DA LI POSTOJI DOBRO I LOŠE?

     Kada spomenemo dobro i loše, prvo čega se sjetimo su uglavnom religijske odrednice koje su vjekovima usmjeravale mnoge generacije. Mnogi danas žive u uvjerenju da su dobro i loše dva spiska akcija koje trebamo od rođenja učiti jer inače to ne bi znali, te prvi spisak trebamo praktikovati, a drugi izbjegavati. U ovom dijelu ću pokušati baciti svjetlo na suštinu pojmova dobro i loše, kako bi i iskustveno osjetili suštinu, umjesto samo da pamtimo formu. Kao i u svemu ostalom, forma i suština ne moraju da budu uvijek isti. 

Na primjer ubiti nedužnog čovjeka u svakom slučaju etiketiramo kao loše, što je kroz religije prikazano kao grijeh. Međutim nenamjerno ubiti čovjeka u samoodbrani po religiji ne nosi etiketu grijeha. U ovom slučaju čin ubijanja čovjeka je forma (vidljivo) u obe prethodne opcije, ali je suština različita, te se samo prema suštini ocjenjuje počinjeno djelo, a ne prema formi. Kao što možemo primijetiti, svaka akcija koju učinimo, prethodno bude začeta kao misao sa određenim ciljem. Kada bi ulazili u srž svake misli, došli bi do zaključka da postoje samo dvije sile koje tvore svaku misao, a to su ljubav i strah.

 Prema tome, svaku misao koju pretvorimo u djelo, djelovaće na nas same na način zavisno od toga jel ta misao nastala iz ljubavi ili iz straha. Svaki čovjek po prirodi ima božanskog duha u sebi, te prema tome je nemoguće da bude odvojen od Boga jer Bog je sve što jeste, a izvan toga ne postoji ništa. Bog u svakom trenutku djeluje samo u smjeru bezuslovne ljubavi prema svima i svemu, a na nama je samo da tu ljubav proslijedimo na okolinu. Ali međutim mnogi od nas su zarobljeni u iluziju egoizma da su odvojeni od Boga, te se zato moraju boriti samo za sebe. To nas je dovelo do toga da naša djela budu zasnovana na strahu, što je suprotnost bezuslovnoj ljubavi, a to je jedini istiniti grijeh vrijedan tog izraza. 

Ali Bog nikad neće suditi našim izborima nego će nas podržati baš uvijek, čak i kad odaberemo nešto loše po nas, te na taj način sa grijehom štetimo sami sebi jer je to bio isključivo naš izbor. Svaki čovjek po rođenju ima utisnut moralni kodeks u svojoj svijesti i uvijek će djelovati iz ljubavi, sve dok ga okolina (prvenstveno roditelji) ne zarazi egoizmom. Obratimo pažnju na svako dijete u ranoj dobi dok još ne razumije riječi: uvijek je prisutno isključivo u sadašnjem trenutku, svaka akcija je nastala iz čiste ljubavi i ne očekuje ništa zauzvrat, loša djela drugih instinktivno zaboravlja i fokusira se samo na ono dobro u svima. 

Moramo priznati sebi da smo mi ti koji svoju djecu kvare učeći ih lažnim vrijednostima, te posao dalje nastavlja okolina i obrazovni sistem. Svako dijete je čisto božje djelo bez primjesa drugih sila, zbog toga na nama je da podržimo njihovu kreativnost i intuiciju i štitimo ih od direktih opasnosti na koje možemo utjecati. Izdignimo se iznad iluzije, izdići ćemo se i iznad grijehova.

PRESTANIMO DA HRANIMO EGO

 

          Za početak da ponovimo: ego je jedan od najnižih nivoa naše svijesti koji se hrani isključivo našom nesvjesnošću i našim poistovjećivanjem s njegovim reakcijama. Možemo reći da je ovo najkraća i najbliža definicija ega. Svako od nas ko se uputi putem buđenja svijesti, prva prepreka na koju nailazimo je naš ego. To je ujedno naša prva, zadnja i jedina prepreka. Moramo da priznamo da nam je ego jako lukav neprijatelj i skriva se na zadnjem mjestu na kojem bismo ga tražili – u našim temeljnim uvjerenjima, a njih ćemo naravno braniti do zadnjeg atoma snage. 

Ego je mnogo prilagodljiv. Može da se prilagodi razini svijesti baš svakoga i napadne gdje smo najtanji. Najbolja smjernica za svladavanje ega je da ga uopšte ne pokušavamo svladati. Iako zvuči paradoksalno, stvarno je tako. Svakom od nas je glavni cilj da spoznamo sebe, a cilj ega je da nas ometa u tome i to čini jako dobro. Najbitnija stvar koju moramo da shvatimo je slijedeća: gdje god do sad da smo tražili odgovor na to ko smo mi, bilo da smo čitali u knjigama, bilo da smo gledali video snimke ili samo razmišljali o tome...sve to moramo shvatiti SAMO kao znakove ili pokazatelje ka tome ko smo, jer to je najdalje što možemo s našim vokabularom i našim umom. 

Svi pojmovi koje koristimo u svakodnevnom životu smo smislili za ovaj naš pojavni svijet, najniži nivo svijesti. Zbog toga ne postoji baš ni jedan pojam ili slika kojim bi mogli prikazati više nivoe – naše Biće. Ego je takav da postaje jako agresivan ako je nešto izvan njegovog shvatanja, a budući da ego može djelovati samo na razini uma, za njega su više sfere nedostižne. Kada ego nešto ne može da shvati on to automatski odbacuje. Primjer tome su ateisti koji su jako potkovani ovozemaljskim znanjem, a ono što je izvan uma, izvan ljudskih osjetila oni žestoko odbacuju uz još razne uvrede i ismijavanja jer ne mogu doći do tih saznanja. 

Najbolji recept za obuzdavanje ega u nama je za početak da prepoznajemo svaki put njegove reakcije u nama, da se svakodnevno držimo te prakse. To traži od nas da budemo svjesni svake sekunde. Umjesto da se žalimo da ne možemo da savladamo ego u sebi, bolje da budemo sretni što toliko često prepoznajemo akcije ega u sebi, a s vremenom nakon što stalno budemo prisutni u sadašnjem trenutku čekajući iduću akciju ega, primijetićemo da se ego počinje da umara, tj da više ne reagujemo kao prije, više se ne vežemo za misli kao prije i radije biramo mir i sreću baš u svakom trenutku.