ŠARADA ZVANA SVIJET

      Obratimo pažnju na svijet u kojem živimo – pun je zapleta i raspleta, a i različitih likova koji glume svak svoju ulogu. Savršena gluma za pozornicu je ona kada likovi i ne znaju da su samo uloge u predstavi, nego vjeruju da je predstava stvarnost. Nekome je dodijeljena uloga profesora, nekome uloga direktora firme, nekome uloga građevinskog radnika, neko je student... Uglavnom cilj je nikoga ne ostaviti bez uloge. 

Onda sve te uloge mora da se podijele na što više skupina po različitim osnovama, da bi kasnije imali o čemu da raspravljaju i svako da drži stranu svoje skupine i traži mane one druge. Naravno i uloge moraju od nečega da žive, pa tako svako dobije onoliko, zavisno od toga kako glumi svoju ulogu. Onaj ko odluči da izađe iz predstave biva progonjen i ismijavan od strane vlasnika predstave, ali i od glumaca samih. Takav biva nazivan onaj s manjkom talenta. Režiser predstave diriguje sa svima na način kakav je on zamislio da predstava treba da se odvija. Ako neki glumac odglumi nešto na svoju ruku, taj brzo biva odstranjen iz predstave u pritvor na neko vrijeme, jer je prekršio pravilo predstave.

 

Pokušao sam na ovaj način da opišem današnji svijet i naše stavove prema njemu, ne bi li se osvijestili bar što se tiče ozbiljnog shvatanja svega. Možemo li da shvatimo da ne moramo biti ograničeni nekim pravilima koji su odredili tamo neki kojima ne znamo ni ime. Samo zbog toga što većina nešto slijedi, to ne znači da su na istini. Istina je uvijek ista, slijedili je svi ili samo jedan. Ovaj pojavni svijet se događa nama, a ne mi njemu jer bez nas (inteligentnih bića) on ne bi imao svrhu. 

Ako znamo da je sve što vidimo i osjetimo samo prikaz našeg uma, znači da svako od nas kreira svoju stvarnost u hodu, a da to i ne primijeti. Kakav odnos prema svijetu budemo imali, takav će nam i svijet biti. Neke stvari koje su za nekoga nemoguće, za drugog su svakodnevnica – razlika je samo u njihovim uvjerenjima. Kada bi samo postojala neka pilula koju kad popijemo progledamo svi po prvi put i prvi put stvarno počnemo osjećati ovaj svijet kao nikad prije... Takva pilula ne postoji ali postoji ključ za takvu svjesnost, a zove se potpuna budnost u sadašnjem trenutku. Svi imamo taj ključ pa pokušajmo...

ZNAMO LI ŠTA ZNAČI OPROSTITI?

         Mnogo puta u životu smo čuli ili sami rekli izjave kao što je: oprostio sam ja njemu ili njoj, ali zaboraviti neću nikad. Pri tom nismo ni svjesni da i dalje u nama ostaje dio otpora prema tome što nam je urađeno, prema tome što smo ocijenili kao loše. Mnogi žive u pogrešnom uvjerenju da oprostiti nekome znači preći preko nečega, što smo okarakterisali kao loše, i da naučimo živjeti s tim otporom u nama prema toj osobi ili situaciji. Međutim otpor i dalje postoji na taj način i s tim otporom štetimo samo sebi i nikome drugom. 

Moramo shvatiti da oprostiti nekome znači u potpunosti ugasiti taj otpor u nama prema toj osobi nakon što nam je urađeno nešto loše i potpuno prihvatanje situacije takva kakva jeste, te da nastavimo živjeti svaki idući trenutak kao sasvim novi bez da se držimo za prijašnje trenutke. To ne znači da moramo dopustiti da nas gaze, nikako. U svakom trenutku moramo nastojati da djelujemo najbolje moguće i da pazimo na to da su nam namjere u svakom trenu tako reći uzvišene prirode. 

Moramo znati da svako djeluje sa svog nivoa svijesti, a budući da je ta neka osoba odlučila nas napadati, samim tim nam pokazuje da se još nije pomaknula sa nivoa ega i to moramo da shvatimo. Kroz svakoga trebamo da vidimo akcije njegovog ega, a znamo da na ego nema potrebe reagovati, nego moramo djelovati na njegovo biće. Kada na napadanje uzvraćamo napadanjem i svađom, to je isto kao da vatru gasimo vatrom, što je naravno nemoguće. Ako smo dovoljno osviješteni znaćemo da nema te riječi kojom bi nas neko mogao izbaciti iz ravnoteže, jer sam taj pokušaj nam govori da on dolazi sa nivoa ega. 

Kao što postoji oproštaj drugom čovjeku, tako postoji i oproštaj životnoj situaciji. To znači da se pomirimo sa svime što se desilo, bilo da smo djelovali na to ili ne. Opiranje onome što jeste, ne samo da nema smisla, nego s opiranjem djelujemo destruktivno na sebe i možemo svoje psihičko stanje a i fizičko dovesti do raznih bolesti. Ključ je u istinskom shvatanju da ono što se dogodilo više promijeniti NE MOŽEMO i to shvatanje će nas osloboditi skoro svih patnji u životu. Budimo prisutni svakog trenutka baš u tom trenutku u kojem se tad nalazimo, a prošlost i budućnost ostavimo pod pojmom iluzija jer tamo i pripadaju.

