Za početak da ponovimo: ego je jedan od najnižih nivoa naše svijesti
koji se hrani isključivo našom nesvjesnošću i našim poistovjećivanjem s
njegovim reakcijama. Možemo reći da je ovo najkraća i najbliža definicija ega.
Svako od nas ko se uputi putem buđenja svijesti, prva prepreka na koju
nailazimo je naš ego. To je ujedno naša prva, zadnja i jedina prepreka. Moramo
da priznamo da nam je ego jako lukav neprijatelj i skriva se na zadnjem mjestu
na kojem bismo ga tražili – u našim temeljnim uvjerenjima, a njih ćemo naravno
braniti do zadnjeg atoma snage.
Ego je mnogo prilagodljiv. Može da se prilagodi
razini svijesti baš svakoga i napadne gdje smo najtanji. Najbolja smjernica za
svladavanje ega je da ga uopšte ne pokušavamo svladati. Iako zvuči
paradoksalno, stvarno je tako. Svakom od nas je glavni cilj da spoznamo sebe, a
cilj ega je da nas ometa u tome i to čini jako dobro. Najbitnija stvar koju
moramo da shvatimo je slijedeća: gdje god do sad da smo tražili odgovor na to
ko smo mi, bilo da smo čitali u knjigama, bilo da smo gledali video snimke ili
samo razmišljali o tome...sve to moramo shvatiti SAMO kao znakove ili
pokazatelje ka tome ko smo, jer to je najdalje što možemo s našim vokabularom i
našim umom.
Svi pojmovi koje koristimo u svakodnevnom životu smo smislili za
ovaj naš pojavni svijet, najniži nivo svijesti. Zbog toga ne postoji baš ni
jedan pojam ili slika kojim bi mogli prikazati više nivoe – naše Biće. Ego je
takav da postaje jako agresivan ako je nešto izvan njegovog shvatanja, a budući
da ego može djelovati samo na razini uma, za njega su više sfere nedostižne.
Kada ego nešto ne može da shvati on to automatski odbacuje. Primjer tome su
ateisti koji su jako potkovani ovozemaljskim znanjem, a ono što je izvan uma,
izvan ljudskih osjetila oni žestoko odbacuju uz još razne uvrede i ismijavanja
jer ne mogu doći do tih saznanja.
Najbolji recept za obuzdavanje ega u nama je
za početak da prepoznajemo svaki put njegove reakcije u nama, da se svakodnevno
držimo te prakse. To traži od nas da budemo svjesni svake sekunde. Umjesto da
se žalimo da ne možemo da savladamo ego u sebi, bolje da budemo sretni što toliko
često prepoznajemo akcije ega u sebi, a s vremenom nakon što stalno budemo
prisutni u sadašnjem trenutku čekajući iduću akciju ega, primijetićemo da se
ego počinje da umara, tj da više ne reagujemo kao prije, više se ne vežemo za
misli kao prije i radije biramo mir i sreću baš u svakom trenutku.
Nema komentara:
Objavi komentar