PLES POSTOJANJA I NEPOSTOJANJA

      Ko zaplovi tokovima ispitivanja prirode stvarnosti koja nas okružuje, taj unapred mora da izraz "besmislica" izbaci iz svog vokabulara, jer mnogo toga što je smatrao besmislicom - doći će mu u susret kao apsolutna istina od koje nema na koju stranu da okrene glavu. Dok svijet, koji je očaran šarenilom odraza postojanja, usmjerava svoje naučnike na posljedicu i rezultat - uzroci baš takvih rezultata izvan su njihovih dosega jer pokušavaju vjetar da ulove mrežom za leptire. Mrežom mogu leptira da ulove i dive se bojama njegovim, ali vjetar što ga nosi putevima svojim, nije nešto što pod mikroskop ide. 

Kada pogledamo pticu na grani i čujemo cvrkut njen, nismo ni svjesni šta se sve dogodilo u tom djeliću sekunde, koliko sfera postojanja je prevaljeno, od svake sfere po nijansu uzeto, od svake sfere po naznaku tona poslato, a o Nepostojanju iza tih sfera da i ne govorimo. Zašto i da govorimo o nečemu što se izreći ne može, o nečemu iz čega izreke i ideje kreću i ponovo se vraćaju? Vječno nedjeljivo, jer kako ništa da djeliš, kako ništa da podijeliš na 2 ili 3? Ne ide. Tek kada iz toga nezamislivog Ničeg izađe čistoća kao platno spremno za tragove kista, kao tabula raza - tek tada Ništa prelazi u Nešto koje objedinjuje sve u Jedno. Čisto platno, spremno za slikanje postojanja, nazivali ga mi Svijest, Ruh, Duh ili nekim drugim izrazom - toj čistoći i prozirnosti ne znači ništa. 

Platno je spremno, kombinovano sa nakanom - Riječju koja će postojanje postati. Još uvijek atomu ni naznake nema, iako je u onom početnom Ništavilu već i bio i prošao, te u Ništavilo se vratio. I uspostavi se Platno čisto, naoružano Riječju koja je namjera jasna - udahnu se u vječno djevičansku matericu koja će plod prema namjeri Riječi dati. Sve se savršeno odvijalo, čisto platno s jasnom namjerom iz čiste djevičanske materice, izlazilo je kao potpuno ispisano baš prema namjeri koja je Riječ bila. Svako slovo atom biješe koje titra na platnu, svakog časa pojavljivajući se i ponovo nestajući u čistoću i prozirnost platna. 

U taj čas čisto Platno se boranjem nabora i svaki nabor stade Platno izigravati. Od tog časa svaki nabor filter postade, novi iluzorni subjekt odluke - šta da od Riječi pusti u matericu, a šta da u svom filteru zadrži. Više nabora činilo je jedan malo veći nabor, a više većih nabora činili su još veći...i tako u nedogled sve do krajnjeg nabora koji objedinjuje sve, a i istovremeno biva obuhvaćen vječnim Ništavilom. Svaki i najmanji nabor, gledajući ispisano platno, ispunjenje i odgovore pronašao nije - sve dok se ne okrenu ispravljanju sebe, jer tek svojim ispravljanjem vidjeti može da je ništa drugo do platno samo. Slijedeći put kada pticu pogledamo, sjetimo se procesa koji se u djeliću sekunde odigra.

ŽRTVOVATI LOGOS ZA SPASENJE

         Logos je grčki pojam koji ima jako široko i obuhvatno značenje, a korišten je uglavnom u filozofskim oblastima kao i u biblijskim tekstovima. Ujedno se smatra pojmom koji je u velikoj mjeri obavijen misterijom, upravo zbog toga što je teško riječima dočarati njegovo originalno značenje. U ovom dijelu pokušaću ipak, na neki način, da približim nama svima te sfere u kojima značenje ovog pojma obitava. Kada kažemo logos, prvo na što nas asocira taj pojam jeste logika, um, intelekt, misao...a znamo da su asocijacije takve da nas uvijek upućuju u pravom smjeru, pa prema tome hajde da se krećemo u tom smjeru. 

Kroz biblijske tekstove možemo primijetiti da je pojam logos preveden kao "riječ", pa onda dobijemo npr stih:"U početku bijaše Riječ (logos) i Riječ (logos) bijaše u Boga...". Prevodioci grčkih manuskripta odabrali su da logos prevedu sa pojmom riječ, što je samo jedan mali djelić od širokog značenja tog pojma. Grčki filozof Heraklit je logos smatrao univerzalnim umom koji je pokretač cijele naše materijalne stvarnosti. Ako uzmemo u obzir ovaj koncept, koji je mnogo bliži Istini, onda sve počinje da dobija smisao. Od jednom nas asocijacije povlače na razne strane, vuku nas na priču o padu Adama zbog drveta dobra i zla, vuku nas na priču punu metafora gdje Otac žrtvuje svoga Sina kojeg naziva upravo Logos, kao i na priču o konačnom spasenju od ovog materijalnog svijeta...Kada se u našem umu pogodi ona tačna frekvencija, tek tad naš um počinje da privlači tačne informacije koje dođu kao slagalice jedna na drugu, baš tamo gdje osjećamo prazninu. Od jednom cijela priča od početka dobija na smislu, ako iza vanjštine provirimo u skrivena značenja koja i te kako sijaju kroz vanjštinu i puštaju krike koje ne možemo, a da ne čujemo. 

