ŽIVJETI BEZ OČEKIVANJA

 

          Mnogo puta u životu smo čuli od drugih ili od nas samih izjave kao što su: razočarao me neko ili nešto, nisam to očekivao od njega ili nje, nadao sam se nečemu drugom...i ostale slične izjave. Mnoge rodbinske, prijateljske ili bračne veze su pukle zbog toga što se neko nije ponašao u skladu naših očekivanja. Npr ja očekujem od svog prijatelja da mi baš uvijek govori istinu i samo istinu, pa ako me jednom slaže on će za mene završiti zauvijek. To je samo jedno od očekivanja koje mi imamo prema drugim ljudima. 

Od kud nam ta potreba stalno za nekim očekivanjima kad nam  je očito jednostavnije živjeti život bez da očekujemo od bilo koga bilo šta? Samim tim što zahtijevamo od drugih da nas ne lažu, ne vrijeđaju, ne govore loše o nama, samim tim govorimo koliko smo zapravo opsjednuti s tim. Moramo da znamo da je za tu potrebu očekivanja zaslužan jedan od najnižih nivoa naše svijesti – ego. Ego je taj u nama koji sve shvata personalno, kao napad na njega i automatski mehanizam ega je da se brani. Sad je pitanje jesmo li prepoznali akcije ega u nama pa da se možemo izdići iznad njega ili smo se identifikovali s njim, da mislimo da smo mi on. Ego sam od sebe ne može da postoji. Potrebna mu je energija koju dobija od nas, tačnije od naše NESVJESNOSTI. 

Onoga trenutka kada postanemo svjesni reakcije ega, istog trena osjećaj nezadovoljstva u nama se gasi. Možemo svi da to vježbamo na sebi samima, npr posmatrajmo sami sebe kada smo u konfliktu s nekim, primijetimo koliko energije trošimo da dokažemo da smo u pravu, koliki napor ulažemo...ali baš u tom trenutku kada smo kako kažemo na vrhuncu bijesa, pokušajmo da postanemo svjesni da je to zapravo ego u nama koji dokazuje a ne mi. Kada to uspijemo vidimo koliko je zapravo smiješan razlog oko čega vodimo konflikt i osjećaj bijesa se gasi u potpunosti jer ego gubi kontrolu nad nama. 

I s vremenom kada to postane naša svakodnevna praksa, počećemo da idemo kroz život bez bilo kakvih očekivanja i nikog više nećemo gledati okom osude bez obzira šta uradio. Tada ćemo shvatati da takvog čovjeka ne moramo mrziti nego mu pomoći da se i on oslobodi od svog ega, jer ipak je ego najotvoreniji neprijatelj svakog čovjeka. Ako živimo bez ikakvih očekivanja i samo pratimo želje duše vidjećemo kako nam se život za vrlo kratko vrijeme pretvara u najzanimljiviju avanturu bez ikakvih osuda drugih.