expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>
PROBLEM FORMALNOSTI BEZ SUŠTINE
More je plavo – zaključi dječak sjedeći
na obali. Na isti način većina nas gleda na sve stvari i događaje. Dječak je
pogledao površinu mora i vidio odraz neba, pa na osnovu toga zaključio da je
more plavo. U ovom dobu razvoja čovječanstva stigli smo do stadija gdje se
maksimalna važnost pridaje formalnosti, dok se suština gotovo i zanemaruje. Tako
danas vidimo kuće koje izgledaju kao da nisu sa ovog svijeta, ali bez značenja
doma unutra; vidimo ljubavne veze gdje je osnova na tome da se pokaže svijetu,
ali također je i bez ljubavi; vidimo države kako hrle ka raskoši i svjetlima,
ne primjećujući pri tom trulu pozadinu tog blještavila...
Sve je svedeno na to –
kako nešto treba da izgleda, a ne kako to stvarno jeste. Ljudi su izgubili
svoje karaktere i ličnosti i pretvorili se u avatare u ovom iluzornom svijetu,
gdje prihvataju kao istinu samo od onih od kojih imaju neke koristi. Sav ovaj
svijet ima izgled kao čist i sjajan tepih odozgo, dok je ispod njega gurato
godinama razno smeće, ali mi naravno odozgo vidimo samo sjajan skupocjen tepih.
Ljudi su u potpunosti zaboravili na pogled srca, a oslonili su se samo na
pogled oka koji prima samo određeni spektar boja.
Ono što vidi suštinu svih
stvari nije oko nego srce, pa su nam zbog toga prioriteti razbacani ovako kako
jesu. Pogledajmo na šta se svela vjera u Boga po raznim religijama... Postalo
je bitno samo obavljati formalnosti, a pri tom i ne osjećati suštinu tih
formalnosti. Danas vidimo kako objašnjavaju da je post naređen zbog zdravlja
ovog našeg trupla, da su razni vidovi molitve naređeni zbog rekreacije i
razvijanja opet tijela, da pomažemo drugima samo da bi kasnije očekivali neku
nagradu za to i korist...
A gdje je u tome svemu SUŠTINA? Da li je moguće da
ljudi u svemu nabrojanom gledaju opet samo svoju korist? Naravno da je moguće
jer je ego uzeo stvari u svoje ruke a većina mu slijepo vjeruje. Pokušajmo da
vidimo dok su oči zatvorene, pokušajmo da čujemo bez sluha, da shvatamo bez
uma...jer sve te radnje vrši i srce ali daleko efikasnije. Kada idući put
pogledamo more, ne vjerujmo boji površine nego zaronimo duboko i osjetimo
odjednom sva njegova svojstva i uživajmo u njima.
Nema komentara:
Objavi komentar