U početku bijaše univerzalni um, univerzalna mudrost, koju je obuhvatala jedino Čistoća i potpuna Suptilnost Božija, a koja je neovisna čak i od te mudrosti. Polje te apsolutne Čistoće je izvan polja uma i mudrosti (logosa) i tu ne postoji razlog za "mudrovanje i umovanje", u tom polju sve jednostavno samo JESTE. Kada Izvor usmjeri svoju svjetlost svijesti odjednom u svim smjerovima, tek tad nastaje potreba za poljem mudrosti, jer sve ono sto nije Izvor sam, nije savršeno kao Izvor pa je potrebna mudrost da sve usmjeri ka svojstvima Izvora. Pad Adama sa nivoa Čistoće se desio upravo kada je postao svjestan, jer sve što je svijest osvjetljavala, aktiviralo je mudrost (logos) da razlučuje dobro od zla. Što se više svijest koncentriše, to se u niže svjetove spušta i sve više se stvarnost kristalizuje, dok na kraju ne dobijemo iluziju čvrste materije, koja ustvari nije ništa drugo do proizvod našeg odabira u moru mogućnosti. 

Koliko god da je mudrost (logos) koristan i neophodan u ovoj niskoj stvarnosti, jedini put do spasenja, do vraćanja onoj Čistoći odakle smo i došli, je upravo taj da se vratimo nazad istim putem, gledajući pri tom šta ostavljamo, a ne čemu se približavamo. Na taj način je moguće nadrastanje mudrosti i dobra i zla, kao i onog drveta koje nas je dovelo u ovo stanje. Zbog toga prepustimo Onom čistom i najsuptilnijem Izvoru u nama (Ocu) da žrtvuje svoju mudrost (Sina) koja je tu da razlučuje dobro od zla i pokazuje nam put nazad do tačke gdje ni ona više ne obuhvata. Na taj način cijela stvarnost, svi svjetovi, od najsuptilnijeg do najgušćeg, apsolutno sve gubi smisao i postojanje jer se sve stapa u jedno Cijelo apsolutne čistoće, bezuvjetne ljubavi i na kraju sve što ostaje je samo ono što je oduvijek i istinski postojalo a to je lice Božije.

UŽIVAJ U SVEMU, NE PRISVAJAJ NIŠTA

      Uzmimo leptira kao primjer: divi se ljepoti svakog cvijeta i svakoj boji, ali nikad ne označava niti jedan cvijet kao svoj. Svjestan je toga da posjedovanje nečega ili nekoga u suštini nema smisla, jer jedino što nam ostaje naše zauvijek - je naše iskustvo života. I ako većina leptira živi samo jedan dan, leptir iskusi punoću života mnogo više nego mnogi ljudi tokom cijelog svog života. On je prisutan u svakoj sekundi svog postojanja i samo prati svoj vrhovni osjećaj radosti, što većina ljudi ne zna ni šta znači. 

 

 

Ljudima prođe njihov cijeli život, a da su zapravo stalno bili negdje drugo umjesto ovdje i sad. Mnogima je nezamislivo da žive život bez da nešto prisvajaju i vjeruju zapravo da vrijede onoliko koliko imaju i onoliko koliku moć kontrole nad drugima imaju. Možemo reći da prožive život držeći se za pjenušavost vina, a znamo da će pjenušavost nestati kad se vino smiri. Zaista je čovjek sam sebi nametnuo sve otpore i ono što zove problemima u životu, a sve je to nametnuo preko svojih štetnih uvjerenja. Odnos između muškarca i žene koji je zamišljen kao najveća svetost života na Zemlji, nažalost je pao pod ideje ega i od takve svetosti se rodilo natjecanje u kontroli i opsesivno držanje jednog za drugo. Svaka ovisnost vodi u propast, tako i ovisnost o partneru. 

 

 

Korijen ovakvih i sličnih uvjerenja je na prvom mjestu neznanje o prirodi stvarnosti u kojoj živimo. Ako čovjek pogleda oko sebe, vidi prirodu, životinje, druge ljude, iznad sebe vidi beskrajna nebeska prostranstva, a kao rezultat svega vidi sebe kao odvojenog od svega toga. Prvo što mu pada na pamet je njegova sigurnost - da obezbijedi svoj opstanak u tom okruženju koje vidi. Od te prve želje se kasnije razviju i ostale želje kao što su: želja za moći, kontrolom i slično. Primjećujemo da sa ispunjenjem svake želje se javlja nova koja je, da tako kažem, na većem stepenu od prethodne. Svaka zasićena glad budi još veću glad za većim stvarima i tako sve dok čovjek ne dođe do želje za znanjem... 

 

 

Tek na tom stupnju čovjek shvata da je cijela ova stvarnost tek proizvod njegovog uma i da je zapravo do sad jurio maglu. To je tačka koja je prekretnica u životu svakog duhovnog putnika jer tad se javlja i posljednja želja, a to je želja za duhovnošću. Čovjek tad shvata da je u ovoj stvarnosti kao zatvoren u tamnu flašu sa 5 otvora sa opnama (čula) i da je on, kao smješten u središte flaše, morao da vjeruje prevodima tih 5 opni kakva je stvarnost izvan flaše. Tad mu se budi, novo čulo ili novi vid, a to je srčana svjetlost kojom gleda kroz materiju u suštinu. Naravno ovo je cijeli put koji je moguće proći do buđenja, nakon kojeg tek onda počinje istinski život i istinsko dalje istraživanje. 

 

 

Postoje mnogi koji puno ranije shvate iluziju za koju se držimo, te samim tim preskoče mnoge korake koje drugi moraju proći. To ne znači da takvi trebaju da osuđuju ove kojima duže treba, jer svaka duša dolazi na ovaj svijet da istraži određene aspekte života, potrebne samo za njen dalji razvoj. Kao zaključak možemo reći da samim tim što čitate ovaj tekst i slične ovome, da ste već razvili posljednju želju koja vam otvara duhovne sfere koje nadilaze ovu stvarnost, a samim time i naš um. Zbog toga budimo na dalje onaj leptir sa početka i slijedimo svoju vrhovnu radost, jer to je glas naše duše.

ZAŠTO BOG KAŽNJAVA ''NEVINE'' OSOBE?

