expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>
BUDIMO U OVOM SVIJETU SAMO KAO PROLAZNICI S DOBROM NAMJEROM
Možemo li na trenutak zastati i razmisliti o prolaznosti svega... Ništa
neće nastati, a da neće i nestati što se tiče ovog materijalnog, pojavnog
svijeta. To je činjenica od koje mnogi bježe i nastoje zaboraviti na nju.
Naslov sam uzeo iz dijela poznate Muhammedove izjave: Budite na ovom svijetu kao stranac ili prolaznik, koji je sjeo malo u
hladu palme da odmori. Vidimo da se ovaj savjet u potpunosti zanemaruje u
današnjem vremenu gdje vrijednost čovjeka određuje ono što posjeduje od
materijalnog, a ne ono što on sam jeste.
Današnji način života vidim kao
takmičenje da se što više magle sakupi oko sebe, iako znamo da će magla nestati
do podne. Ljudi masovno žive u uvjerenju da su poslati na ovaj svijet kako bi
prisvojili što više ovog svijeta za sebe i kako bi bili moćniji od drugih. Takvima kada se spomene prolaznost svega i
tjelesna smrt, oni potpuno okreću glavu od toga, a neki to shvate čak i kao
uvredu. Pogledajmo način života svih osviještenih ljudi kroz historiju, koji su
uspjeli da zarone u more istine. Takvi ljudi su na materijalno gledali kao na
teret koji ih sputava od slobode duha.
Moramo da naučimo razlikovati potrebu od
pohlepe. Pod potrebu ubrajamo samo ono neophodno za održavanje našeg tijela u
životu. Sve preko toga je nepotrebno što dovodi polako do pohlepe. Koliko god
materijalnog bogatstva da imamo, možemo leći samo u jednu postelju, trenutno
možemo pojesti samo jedan obrok i trenutno možemo obuti samo jedan par obuće.
Ljudi zbog male ili nikakve vjere u Boga vjeruju da moraju sebi osigurati
dovoljno da bi mogli živjeti i pet života, iako niko ne zna trenutak svoje
smrti – da li će to biti sutra ili za 100 godina.
Kada shvatimo da je naš
jedini zadatak da djelujemo što je moguće bolje u ovom sad trenutku, BEZ BILO
KAKVIH OČEKIVANJA, nego jednostavno djelovanje po našem osjećaju radosti i
užitka – tada ćemo osjetiti našu pravu svrhu i jednoću sa svime što jeste. Kada
smo u tom stanju mi ne vidimo razlog za ljutnju na nekoga, tada nestaje
etiketiranje svega i na sve gledamo kao na sasvim novo iskustvo, potpuno nevezano
za prošla iskustva. Iznenada počinjemo da primjećujemo da su sve mane koje smo
ranije gledali u drugima, zapravo bile naše sopstvene i sada polako nestaju...
Nema komentara:
Objavi komentar