UŽIVAJ U IGRI, ZABORAVI NA REZULTAT

           U ovom dijelu ćemo govoriti o jednoj od najvećih iluzija koja je nametnuta ljudima još od početka, a koja je u ovom savremenom dobu došla do vrhunca. Pogledajte bilo koju reklamu na TV-u, pročitajte bilo koji magazin, obratite pažnju na objave bilo kojeg medija širom svijeta...šta vidimo? Vidimo samo mnoštvo materijalnih stvari koje nam serviraju kao životne ciljeve, kao što su: što noviji auto, što noviji telefon, ogromne vile, odjeća čija je cijena kao nečija godišnja plaća...nudi nam se samo vanjski sjaj, da nas okolina primijeti kako mi to imamo, a oni ne. 

I naravno ljudi kada vide sav taj sjaj postave sebi za cilj mnogo od toga u životu i provedu cijeli svoj život u trku i žurbi, ne bi li sakupili što je više moguće da ostvare što više od tih svojih sjajnih ciljeva. I onda na kraju života nakon što su možda neke ciljeve i ostvarili, shvate da im je cijeli život prošao a da ga oni nisu ni primijetili, a kamoli uživali u njemu. Mnogi shvate tek na svojoj zadnjoj postelji u životu da je smisao života zapravo da se igra dok svira...

Osvijestimo se i budimo iznad tog lažnog sjaja koji nam nude u cilju da nas porobe do kraja života. Još od malih nogu prvo nas uče na skupe igračke do kojih koliko-toliko još i možemo doći, da bi nam kao odraslima nudili mnogo veće igračke...samo u cilju da nas drže fokusirane na materijalno jer osvijestenim covjekom ne mogu vladati. Ali nikad nije kasno da se probudimo iz te noćne more i počnemo živjeti punim plućima svaki dan. Da nam svaki pogled bude kao onaj dječiji koji smo davno zaboravili, radoznalo gledati bas na sve oko sebe, obratiti pažnju na svaki djelić svakog dana našeg života, a pri tom da pustimo prošlost i budućnost da postoje za sebe. 

Pogledajte današnje ljude kako su zamišljeni i tmurni...čak i kad su na nekim mjestima kao iz bajke. Iako su na odmoru da uživaju malo u tome što su stekli, oni i dalje misle na idući cilj kako dobiti još više...tome nikad kraja nema... Posvetimo svu pažnju baš ovom sad trenutku i izvucimo iz njega najbolje što možemo, jer ipak drugi trenutak osim ovog sad i ne postoji.

NE SANJAJ SVOJ ŽIVOT, ŽIVI SVOJ SAN

              U ovom dijelu ćemo se pozabaviti  jednom temom koja je također jedna od ključnih, pogotovo u današnjem vremenu. Za početak da naglasimo glavnu stvar: Za svaku našu odluku u životu UVIJEK smo podržani od Univerzuma (Duha, Boga), zavisno od našeg stanja, tj vibracije. Da pojasnimo: koje vibracije šaljemo, takve nam se vibracije i vraćaju. Npr ako se molimo Bogu da nam popravi  financijsku situaciju, tadašnje naše stanje je da nismo zadovoljni sadašnjom situacijom i takvu vibraciju odašiljemo. Budući da nas Bog podržava u svemu, podržaće nas i u tom stanju nezadovoljstva i poslaće nam još takvih situacija zbog kojih ćemo nezadovoljni biti. 

Jako je bitno da shvatimo na koji način komuniciramo s Univerzumom. Molitva kao takva kroz svaku religiju se podrazumijeva kao osjećaj sjedinjenja s Bogom, pa bio to namaz, meditacija, ili bilo koji vid molitve koji se spominje tokom historije...sve se svodi na jednu stvar: VRATITI SE NA IZVOR. Kada smo u tom stanju dubokog mira i harmonije sa svim što jeste, jedino što osjećamo je ljubav i zahvalnost. Kada zračimo ljubavlju i odašiljemo takve vibracije, jedino što nam se može vratiti je to isto. Zbog čega se u svakoj religiji zagovara pomaganje drugima? Upravo zbog toga kad pomažemo drugima nalazimo se u tom stanju zahvalnosti Bogu jer nas je počastio da baš mi budemo ti preko kojih će On pomoći nekome. 

Mnogi provedu svoj cijeli život u strahu. U strahu od siromaštva, u strahu od gubitka moći ili neke društvene pozicije...i zbog tih strahova propuste mnoge šanse u životu. Živimo većinom po normama kojih se većina drži, iako se to možda nama i ne sviđa. Zaboravili smo na glavnu stvar u životu: OSLONAC NA BOGA. Možemo reći da smo istinski slobodni samo onda kad nemamo šta da izgubimo. 

Danas se velika većina poistovjećuje s onim što ima ili s onim što je postigao. Takav čovjek se ne može nazvati slobodan, jer kad mu uzmeš sve to što ima, to ga uništi i često dovede do krajnjih granica ludila pa čak i do samoubojstva. Poenta života je da igramo dok svira... Da budemo radoznali u svakom trenutku i bez očekivanja, a ipak samo je jedan trenutak zauvijek – ovaj SAD. Pokušajmo da uvijek 100% svoje pažnje posvetimo upravo ovom sad trenutku i da djelujemo najbolje moguće ali bez OČEKIVANJA.