     Ako Bog zaista postoji, kako to da dozvoljava zlostavljanje i ubijanje djece; Ako je sve što se događa Božija volja, zar je moguće da je Bog tako okrutan; Kakva je to pravda da se dobrim osobama često dešavaju loše stvari... Ovo su neka od mnogih sličnih pitanja koja muče ljude bilo da su ateisti, vjernici, skeptici ili da su u bilo kakvoj potrazi za istinom. Odabrao sam ovu temu jer su slična pitanja i mene samog dugo vremena proganjala, ali sam uporno svjesno ili nesvjesno takve misli potiskivao negdje po ćoškovima svog uma. Međutim uvijek su me gledale iz tih ćoškova i čekale da se suočim konačno s njima stvarajući meni jak osjećaj nelagode i nemira. Taj period je dugo trajao dok konačno nisam odlučio da se suočim s problemom. Od tog dana kad sam to odlučio iznenada su se dijelovi sa raznih strana počeli da skupljaju u jednu cjelinu unutar mog uma. Imao sam osjećaj kao da neka ruka izvlači iz najdubljih dijelova moje podsvijesti određene informacije i iznosi ih meni na vidjelo.

 

Glavne tri činjenice koje su mi tad izvučene iz podsvijesti bile su presudne u mom shvatanju i prihvatanju ovih pitanja. Prva činjenica koja mi je izronila iz podsvijesti bila je ta da nam je Bog dao slobodnu volju. Ovo je činjenica koju sam znao cijeli život ali sam se odnosio prema njoj kao: to znam i više mi to saznanje neće biti potrebno, te je to saznanje ostalo negdje u mojoj podsvijesti. Međutim tad kad mi je upravo to saznanje izronilo iz podsvijesti, tad sam po prvi put istinski shvatio šta znači da imamo slobodnu volju. Prvi put sam istinski shvatio da baš u svemu imamo slobodnu volju, nebitno da li će ta naša volja biti u pozitivnom ili negativnom smjeru, to Bog neće osuditi nego će nam jednostavno dopustiti našu volju jer je to Njegova Riječ bila od početka. 

Druga od tri činjenice koje su mi izronile tad iz podsvijesti bila je ta da mi svojim emocijama i djelima u sadašnjosti određujemo kakva će nam budućnost biti. Ovo je saznanje koje sam do tad držao samo kao teoriju i riječ u koju se samo može vjerovati ili ne vjerovati, bez bilo kakvog naučnog dokaza za naš um. Međutim, naprotiv, kasnijim istraživanjem po polju nauke sam konačno došao do kvantne fizike kroz koju je jasno dokazano da je sve zapravo građeno od energije (laički rečeno), pa čak i naše emocije i namjere djeluju kao elektromagnetni talasi koji nakon odašiljanja u Univerzum privlače samo slične vibracije sebi, te se kasnije kristalizuju u našu stvarnost koju vidimo. Isto objašnjenje kasnije sam našao i na polju biologije, gdje se dokazuje da naše zdravlje zavisi isključivo od naše percepcije okoline (naših uvjerenja). Nakon konačnog shvatanja prve dvije činjenice koje su izronile iz podsvijesti i nakon što sam smirio svoj um, bar što se toga tiče, iz podsvijesti mi je izronilo treće saznanje koje mi se najbrže posložilo u umu. 

To saznanje je bilo vječno postojanje Duše. Ako je sav naš materijalni svijet i univerzum krojen od energije, a energija je neuništiva (moguće je samo da pređe u drugi oblik), postoji nešto iznad te materije i iznad te energije, a to je naša svijest (najbliži opis Duše). Budući da iz svijesti sve izranja i u svijest se sve vraća, zaključujemo da je svijest izvan dimenzije prostora i vremena, te na taj način postoji oduvijek i zauvijek. Ovo nas saznanje vodi do zaključka da je svako od nas kao svijest (Duša) živio mnogo života, samo u različitim fizičkim tjelima. Nakon svake smrti tijela, duša je bila manifestovana u novom tijelu i novom životu te se taj proces nastavlja dok konačno duša ne spozna sebe i dok ne spozna jedinstvo svega. Ovo učenje je često u istočnjačkim religijama, ali međutim direktno ili indirektno se spominju i kroz ostale religije, koje su poznatije nama. Nakon što su mi iznešene na vidjelo ova 3 saznanja, iznenada se posložilo sve, sve je imalo smisla, čak i smrt djeteta je postalo Božanski pravedno, samo sa našeg materijalnog gledišta je to nešto nepojmljivo i neshvatljivo. 

Međutim kada pogledamo tu situaciju na duhovnoj razini, onda znamo da je duša tog djeteta proživjela mnogo, mnogo života ranije, u kojima je možda nekad bila vojskovođa, možda lovac, možda domaćica, možda nekad čak i neljudsko biće.... Kada pogledamo to dijete, mi u ovoj stvarnosti vidimo samo nevino dijete koje je prerano umrlo, ne znajući pri tom da je duša tog djeteta u prošlom životu možda bila vojnik, ili slično, i da je možda tad vođena negativnom namjerom ubila dijete. Samim tim aktivira se Božanski zakon da svako učinjeno djelo vođeno pozitivnom ili negativnom namjerom, mora da privuče vibracije iz Univerzuma  slične onima koje smo odaslali prilikom činjenja tog djela. Te će se vibracije povratno manifestovati u našem životu, ako ne u ovom, onda u idućem sigurno. Ovaj zakon uzroka i posljedice je u svijetu poznat kao karma ili sudbina i govori o tome da sve što nam se dešava sami sebi smo privukli, a Bog pri tom samo odobrava našu volju i ne miješa se, jer je to i bila Njegova Riječ. Cijelo putovanje Duše ima samo jednu svrhu u ovome svemu, a to je spoznavanje sebe kao dijela Jednog, te na taj način konačno oslobođenje od procesa karme ili sudbine.

