siddharta Gaotama(Buda), Muhammed, Mojsije...i još mnogi drugi, da ih ne nabrajamo sad. Mnogi će se složiti da svi ovi ljudi imaju jednu zajedničku stvar: da su bili duhovne vođe svog doba, a vodili su svi ka jednom cilju BOGU. Ali tu je nastupio međutim problem ni iz čega. 

Ljudi su od svakog izaslanika božijeg napravili religiju i svakoj religiji dali drugačiji naziv, što je i više nego dovoljno za ljude prosječnog saznanja da se grupišu iza imena izaslanika koji je među njima bio. Tako danas npr imamo kršćane koji kažu da se povode za Isusom, muslimane koji se povode za Muhammedom, jevreje za Mojsijem, budisti za Siddhartom(Buda)....i mnogi drugi. Iako su oni svi pozivali na istu stvar, to nije bilo dovoljno da se ljudi ne razjedine na grupe. Zato je najbolji savjet za današnje doba: umjesto da se povodimo za izaslanikom, hajde da povodimo se za porukom koja nam je došla preko njih i koja nam je svima ista: VOLI DRUGOG KAO SAMOG SEBE

NE SANJAJ SVOJ ŽIVOT, ŽIVI SVOJ SAN

              U ovom dijelu ćemo se pozabaviti  jednom temom koja je također jedna od ključnih, pogotovo u današnjem vremenu. Za početak da naglasimo glavnu stvar: Za svaku našu odluku u životu UVIJEK smo podržani od Univerzuma (Duha, Boga), zavisno od našeg stanja, tj vibracije. Da pojasnimo: koje vibracije šaljemo, takve nam se vibracije i vraćaju. Npr ako se molimo Bogu da nam popravi  financijsku situaciju, tadašnje naše stanje je da nismo zadovoljni sadašnjom situacijom i takvu vibraciju odašiljemo. Budući da nas Bog podržava u svemu, podržaće nas i u tom stanju nezadovoljstva i poslaće nam još takvih situacija zbog kojih ćemo nezadovoljni biti. 

Jako je bitno da shvatimo na koji način komuniciramo s Univerzumom. Molitva kao takva kroz svaku religiju se podrazumijeva kao osjećaj sjedinjenja s Bogom, pa bio to namaz, meditacija, ili bilo koji vid molitve koji se spominje tokom historije...sve se svodi na jednu stvar: VRATITI SE NA IZVOR. Kada smo u tom stanju dubokog mira i harmonije sa svim što jeste, jedino što osjećamo je ljubav i zahvalnost. Kada zračimo ljubavlju i odašiljemo takve vibracije, jedino što nam se može vratiti je to isto. Zbog čega se u svakoj religiji zagovara pomaganje drugima? Upravo zbog toga kad pomažemo drugima nalazimo se u tom stanju zahvalnosti Bogu jer nas je počastio da baš mi budemo ti preko kojih će On pomoći nekome. 

Mnogi provedu svoj cijeli život u strahu. U strahu od siromaštva, u strahu od gubitka moći ili neke društvene pozicije...i zbog tih strahova propuste mnoge šanse u životu. Živimo većinom po normama kojih se većina drži, iako se to možda nama i ne sviđa. Zaboravili smo na glavnu stvar u životu: OSLONAC NA BOGA. Možemo reći da smo istinski slobodni samo onda kad nemamo šta da izgubimo. 

Danas se velika većina poistovjećuje s onim što ima ili s onim što je postigao. Takav čovjek se ne može nazvati slobodan, jer kad mu uzmeš sve to što ima, to ga uništi i često dovede do krajnjih granica ludila pa čak i do samoubojstva. Poenta života je da igramo dok svira... Da budemo radoznali u svakom trenutku i bez očekivanja, a ipak samo je jedan trenutak zauvijek – ovaj SAD. Pokušajmo da uvijek 100% svoje pažnje posvetimo upravo ovom sad trenutku i da djelujemo najbolje moguće ali bez OČEKIVANJA.

DUŠA IZMEĐU DUHA(RUH) I EGA(NEFS)

            U ovom dijelu ćemo se pozabaviti oko teme koja je možda i najvažnija za ovo doba razvoja čovječanstva. Iako je ljudima dato vrlo malo znanja o ovoj temi jer smo u ovom vremenu više okrenuti materijalizmu nego duhovnosti, ali ipak pokušaćemo da damo neke smjernice za bolje shvatanje ove teme. Mnogo puta smo se pitali šta je to zapravo duša i gdje se ona nalazi... 

Većina nas je odgajana tako da su nas učili da smo tjelesna bića sa povremenim duhovnim iskustvima, mada je to zapravo obratno. Mi smo zapravo duhovna bića s privremenim tjelesnim iskustvom, što nam govori skoro pa svaka religija. Čak i današnja nauka polako dokazuju da nam je duša vječna (životna energija) i nakon tjelesne smrti samo prelazi u drugi oblik. Na sličan način i voda ima svoja tri oblika ali stalno istu suštinu. 

Što se tiče Duha( ili Ruha arapskom), hajde da ga nazovemo ukupnom i cjelovitom silom univerzuma koja sve drži u savršenoj harmoniji i sve čini jednom cjelinom. U religijama to su karakteristike vrhovnog Tvorca, Boga. Vezu između duše i Duha(Ruha) pokušaćemo da približimo tako što ćemo ih uporediti sa okeanom i čašom. Duh je u ovom slučaju beskrajni okean a duša je čaša puna tog okeana. Duša je zapravo razapeta između Duha i ega. Iako je duša zapravo i nastala od Duha, naravno da će težiti Duhu, ali onda je tu i naše tijelo koje teži onom negativnom dijelu – EGU( nefsu). Ego kao takav ima mnogo želja: moć, snaga, biti najbolji, imati što više, biti u svemu prvi...dok duši je potrebno samo jedno da bi bila smirena: sjediniti se sa Bogom preko njegovog Duha(Ruha). 

Jedan mudrac je lijepo pojasnio relaciju između tijela i Duha kada je rekao: Duh u tijelu je kao i značenje u tekstu – što i najbliže pojašnjava tu vezu. O ovim temama je jako teško govoriti jer su iznad riječi i pojmova, ne mogu se ograničiti u pojam. Danas u svijetu vidimo većinom udovoljavanje egu, dok nam duša  i dalje osjeća prazninu jer nije dobila ono jedino što joj je potrebno. Pokušajmo da malo manje gledamo stvari očima, a malo više srcem...