ŽIVOT IZMEĐU DVA POLARITETA – LJUBAV I STRAH

     Ovaj dio će se pozabaviti stalnim čovjekovim raspećem između dvije temeljne sile koje djeluju na svakog od nas. Iako mnoge od nas suprotnost ljubavi asocira na mržnju, ali razlog tome je jednostavan – neispravno shvatanje pojma ljubav. Prosječan čovjek ljubav shvata na način šta ja mogu dobiti, umjesto da mu fokus bude na to šta ja mogu dati. Zbog toga se stvara privid da je suprotnost ljubavi zapravo mržnja. 

Kada govorimo na nivou svijesti i cijelog univerzuma, onda govorimo o 2 suprotna polariteta čije su pokretačke sile ljubav i strah. Ova 2 polariteta spominju se u svim religijama kao Bog na jednoj strani i đavo na drugoj. Kada to saznanje primijenimo na svakodnevni život, osjetimo sa jedne strane bezuslovnu ljubav prema nama u svakom pokretu, svakom otkucaju srca, podržavanju svih naših odluka bez osude i samom daru života... Dok sa druge strane djeluje sila straha iz koje proizilaze svi ostali negativni pokretači kao što su zavist, pohlepa, oholost i ostali. Čovjek je stalno pod utjecajem straha na razne načine i to ga navodi da čini stvari koje nisu u skladu sa njegovom prirodom. 

Ironija je u tome da je svaki strah samo iluzija i privid neke opasnosti za nas, a snaga te iluzije leži u našem neznanju. Idemo kroz život ne znajući pri tom ko smo mi i od čega smo zapravo sačinjeni. Previše smo se uživjeli u ovu holografsku iluziju koju zovemo stvarnost, da smo zaboravili da smo mi zapravo svijest iz koje sve izvire. Moramo shvatiti da strah može da djeluje samo na naš ego, a energiju tom strahu možemo dati samo mi tako što se identifikujemo s njim. Greška u našem shvatanju je kada kažemo: ja se bojim, despresivan sam, ljut sam... S takvim shvatanjem mi dajemo energiju svim tim negativnim emocijama jer se idetifikujemo s njima. 

Umjesto toga pokušajmo da se postavimo na način: osjećam strah, osjećam depresiju, osjećam ljutnju. Na taj na način razdvajamo sebe i prisutnu emociju, te ona tako gubi na energiji i na kraju nestaje. Kada smo potpuno prisutni u sadašnjem trenutku bez primjesa toga što zovemo prošlost i budućnost, sve što nam ostaje je čista bezuslovna Božanska ljubav koju možemo vidjeti ako smo dovoljno budni. Zbog toga budimo kanal toj ljubavi i proslijedimo je na horizontalnu ravan, to jest prema svemu i svima. Umjesto našeg fokusa na to šta ja imam od toga, neka nam fokus bude na to šta ja mogu dati bezuslovno.

DOZVOLIMO NAŠEM BIĆU DA NAS VODI KROZ ŽIVOT

          U današnjem turbo načinu života, kojem su glavne karakteristike steći što više i za što kraće vrijeme, počela su se napokon javljati kod ljudi pitanja o smislu ovog života. Da li je to stvarno razlog zašto smo se našli ovdje u sred svemira na planeti Zemlji, da li nam je uzvišeni plan samo da se rodimo, rastemo, školujemo, iskoristimo sve materijalno, što je više moguće i na kraju završimo metar i pol pod zemljom? Moramo priznati da većina današnje populacije živi po ovom šablonu i cijeli svoj život ne uspiju da shvate da mi nismo samo ova nakupina bjelančevina i ostalih tvari. 

Problem se javlja onda kad dopustimo našem egu preko uma da nas vodi iako um nije dizajniran da začinje bilo kakvu ideju. Um je dizajniran samo da opaža ono što mu naše više sebstvo dojavi. Ali da bi mogli da funkcionišemo ispravno u ovom životu moramo da naučimo razlikovati dojave ega od dojava višeg sebstva koje je povezano sa višim stanjima svijesti, sve do krajnjeg sveobuhvatnog stanja svijesti i inteligencije – tj Boga. Kako da prepoznamo dojave višeg sebstva? 