DOBA POVRŠNOSTI

     Trenutno se nalazimo u historijskom razdoblju koje volim da nazovem doba površnosti. To je period koji je jako zanimljiv za promatranje i dolaženja do nekih ličnih uvida koji će nas povesti korak dalje na putu samospoznaje. Budući da smo kao čovječanstvo u cjelini tehnološki napredovali (mnogi će reći do vrhunca), u nama je zaživjelo uvjerenje da smo spoznali sve što se moglo spoznati. Naravno kao temelj tog uvjerenja mora da postoji drugo uvjerenje koje nam kaže da je ova materijalna stvarnost zapravo i jedina stvarnost koja postoji. 

Uz ovakva uvjerenja dobijemo svijet u kojem trenutno živimo i masovni način razmišljanja koji i sami vidimo gdje nas je odveo. Čak i uz dokazanu činjenicu da je sva ova materijalna stvarnost tek projekcija našeg uma, mi smo odabrali da vjerujemo da smo potpuno odvojeni od cjelokupnosti te stvarnosti i da je cilj uzeti što više iz te stvarnosti u korist zadovoljenja naših tjelesnih i egoističnih potreba. Postoji izvjestan broj nauka koji se efikasno bave ovom temom (kao što je kvantna fizika), ali se takve nauke bacaju u drugi plan i bivaju nazivane misticizmom jer izlaze iz okvira materije. Ali ako je materija produkt našeg uma, logičan pristup pronalaženja korjena manifestacije te materije i zašto se manifestovalo baš na taj način, je zalaženje u kvantno polje (u ovom slučaju um), i na kraju zalaženje u polje koje prethodi kvantnom (koje prethodi energiji). 

Kada okrenemo glavu od svega ovoga i slijepo vjerujemo u materijalnu stvarnost kao apsolutnu onda dobijemo površan pogled na sve, te površno vrjednovanje. Tako danas dajemo prednost izgledu nad osobnosti; unosimo u sebe hranu koja spolja izgleda kao naslikana, dok se na kvalitetu ne obraća pažnja; vjerujemo ljudima po dužini skraćenica prije imena, a ne po njihovom iskonskom znanju; prihvata se mišljenje većine, umjesto istine... Kao što vidimo sve se svodi na to kako nešto treba da izgleda, a ne kako to u stvarnosti jeste. 

Ovaj period o kojem sam pisao u ovom dijelu je došao do svog vrhunca i samim tim počinje da gubi na snazi. Buđenje globalne svijesti je počelo i ljudi počinju da otvaraju oči, te da izlaze iz okova ove zablude. Svaki probuđeni pojedinac dođe kao svjetiljka u svom okruženju i prenosi svjetlost od univerzalnog Izvora (Boga), preko svog kvantnog polja (um), na sve oko sebe (materijalna stvarnost).

MIRAN UM - HRAM DUHOVNOSTI

     Najveća borba na Božijem putu je borba sa samim sobom - to su riječi najvećeg glasnika islamske vjere - Muhammeda. Ljudi su oduvijek bili svjedoci istinitosti ove izjave i svako od nas je učesnik u toj borbi cijeli život. Iako su tokom historije mnogi ratovi vođeni i mnogi sukobi su se dešavali između različitih nacija, različitih religija...na kraju krajeva svaka manja različitost je bila dovoljna za sukob, ali ipak, oduvijek je postojao samo jedan zajednički i istinski neprijatelj svih ljudi, a nalazi se doslovno na posljednjem mjestu na kojem bi tražili.

 

Toliko je prefinjen i lukav protivnik da ima sposobnost da se prilagodi svakom nivou svijesti na kojem se nalazimo i djeluje na nas uvijek na mjestu gdje smo najtanji. Koliku god učenost i mudrost dostignemo, taj protivnik će mijenjati svoja pravila igre i vrebati nas tamo gdje naša pažnja popusti. Namjerno sam ga prikazao ovako lukavim i opasnim da bi shvatili s čim imamo posla, a istovremeno nema pretjerivanja u ovom opisu jer taj neprijatelj stoji iza svakog rata, iza svakog konflikta, iza svakog nanešenog bola kroz cijelu historiju, a da velika većina nije ni svjesna njegovog postojanja. 

Naravno riječ je o ljudskom EGU, čiji krajnji polaritet u religijama nazivaju đavo. Nakon ovakvog opisa mnogi će se zapitati kako se uopšte odbraniti od njega. Na veliku radost ljudi posjeduju oružje kojem ego ne može da se suprostavi ni na koji način dok koristimo to oružje, a to je POTPUNA SVJESNOST u sadašnjem trenutku. Razlog zašto smo toliko pod utjecajem ega je upravo to što ne koristimo ovo oružje i dozvoljavamo mu da našu svjesnost odvuče u prošlost ili budućnost i tu nas dovede pod kontrolu. 

Uspio je da tokom svih ovih godina ubijedi nas da su naši hramovi gdje se vraćamo svom biću zapravo u nekim objektima poput crkve, džamije ili sinagoge i na taj način nas je odvojio od jedinog istinskog hrama, a to je naš miran i čist um. Zauzvrat taj naš istinski hram redovno bombarduje s raznim mislima i bukom koja ima samo u cilju da nas odvoji od sadašnjeg trenutka. Mnogi koji se i vrate svom umu kao hramu pokušavaju da ga utišaju i na taj način još ga više uzburkaju i uznemire, te nikako da postignu svoj unutarnji mir koji dođe kao osnova ili temelj za dalje duhovne nivoe. 

Ego je jako lukav, te će pojačati svoje misli kad ga pokušamo utišati, ali mudar tragač za istinom ponašaće se tek kao posmatrač misli, te na taj način svoju svjesnost pomjeriti, tako reći, u stranu i gledati sve što ego servira, a da pritom ne dajemo značaj ničemu od toga. Budući da nijedna misao ne može da preživi bez energije naše svjesnosti, na taj način ćemo biti svjedoci tek dolaženja i odlaženja raznih misli, sve dok ego na tom polju potpuno ne izgubi energiju i nastane dugo čekani blaženi mir koji će nam poslužiti kao prag za duhovne sfere.

