ŽIVOT IZMEĐU DVA POLARITETA – LJUBAV I STRAH

     Ovaj dio će se pozabaviti stalnim čovjekovim raspećem između dvije temeljne sile koje djeluju na svakog od nas. Iako mnoge od nas suprotnost ljubavi asocira na mržnju, ali razlog tome je jednostavan – neispravno shvatanje pojma ljubav. Prosječan čovjek ljubav shvata na način šta ja mogu dobiti, umjesto da mu fokus bude na to šta ja mogu dati. Zbog toga se stvara privid da je suprotnost ljubavi zapravo mržnja. 

Kada govorimo na nivou svijesti i cijelog univerzuma, onda govorimo o 2 suprotna polariteta čije su pokretačke sile ljubav i strah. Ova 2 polariteta spominju se u svim religijama kao Bog na jednoj strani i đavo na drugoj. Kada to saznanje primijenimo na svakodnevni život, osjetimo sa jedne strane bezuslovnu ljubav prema nama u svakom pokretu, svakom otkucaju srca, podržavanju svih naših odluka bez osude i samom daru života... Dok sa druge strane djeluje sila straha iz koje proizilaze svi ostali negativni pokretači kao što su zavist, pohlepa, oholost i ostali. Čovjek je stalno pod utjecajem straha na razne načine i to ga navodi da čini stvari koje nisu u skladu sa njegovom prirodom. 

Ironija je u tome da je svaki strah samo iluzija i privid neke opasnosti za nas, a snaga te iluzije leži u našem neznanju. Idemo kroz život ne znajući pri tom ko smo mi i od čega smo zapravo sačinjeni. Previše smo se uživjeli u ovu holografsku iluziju koju zovemo stvarnost, da smo zaboravili da smo mi zapravo svijest iz koje sve izvire. Moramo shvatiti da strah može da djeluje samo na naš ego, a energiju tom strahu možemo dati samo mi tako što se identifikujemo s njim. Greška u našem shvatanju je kada kažemo: ja se bojim, despresivan sam, ljut sam... S takvim shvatanjem mi dajemo energiju svim tim negativnim emocijama jer se idetifikujemo s njima. 

Umjesto toga pokušajmo da se postavimo na način: osjećam strah, osjećam depresiju, osjećam ljutnju. Na taj na način razdvajamo sebe i prisutnu emociju, te ona tako gubi na energiji i na kraju nestaje. Kada smo potpuno prisutni u sadašnjem trenutku bez primjesa toga što zovemo prošlost i budućnost, sve što nam ostaje je čista bezuslovna Božanska ljubav koju možemo vidjeti ako smo dovoljno budni. Zbog toga budimo kanal toj ljubavi i proslijedimo je na horizontalnu ravan, to jest prema svemu i svima. Umjesto našeg fokusa na to šta ja imam od toga, neka nam fokus bude na to šta ja mogu dati bezuslovno.

RAZLIKA IZMEĐU LJUBAVI SA NIVOA EGA I LJUBAVI SA VIŠIH NIVOA DUŠE

         U ovom dijelu ćemo se pozabaviti sa najčešćim problemom današnjice, a to je miješanje ova dva pojma: egoistična ljubav i istinska ljubav. Mnogi danas žive s uvjerenjem da je egoistična ljubav baš ta istinska i jedina i to im čini mnoge poteškoće u životu. Moramo da naglasimo da BAŠ SVE što dolazi sa nivoa ega dolazi u interesu njega samog, bilo da se radi o nekoj usluzi, o nekoj lekciji, pa čak i o ljubavi – volim te i hoću da ti voliš mene. Za početak da pojasnimo pravi pojam istinske ljubavi... Ljubav je jedini osjećaj koji nas povezuje s Bogom, nebitno prema čemu ili prema kome tu ljubav osjećamo. 

Kada malo pogledamo, šta za Boga znači ljubav? Svakome će svanuti novi dan, svakom srce kuca i svakog isto sunce grije, bilo da je on svetac ili masovni ubica. Kao što je rekao pjesnik Hafiz: I nakon toliko godina što je sunce grijalo Zemlju, nikad sunce nije reklo Zemlji duguješ mi. Kada bi čovjek griješio cijeli život i u jednom trenutku se pokajao za sve i krenuo s novim životom, Univerzum bi mu to dopustio bez osude njegovog prijašnjeg života. Toliko smo bezuvjetno voljeni, da će nas Univerzum podržati u svakoj odluci, ali On odgovara samo na osjećaje. Kakvim osjećanjem zračiš, razlog za takvim osjećanjem će ti stalno iznova biti dat – to je jednostavan zakon. 

E sad da uporedimo ovu Božansku jedinu istinsku ljubav sa ovim stanjem što ego naziva ljubav. Danas možemo primijetiti da ego djeluje na ogromnu većinu ljudi kroz veze između muškarca i žene, veze između poslodavca i radnika, pa čak i veze između majke i djeteta... Sve se svodi na kontrolu i osjećaj posjedovanja jer to je ono čime ego zrači ako mu dopustimo. U vezama između muškarca i žene ljubav se izražava kroz posjedovanje te druge osobe i ljudi traže sebi partnera koji će moći ispuniti sve njihove prohtjeve i želje, što direktno ukazuje na interes. Kada kažem interes, ne mislim samo na materijalno, to se odnosi i na ono: očekujem od tebe da me paziš, da me voliš, da ne zaboravljaš  meni važne datume i tome slično...sve je to u interesu sebe samog iako nije materijalno. 

Ljudi nikako da se osvijeste i shvate da je u ljubavi jedino važno davanje BEZ OČEKIVANJA bilo čega zauzvrat. A znamo iz zakona ranije spomenutog: ono što nudimo, to će nam se i vratiti i bez da to tražimo. Ima li potrebe onda da budemo opsesivni u vezama i gladni kontrole? Naravno da nema! Često se takvi poremećaji javljaju i kod majke prema djeci, gdje ona živi u uvjerenju da ona posjeduje svoje dijete kao neki objekat. Moramo prepoznati djelovanje ega u svemu tome i samim tim se izdići iznad njega – gdje svjetlo uđe, tu tama sama nestaje.