Budući da je više sebstvo nivo naše svijesti koje je iznad koncepta vremena i prostora, što znači da za naše više sebstvo i prošlost i budućnost postoje upravo sad i ovdje, tako da može dojaviti našem umu koji mu je idući korak da učini. A jezik komunikacije između višeg sebstva i uma je jezik UŽITKA. Znači da bi znali šta nam više sebstvo predlaže da u ovom trenutku uradimo, potrebno je samo da razmotrimo ponuđene opcije trenutno i odaberemo onu koja nam pričinjava najveći užitak. Zaista je tako jednostavno. Jedini pravi osjećaj koji nas povezuje sa Bogom je osjećaj ljubavi, što znači da bi znali na koju nas stranu Bog poziva, tako reći, samo treba djelujemo u smjeru ljubavi. 

Npr trenutne su mi opcije da gledam TV, izađem u prirodu i da posjetim prijatelja. Od te tri opcije recimo da mi najjači osjećaj ljubavi izaziva odlazak u prirodu – odabiremo tu opciju i ostajemo u prirodi sve dok užitak u tome traje. Kada prestane, opet odabiremo od idućih opcija koje imamo i tako stalno. Kada univerzum primi takvu našu vibraciju stalnog osjećaja ljubavi, vrlo brzo će nas dovesti do tako reći eksplozije užitaka. Živeći na takav način dopuštamo Bogu da nas vodi kroz život i da uvijek budemo na pravom mjestu u pravo vrijeme i sa pravom osobom. Važna stvar koju nismo spomenuli je to da pri svakom odabiru iduće opcije nemamo baš NIKAKVA očekivanja. Dopustimo sebi da budemo iznenađeni u najpozitivnijem smislu.

NE SANJAJ SVOJ ŽIVOT, ŽIVI SVOJ SAN

              U ovom dijelu ćemo se pozabaviti  jednom temom koja je također jedna od ključnih, pogotovo u današnjem vremenu. Za početak da naglasimo glavnu stvar: Za svaku našu odluku u životu UVIJEK smo podržani od Univerzuma (Duha, Boga), zavisno od našeg stanja, tj vibracije. Da pojasnimo: koje vibracije šaljemo, takve nam se vibracije i vraćaju. Npr ako se molimo Bogu da nam popravi  financijsku situaciju, tadašnje naše stanje je da nismo zadovoljni sadašnjom situacijom i takvu vibraciju odašiljemo. Budući da nas Bog podržava u svemu, podržaće nas i u tom stanju nezadovoljstva i poslaće nam još takvih situacija zbog kojih ćemo nezadovoljni biti. 

Jako je bitno da shvatimo na koji način komuniciramo s Univerzumom. Molitva kao takva kroz svaku religiju se podrazumijeva kao osjećaj sjedinjenja s Bogom, pa bio to namaz, meditacija, ili bilo koji vid molitve koji se spominje tokom historije...sve se svodi na jednu stvar: VRATITI SE NA IZVOR. Kada smo u tom stanju dubokog mira i harmonije sa svim što jeste, jedino što osjećamo je ljubav i zahvalnost. Kada zračimo ljubavlju i odašiljemo takve vibracije, jedino što nam se može vratiti je to isto. Zbog čega se u svakoj religiji zagovara pomaganje drugima? Upravo zbog toga kad pomažemo drugima nalazimo se u tom stanju zahvalnosti Bogu jer nas je počastio da baš mi budemo ti preko kojih će On pomoći nekome. 

Mnogi provedu svoj cijeli život u strahu. U strahu od siromaštva, u strahu od gubitka moći ili neke društvene pozicije...i zbog tih strahova propuste mnoge šanse u životu. Živimo većinom po normama kojih se većina drži, iako se to možda nama i ne sviđa. Zaboravili smo na glavnu stvar u životu: OSLONAC NA BOGA. Možemo reći da smo istinski slobodni samo onda kad nemamo šta da izgubimo. 

Danas se velika većina poistovjećuje s onim što ima ili s onim što je postigao. Takav čovjek se ne može nazvati slobodan, jer kad mu uzmeš sve to što ima, to ga uništi i često dovede do krajnjih granica ludila pa čak i do samoubojstva. Poenta života je da igramo dok svira... Da budemo radoznali u svakom trenutku i bez očekivanja, a ipak samo je jedan trenutak zauvijek – ovaj SAD. Pokušajmo da uvijek 100% svoje pažnje posvetimo upravo ovom sad trenutku i da djelujemo najbolje moguće ali bez OČEKIVANJA.