SAVREMENO OBRAZOVANJE – OGRANIČAVANJE LJUDSKIH UMOVA U ISTI KALUP

     Svjedoci smo masovne kontrole ljudi od strane male grupe koja sebe smatra nekom elitom, to jest vrijednijim od ostatka svijeta. Ironija je u tome što im upravo mi dajemo tu moć i vlast svojim neznanjem i ignorisanjem, dok u stvarnosti ta elita izgleda upravo poput čarobnjaka iz filma Čarobnjak iz Oza, gdje velike iluzije i razni strašni efekti kriju malog i slabog čovjeka koji sebe naziva čarobnjak. Jedan od najefikasnijih načina te elite da stavi ljudske umove u granice svojih kalupa je savremeno obrazovanje. 

Djeca se pod znakom obaveze uzimaju od roditelja već u 6-toj ili sedmoj godini i onda kreće ispiranje mozga. Moramo shvatiti da cilj tog obrazovanja nije da stvori kritičnog čovjeka koji će propitivati sve, baš naprotiv, cilj im je da stvore poslušnog radnika, nebitno kojeg zanimanja, koji neće dovoditi u pitanje bilo šta iz njihovog programa, kao i kasnije bilo šta iz njihovog programa vlasti. Obrazovanje se vrši na taj sistem da te oni bombarduju informacijama koji čovjeka u potpunosti odvajaju od svog Bića i polako ga priprema za doživotnu borbu i takmičenje, gdje je glavna vrijednost novac. 

Onaj pojedinac koji dovede u pitanje neku od njihovih informacija, biva natjeran od tog sistema, okoline, pa čak i od roditelja da ponavlja taj stadij obrazovanja sve dok na koncu ne prihvati tu informaciju kao istinitu i oni mu daju prolaznu ocjenu. Sve biva ocjenjivano i to već usađuju u dječije umove tako rano, kako bi se naviknuli na to da posvete svoje živote stalnom takmičenju. Da li smo se kad upitali kako to da se tokom cijelog školovanja, kroz osnovnu, srednju školu ili tako mnogobrojne fakultete, nikad ne spominje smisao našeg života i svrha našeg postojanja? 

Iako bi to trebalo da bude naše glavno pitanje i bez odgovora na to pitanje nema smisla učiniti čak ni korak dalje, obrazovni sistem ne spominje tu temu pa čak ni izdaleka. Zašto nekome koga želiš da ti služi cijeli život, pričati o sreći i o tome da može da živi život kako hoće i da sve što mu je potrebno već ima? Naravno nema smisla. Glavni zadatak nam je da se osvijestimo i prepoznamo sve što smo sebi dozvolili svojim neznanjem i ignorisanjem onog našeg unutarnjeg tihog glasa koji je od početka znao sve ovo. Umjesto traženja stalno neke zanimacije za naša čula (muzika, film, provod, opojna sredstva...) okrenimo se na trenutak sebi u tišini i poslušajmo taj tihi glas u nama koji zna sve ovdje i upravo sad.

PROBLEM FORMALNOSTI BEZ SUŠTINE

       More je plavo – zaključi dječak sjedeći na obali. Na isti način većina nas gleda na sve stvari i događaje. Dječak je pogledao površinu mora i vidio odraz neba, pa na osnovu toga zaključio da je more plavo. U ovom dobu razvoja čovječanstva stigli smo do stadija gdje se maksimalna važnost pridaje formalnosti, dok se suština gotovo i zanemaruje. Tako danas vidimo kuće koje izgledaju kao da nisu sa ovog svijeta, ali bez značenja doma unutra; vidimo ljubavne veze gdje je osnova na tome da se pokaže svijetu, ali također je i bez ljubavi; vidimo države kako hrle ka raskoši i svjetlima, ne primjećujući pri tom trulu pozadinu tog blještavila... 

Sve je svedeno na to – kako nešto treba da izgleda, a ne kako to stvarno jeste. Ljudi su izgubili svoje karaktere i ličnosti i pretvorili se u avatare u ovom iluzornom svijetu, gdje prihvataju kao istinu samo od onih od kojih imaju neke koristi. Sav ovaj svijet ima izgled kao čist i sjajan tepih odozgo, dok je ispod njega gurato godinama razno smeće, ali mi naravno odozgo vidimo samo sjajan skupocjen tepih. Ljudi su u potpunosti zaboravili na pogled srca, a oslonili su se samo na pogled oka koji prima samo određeni spektar boja. 

Ono što vidi suštinu svih stvari nije oko nego srce, pa su nam zbog toga prioriteti razbacani ovako kako jesu. Pogledajmo na šta se svela vjera u Boga po raznim religijama... Postalo je bitno samo obavljati formalnosti, a pri tom i ne osjećati suštinu tih formalnosti. Danas vidimo kako objašnjavaju da je post naređen zbog zdravlja ovog našeg trupla, da su razni vidovi molitve naređeni zbog rekreacije i razvijanja opet tijela, da pomažemo drugima samo da bi kasnije očekivali neku nagradu za to i korist... 

A gdje je u tome svemu SUŠTINA? Da li je moguće da ljudi u svemu nabrojanom gledaju opet samo svoju korist? Naravno da je moguće jer je ego uzeo stvari u svoje ruke a većina mu slijepo vjeruje. Pokušajmo da vidimo dok su oči zatvorene, pokušajmo da čujemo bez sluha, da shvatamo bez uma...jer sve te radnje vrši i srce ali daleko efikasnije. Kada idući put pogledamo more, ne vjerujmo boji površine nego zaronimo duboko i osjetimo odjednom sva njegova svojstva i uživajmo u njima.

DA LI SHVATAMO VEZU IZMEĐU SUDBINE I SLOBODNE VOLJE?

       U skoro svim religijama i učenjima raznih duhovnih vođa možemo naći pojmove sudbina i slobodna volja. Mnogi ostanu zbunjeni pri pokušaju da shvate relaciju između ova dva pojma jer na prvi pogled čini se kao da jedan pojam poništava drugi, to jest da je nemoguće postojanje oba istovremeno. Drugim riječima rečeno nemoguće je da nam je sve predodređeno, a istovremeno da imamo slobodnu volju. Ovo je samo jedna od mnogih tema koje pokušavamo obuhvatiti našim umom, a ona nadilazi naš um. 

