STRAH – GLAVNI POKRETAČ SAVREMENOG SVIJETA

         Kada pomno posmatramo današnji svijet i svrhu djelovanja ljudi, možemo zaključiti da nam je uglavnom strah krivac za većinu naših odluka, ako ne i za svaku odluku. Ne tako davno, dok su ljudi živjeli od onog što proizvedu iz poljoprivrede i stočarstva, nivo straha nije bio ni približan ovom današnjem. Kao djecu nas pitaju šta bi voljeli biti kad porastemo i tad su nam odgovori najtačniji jer dolaze iz iskrenog srca djeteta. Međutim kako odrastamo sve više nas uče kako je to bila samo glupa dječija želja i da moramo da odabiremo zanimanja sa što većim profitom. 

Kada ih počnemo slušati, upravo tada i prestaje djelovanje iz naše duše a počinje djelovanje uma pod komandom ega koji je zasnovan na strahu. Koji je najjednostavniji način za unošenje straha u naš život? – Da nam oduzmu oslonac na Boga. U tome su uspjeli i mnogo truda su uložili dok to nisu ostvarili. Ljudi ne prihvataju nagle promjene, ali kada im polako mijenjaš način života uz razne obmane, takvi su da ih možeš odvesti u propast a da oni to tek na kraju primijete. 

Uspjeli su da nas odvuku iz naših sela gdje smo živjeli od svog rada i dovukli su nas u ovaj sadašnji sistem gdje ne znamo ni šta jedemo ni šta pijemo i gdje život provedemo u borbi, a na kraju ne znamo ni za šta smo se borili. Osnovna vrsta straha danas koja utječe na svaku našu odluku je strah od ekonomske propasti, što nas cijeli naš život drži u borbi za preživljavanje. Od tog straha kreću sve naše odluke životne. Naučeni smo da vrijedimo onoliko koliko imamo i naravno da ćemo s tim uvjerenjem život provesti u stresu i trci da steknemo što više jer onda kao više vrijedimo. 

Nažalost u ovom savremenom svijetu naše želje su na zadnjem mjestu jer imamo jako malo vremena za njih od trke za materijalnim. Mnoge danas kada upitaš koja ti je želja trenutno, opet će odgovoriti da mu je želja neki novi auto ili drugi materijalni ciljevi za kojima opet treba godine trčanja za svijetom da se to dostigne. Da li smo sposobni da proširimo svoju svijest i da spoznamo na koji način nas drže iza rešetaka, iza rešetaka uma? Naravno da smo sposobni za to, svako od nas, ali svako mora da odradi svoje. Niko ni za koga ne može da probudi svijest nego SVAKO ZA SEBE. Ipak je sve što vidimo samo projekcija našeg uma, budimo onda iznad njega.