MIRAN UM - HRAM DUHOVNOSTI

     Najveća borba na Božijem putu je borba sa samim sobom - to su riječi najvećeg glasnika islamske vjere - Muhammeda. Ljudi su oduvijek bili svjedoci istinitosti ove izjave i svako od nas je učesnik u toj borbi cijeli život. Iako su tokom historije mnogi ratovi vođeni i mnogi sukobi su se dešavali između različitih nacija, različitih religija...na kraju krajeva svaka manja različitost je bila dovoljna za sukob, ali ipak, oduvijek je postojao samo jedan zajednički i istinski neprijatelj svih ljudi, a nalazi se doslovno na posljednjem mjestu na kojem bi tražili.

 

Toliko je prefinjen i lukav protivnik da ima sposobnost da se prilagodi svakom nivou svijesti na kojem se nalazimo i djeluje na nas uvijek na mjestu gdje smo najtanji. Koliku god učenost i mudrost dostignemo, taj protivnik će mijenjati svoja pravila igre i vrebati nas tamo gdje naša pažnja popusti. Namjerno sam ga prikazao ovako lukavim i opasnim da bi shvatili s čim imamo posla, a istovremeno nema pretjerivanja u ovom opisu jer taj neprijatelj stoji iza svakog rata, iza svakog konflikta, iza svakog nanešenog bola kroz cijelu historiju, a da velika većina nije ni svjesna njegovog postojanja. 

Naravno riječ je o ljudskom EGU, čiji krajnji polaritet u religijama nazivaju đavo. Nakon ovakvog opisa mnogi će se zapitati kako se uopšte odbraniti od njega. Na veliku radost ljudi posjeduju oružje kojem ego ne može da se suprostavi ni na koji način dok koristimo to oružje, a to je POTPUNA SVJESNOST u sadašnjem trenutku. Razlog zašto smo toliko pod utjecajem ega je upravo to što ne koristimo ovo oružje i dozvoljavamo mu da našu svjesnost odvuče u prošlost ili budućnost i tu nas dovede pod kontrolu. 

Uspio je da tokom svih ovih godina ubijedi nas da su naši hramovi gdje se vraćamo svom biću zapravo u nekim objektima poput crkve, džamije ili sinagoge i na taj način nas je odvojio od jedinog istinskog hrama, a to je naš miran i čist um. Zauzvrat taj naš istinski hram redovno bombarduje s raznim mislima i bukom koja ima samo u cilju da nas odvoji od sadašnjeg trenutka. Mnogi koji se i vrate svom umu kao hramu pokušavaju da ga utišaju i na taj način još ga više uzburkaju i uznemire, te nikako da postignu svoj unutarnji mir koji dođe kao osnova ili temelj za dalje duhovne nivoe. 

Ego je jako lukav, te će pojačati svoje misli kad ga pokušamo utišati, ali mudar tragač za istinom ponašaće se tek kao posmatrač misli, te na taj način svoju svjesnost pomjeriti, tako reći, u stranu i gledati sve što ego servira, a da pritom ne dajemo značaj ničemu od toga. Budući da nijedna misao ne može da preživi bez energije naše svjesnosti, na taj način ćemo biti svjedoci tek dolaženja i odlaženja raznih misli, sve dok ego na tom polju potpuno ne izgubi energiju i nastane dugo čekani blaženi mir koji će nam poslužiti kao prag za duhovne sfere.

DOZVOLIMO NAŠEM BIĆU DA NAS VODI KROZ ŽIVOT

          U današnjem turbo načinu života, kojem su glavne karakteristike steći što više i za što kraće vrijeme, počela su se napokon javljati kod ljudi pitanja o smislu ovog života. Da li je to stvarno razlog zašto smo se našli ovdje u sred svemira na planeti Zemlji, da li nam je uzvišeni plan samo da se rodimo, rastemo, školujemo, iskoristimo sve materijalno, što je više moguće i na kraju završimo metar i pol pod zemljom? Moramo priznati da većina današnje populacije živi po ovom šablonu i cijeli svoj život ne uspiju da shvate da mi nismo samo ova nakupina bjelančevina i ostalih tvari. 

Problem se javlja onda kad dopustimo našem egu preko uma da nas vodi iako um nije dizajniran da začinje bilo kakvu ideju. Um je dizajniran samo da opaža ono što mu naše više sebstvo dojavi. Ali da bi mogli da funkcionišemo ispravno u ovom životu moramo da naučimo razlikovati dojave ega od dojava višeg sebstva koje je povezano sa višim stanjima svijesti, sve do krajnjeg sveobuhvatnog stanja svijesti i inteligencije – tj Boga. Kako da prepoznamo dojave višeg sebstva? 

Budući da je više sebstvo nivo naše svijesti koje je iznad koncepta vremena i prostora, što znači da za naše više sebstvo i prošlost i budućnost postoje upravo sad i ovdje, tako da može dojaviti našem umu koji mu je idući korak da učini. A jezik komunikacije između višeg sebstva i uma je jezik UŽITKA. Znači da bi znali šta nam više sebstvo predlaže da u ovom trenutku uradimo, potrebno je samo da razmotrimo ponuđene opcije trenutno i odaberemo onu koja nam pričinjava najveći užitak. Zaista je tako jednostavno. Jedini pravi osjećaj koji nas povezuje sa Bogom je osjećaj ljubavi, što znači da bi znali na koju nas stranu Bog poziva, tako reći, samo treba djelujemo u smjeru ljubavi. 

Npr trenutne su mi opcije da gledam TV, izađem u prirodu i da posjetim prijatelja. Od te tri opcije recimo da mi najjači osjećaj ljubavi izaziva odlazak u prirodu – odabiremo tu opciju i ostajemo u prirodi sve dok užitak u tome traje. Kada prestane, opet odabiremo od idućih opcija koje imamo i tako stalno. Kada univerzum primi takvu našu vibraciju stalnog osjećaja ljubavi, vrlo brzo će nas dovesti do tako reći eksplozije užitaka. Živeći na takav način dopuštamo Bogu da nas vodi kroz život i da uvijek budemo na pravom mjestu u pravo vrijeme i sa pravom osobom. Važna stvar koju nismo spomenuli je to da pri svakom odabiru iduće opcije nemamo baš NIKAKVA očekivanja. Dopustimo sebi da budemo iznenađeni u najpozitivnijem smislu.