Zbog toga pokušaćemo da pojasnimo relaciju sudbina – slobodna volja poređenjem sa padom lista sa stabla. List dok pada sa stabla ima slobodnu volju raditi akrobacije kakve hoće ali svejedno će završiti na zemlji. Moramo da shvatimo da sve što se događa u ovom našem svijetu ima korjene u višim sferama i zbog toga osviješteni ljudi ovaj naš svijet shvataju samo kao simbole ili pokazatelje na to šta je pisac htio reći. Čovjek je spušten na ovaj nivo svijesti gdje je ograničen umom ako se oslanja samo na svojih 5 opipljivih osjetila, da bi se jednom mogao izdići iznad uma kako bi spoznao svoj iskon. 

Budući da je sav ovaj svijet u granicama uma, naravno da moramo igrati po pravilima uma bar dok smo u njemu. Ako znamo da je um dizajniran samo da zna kako se nešto DOGODILO, a ne kako se nešto DOGAĐA, to nam govori da je na nama samo da djelujemo što bolje u ovom sad trenutku slijedeći naš osjećaj užitka, jer upravo taj osjećaj nam govori koji je korak idući za nas sudbina zamislila. S tim biramo da svoju volju uskladimo sa sudbinom jer ipak naši viši nivoi svijesti vide daleko šire od našeg uma. Naravno da možemo izabrati da se ne slažemo sa sudbinom i stavimo naš um na komandnu poziciju, što vidimo da su mnogi danas i uradili, pa pogledajte sami gdje ih je to odvelo. 

Problem shvatanje sudbine je u tome što mnogi ne znaju sebi definirati zapravo sudbinu. Mnogi odbacuju sudbinu jer im to govori kao da oni nisu u kontroli svog života, a pri tom nisu svjesni kada se prepuste sudbini, ne prepuštaju se nikome drugom nego svojoj višoj razini svijesti koja vidi mnogo mnogo dalje od samog uma koji djeluje kao vozač automobila u tamnoj i kišovitoj noći. Što znači da njegov posao nije vidjeti cijeli put od početka do kraja, nego da svu pažnju usmjeri ispred sebe.

DA LI MOŽEMO PODNIJETI ISTINU ILI SE I DALJE DRŽIMO ZA REŠETKE UMA?

        Da se zapitamo šta je najčudniji misterij današnjice, svi ćemo se složiti da je to ljudski um. Mnogo truda je uloženo da se ubijedi populacija da je baš taj um vrhunac naše svijesti i da ne postoji ništa iznad njega. Prosječnom čovjeku je dovoljno da mu daš pravila ponašanja u izmišljenom destruktivnom sistemu života, da bi on to sve bez pogovora prihvatio i bez da proispita ta pravila i taj sistem uopšte. 

Zbog takvog načina razmišljanja dozvolili smo da nas odvuku iz sela u gradove i da radimo za taj njihov sistem u gradskom sivilu neke poslove u kojima uopšte ne uživamo, da bi nam oni kao nagradu dali šareni papir s ciframa za koji moramo kupiti one proizvode koje smo uzgajali na selu i da bi platili smještaj u tom njihovom sistemu. Tako radimo cijele godine da bi nam oni dali onda sedam dana odmora koje provedemo tamo odakle su nas i odvukli jer nas tamo srce vuče. Žalosno je ali takav je ljudski um, a mi mu beskrajno vjerujemo da je vrhunac naše ličnosti... 

Današnja nauka većinom traži suštinu i stvarnost samo na razini uma, pa zbog toga ne mogu ni otići dalje od uma. Ali ako kažemo da je stvarnost samo na razini uma, znači da vjerujemo samo umu kako je preveo elektromagnetne inpulse poslate od strane receptora našeg tijela, a koji su tek reagovali na akcije izvana. I sami znamo ako je nešto prevedeno, znači da nije original. Ljudi su takvi da se radije drže iluzije na koju su navikli, nego da se suoče sa istinom koja će ih promijeniti. Razlog tome je što ego uspješno drži pod kontrolom veliku većinu ljudskih umova i svako iznošenje istine koje će uzrokovati proširenje svijesti čovjeka, ego smatra kao direktni napad na njega, a kao rezultat toga javlja se odbijanje istine. 

Ali istina se ne može iskorijeniti. Koliko god poricali ona ostaje da tinja negdje u našoj podsvijesti i uvijek će ostati tu čekajući da je prihvatimo i olakšamo sami sebi. Ovo sve ne znači da trebamo odbaciti u potpunosti naš um, sasvim naprotiv – trebamo ga prihvatiti kakav on jeste, ali moramo da ga stavimo na njegovo mjesto, a to je da on bude naša alatka, ne obratno. Moramo da znamo da smo mi kao duhovna bića sa daleko uzvišenijih nivoa nego što je to um. Da li smo se ikad zapitali kome to um podnosi izvještaje i pokazuje razne slike, zvukove, mirise i ostalo? Um je samo radnik koji radi za tu našu uzvišeniju prisutnost, a istinska spoznaja toga je istinsko bogatsvo.

DUHOVNO PUNJENJE BATERIJE

          Kroz historiju sve do sad mogli smo da primijetimo razne vrste prakticiranja duhovnosti koje su se na površnom nivou razlikovale od naroda do naroda ili od doba do doba, ali u biti sve su se svodile na isto. Jako je bitno da shvatimo da je ovaj svijet kojeg zovemo materijalni, samo projekcija viših nivoa i sve što se desi na ovom svijetu ima svoj korijen u višim božanskim sferama. Samim tim možemo da zaključimo da je uzalud trošiti energiju na fraze poput: šta bi bilo kad bi bilo. 

Ako znamo da sve vuče korijen iz viših sfera svijesti onda možemo i da shvatimo zašto ljudi hiljadama godina pokušavaju ostvariti vezu s tim višim sferama putem raznih meditacija, namaza, molitvi i ostalog. Cilj svega ovog nabrojanog je da se čovjek isključi na trenutak iz ovog pojavnog svijeta i izdigne se iznad buke svojih misli i osjeti postojanje božanskog. Duhovno osviješteni ljudi djeluju baš kao kanali iz viših sfera u ovu našu nižu sferu – materijalni svijet. Možemo reći onda da vrhovna inteligencija – Bog djeluje kroz takve ljude na ovaj svijet i takvi ljudi znaju da su bili samo kanal kroz koji je prošlo više saznanje. 

Osnovna razlika između duhovno osviještenog čovjeka i ovog običnog domaćeg je to što ovaj prvi djeluje po intuiciji a ovaj drugi po urođenom instinktu (životinjskom). Mnogi mogu reći: pa i duhovno osviješten čovjek ne može bez hrane, vode i skrovišta od vremena. To je naravno tačno ali takvom čovjeku to nije glavni i osnovni cilj u životu. Cilj većine današnje populacije je da sebi za cijeli život obezbijede hranu, vodu, skrovište i suprotan spol da mu omogući produžetak vrste. To je njemu vrhunac ovoga života i u tome se ni malo ne razlikuje od ostalog životinjskog svijeta. 

Najveća opasnost takvom čovjeku je da taj svoj cilj i uspije da ostvari...on dalje onda ostaje bez cilja i biva trenutno izgubljen. Da ne bi došlo do toga potrebno je sebi ispravno postaviti prioritete i ostvariti osjećaj povezanosti sa svime i svakim što postoji, da shvatimo da nam je korijen sa istih uzvišenih sfera i da nismo ovdje gdje jesmo bez razloga nego sa jako važnom misijom. Možemo li za početak da svaki dan odvojimo bar 5 minuta da se u svijesti izdvojimo iz ovog svijeta i kažemo Tvorcu hvala i na ovom danu?

RAZLIKA IZMEĐU SVJESNOSTI I SVIJESTI

                Mnogo puta u životu smo se susretali s pojmovima svjesnost i svijest, ali da li smo znali pravo značenje ovih pojmova? Neki čak i miješaju ova dva pojma ili daju im isto značenje. Iako su ovi pojmovi tako reći u srodstvu, postoji razlika među njima. Možemo reći da je svjesnost alatka svijesti. U školi kada smo prvi put naučili da je 2+2=4, to smo saznanje pohranili u našu svijest, kao i svako drugo saznanje tokom života. Prema tome možemo reći da je svijest mjesto pohranjivanja  svih naših saznanja. Naravno iz toga možemo zaključiti da nam je svijest u stalnom procesu širenja. 

Međutim kada  govorimo o svjesnosti, reći ćemo da je svjesnost usmjerenje svjetlosti svijesti u određenom smjeru, ili možemo reći da je svjesnost fokusiranje na određenu tačku. Primjer tome je kada se u ovom trenutku bavimo s nečim, fokusiramo se samo na to što radimo i to zovemo svjesnost, a iskustvo tog trenutka pohranjujemo u našu svijest. Sad kada smo pojasnili tu razliku između svjesnosti i svijesti možemo da spomenemo da svijest ima više nivoa. Činjenica je da se većina današnje populacije zadržava samo u najnižim nivoima svjesti koji spadaju u trodimenzionalni svijet. Taj dio svijesti koji vlada samo u ove tri dimenzije je FIZIČKI UM. 

U ovom dijelu nećemo govoriti o višim nivoima svijesti kao što su viši um, duša i ostali nivoi. Pozabavićemo se samo najnižim nivoom – fizičkim umom. Možemo reći da on zavisi ili se sastoji od 3 glavna dijela: SISTEM VJEROVANJA, EMOCIJE i MISLI. I upravo ovaj redoslijed je ispravan kad idemo odozgo prema dolje, što znači da su nam misli uvjetovane emocijama, a emocije nam se javljaju zavisno od našeg sistema vjerovanja. Jako je bitno da ovaj redoslijed zapamtimo i da znamo funkciju svakog od ova 3 dijela. 

Mnogi danas čine greške što odmah reaguju na misli ili emocije, bez toga da se zapravo vrate na korijen tih misli i emocija – na sistem vjerovanja i potraže koje je to pogrešno vjerovanje u našem sistemu koje je uzrok onda nekoj emociji, a dalje ta emocija biva uzrok našim mislima i postupcima. Čak i veliki broj današnjih izučenih doktora psihologa djeluju samo površno na misli ili emocije, dajući ljudima razne droge i otrove u vidu antidepresiva i sredstava za smirenje, na taj način zamazujući im samo oči i dok droga popusti problem se vraća. Da ne spominjemo probleme koje te droge uzrokuju ostatku organizma. Zato neka nam negativne emocije i misli budu samo podsjetnik da nam nešto nije uredu u našem sistemu vjerovanja i da je potrebno da neko od naših vjerovanja ispravimo.

IDEJE – GDJE NASTAJU

            U ovom dijelu ćemo govoriti o jako bitnoj temi; govorićemo o idejama, gdje nastaju i za koga nastaju... Današnje novo doba nas od malih nogu počinje već učiti da sve ideje i projekte začinje naš mozak ili um, što nas već u startu odvodi u pogrešnom smjeru. Ovaj sadašnji sistem koji je u potpunosti materijalistički, naravno da će tvrditi da sve ideje tvori mozak jer današnja nauka odbacuje sve što se tiče duhovnosti, a razlog tome je taj što se duhovnost ne može spoznati s naših pet osjetila niti se može na neki način izmjeriti. Iako čak po naučnom principu ako zađemo dublje u tu materiju, na nivo atoma, vidimo da se zapravo sve sastoji od energije a ne od nekih čvrstih tvari, a samo nam naše tijelo na čelu sa umom daje iluziju da sve oko nas ima neku čvrstoću. 

Dakle, od kud dolaze sve ideje koje onda sprovodimo u djela? U početku ćemo reći jednu šokantnu istinu koja će neke razočarati a neke osloboditi ogromnog tereta. NAŠ MOZAK NIJE TVORAC BAŠ NI JEDNE IDEJE. Dobro ste pročitali, baš ni jedne. Mozak nije dizajniran za to da začinje ideje nego da ih PRIMA. Viši nivo sebstva, onaj koji je svjedok akcijama uma, je nivo koji ZAČINJE ideje. Znači da pojasnimo: Više sebstvo ZAČINJE ideje, fizički mozak PRIMA ideje i na kraju fizički um OPAŽA ideje. 

Ovo bi trebalo da je veliko olakšanje za nas...jer možemo prestati da mislimo da smo mi zaduženi da tvorimo ideje, to nije naš posao. Pustimo naš um da radi svoj posao, a to je da opaža, a ne da začinje ideje. Relacija između našeg uma i našeg višeg sebstva može da bude jako moćna ako dozvolimo tu relaciju i pustimo da svak svoj posao radi. Vezu između uma i višeg sebstva možemo da uporedimo sa dva blizanca, jedan je na vrhu planine a drugi u dolini ispod planine, s tim da je više sebstvo ovaj na vrhu. Više sebstvo vidi širu sliku situacije i njegov posao je da javlja umu šta mu je iduće činiti jer um vidi samo malo ispred sebe u dolini. Da napomenemo da više sebstvo ne miješamo sa višim nivoima kao što su ukupna duša i sveti duh (ruh na arapskom). Dakle posao uma je samo da gleda trenutnu situaciju ispred sebe i sluša više sebstvo šta dalje. 

Mnogi će se upitati sad a na koji način komuniciraju više sebstvo i um. Više sebstvo šalje vibracije uživanja koje naš um prima, tj u ovom trenutku šta bi mi donijelo najviši stepen uživanja? Recimo ako su nam u ovom trenutku opcije: gledati TV, šetati po prirodi ili posjetiti prijatelja...odaberemo onu opciju koja nam daje najveći stepen uživanja. Tako recimo ako smo odabrali šetnju prirodom, radimo to dok nam ne dodje neka druga opcija koja nam u tom trenutku pričinjava veće uživanje. I tako sve dalje, primijetićete kako nas život vodi da budemo baš na pravom mjestu u pravo vrijeme. Znači da ponovimo: Naš je zadatak da postupamo najbolje što možemo samo u sadašnjem trenutku, ovisno o situaciji i okolini a planiranje ostavimo našem višem sebstvu jer je za to dizajniran.

SVJESNOST

                U prethodnom dijelu počeli smo govoriti o polju svjesnosti, gdje počinjemo osjećati mir i spokoj. Da prvo razjasnimo jednu stvar: bilo kakvu vrtsu boli: emocionalnu, psihičku ili fizičku...ne stvara nam okolina ili životne situacije. Sve vrste boli stvara nam upravo naš um. Um određene situacije u kojima se nađemo etiketira kao loše ili neugodne pa onda mi osjećamo nervozu, depresiju, loše raspoloženje i slično. Npr kad je kišno vrijeme i tmurno, naš um to etiketira kao deprimirajuće  i mi osjećamo depresiju iako nam ta kiša ni na koji na način ne šteti. 

Naš um može biti toliko jako oruđe kada ga uzmemo pod kontrolu svjesnosti, ali nažalost većini populacije um kontroliše ego a ego se hrani upravo negativnim mislima i emocijama. Ali takve situacije kad nam um govori da se loše osjećamo, upravo to možemo iskoristiti za prosvjetljenje. Pokušajmo tad da osjetimo da smo iznad naših misli i emocija i da samo posmatramo te misli i emocije ne vezujući se za njih. Još jedna dobra prilika za izdizanje iznad ega je kad se uhvatimo u raspravi s nekim. Posmatrajmo tad naše reakcije...koliko energije trošimo da odbranimo naše stavove i da dokažemo da smo u pravu... 

Takav je ego. On voli da se povezuje i sa nekim događajima iz prošlosti kad smo osjetili neku bol, npr gubitak drage osobe ili neka nesreća koja nam se desila i slično. Poveže se s nekim događajem takvim i onda nam ga stalno vraća u sadašnjost da ponovo osjetimo tu bol, iako je to bilo prije recimo 20 godina. E upravo takve akcije ega trebamo u našim mislima pročitati pa se izdići iznad njih. Ego voli prošlost i budućnost, a stalno bježi od sadašnjeg  trenutka jer kad smo potpuno  svjesni sadašnjeg trenutka, tad prošlost i budućnost prestaje da postoje. A bez prošlosti i budućnosti ego nema na šta da nas podsjeća iz prošlosti, niti ima sa čim da nas plaši u budućnosti. 

U današnjem vremenu većinu populacije vodi strah od budućnosti. Ljudi misleći stalno šta će biti sutra propuštaju cijeli svoj život u sadašnjosti. A zar nije cijeli život zapravo jedan beskonačni sadašnji trenutak?  U današnjem svijetu ego je stvorio mnoge etikete ljudima na raznim osnovama... Toliko danas ima religija u svijetu, a skoro svi su između sebe u konfliktu iako se svaka religija svodi na isto – SPOZNATI BOGA. Ako svi imamo isti cilj onda odustanimo od mijenjanja drugih a okrenimo se sami sebi i ispravljanju naših uvjerenja. Ključ svega je SVJESNOST. Odmah sad i ovdje, bez odlaganja za neko drugo vrijeme, jer i kad dodje to drugo vrijeme opet ćemo ga zvati SAD. Pokušajmo živjeti potpuno u sadašnjem trenutku, ma kakav on bio, i da djelujemo najbolje moguće na ono na šta možemo ali bez vezivanja za bilo šta.