SVIJET SNOVA

       Izvor svjetla je ponovo odlučio da obasja neki drugi dio Zemlje, a nama je ostavio svog zamjenika da nam put pokazuje u tamnoj noći. Sve što je bilo sunce, sada nam je mjesec i nema tu za čim da se žali jer svjetlost i dalje s istog mjesta stiže. Ponovo ulazimo u naše kočije koje nas kroz svjetove vode, ali svo vrijeme na istom mjestu ostaju i zadovaljavaju se s imenom postelja. Dok nas vrtlog umora odvaja polako od našeg svijeta i primiče nekom drugom, međusvijet nas drži za trenutak rastrgnutim "ni tamo, ni ovamo". Ipak, niti ovaj, niti međusvijet nema potrebnu snagu da zadrži dušu željnu putovanja put doma. 

Duša se na koncu otima i međusvijetu, te konačno stupa u potpuno nov svijet oslobođen čvrstih ograničenja našeg svijeta i predaje se novim ograničenjima vidno labavijima. Svako od nas je iskusio taj svijet u kojima oči ne koristimo, ali vidimo, u kojima uši ne koristimo, ali čujemo, u kojima čula fizička ostaju u kočiji, a trenutnu stvarnost ipak doživljavamo. Drugim riječima, prešli smo iz svijeta ograničen materijom u svijet ograničen oblikom i konceptom. Ono što je u našem svijetu automobil - u tom svijetu je putovanje, ono što je u našem svijetu pire krompir sa umakom - u tom svijetu je hrana, ono što je u našem svijetu košulja sa paralelnim prugama - u tom svijetu je odjeća... 

Primjećujemo da je taj svijet mnogo jednostavniji od našeg koji inzistira na izvanjskim detaljima. Taj svijet je bliži suštini od ovog našeg, pa zbog toga nije opterećen nepotrebnim i suvišnim. Mnogi će primijetiti sličnost između stanja sna i stanja smrti s tim da je jedina razlika između ta dva stanja upravo postojanje onog međusvijeta koji održava tu relaciju među dušom i tijelom. Onog trenutka kada međusvijet pusti nit koja povezuje tijelo sa svim ostalim svjetovima, tad ostajemo u svjetovima iznad međusvijeta, a fizičko tijelo vraćamo zemlji od koje smo ga i pozajmili kao uniformu. 

Fizičko tijelo sadrži oblik života sve dok ga drži nit koja je prožeta svim svjetovima unazad do potpune konceptualne prozirnosti Izvora. Upravo zbog toga san dođe kao "punjenje baterije" tijelu, ne zbog mirnog ležanja i na taj način odmaranja, nego zbog približavanja duše Suštini kako bi se napunila punoćom života - kao kada hladnu hranu prinesemo toploti vatre da joj vatra oživi okuse, mirise i čar koja tu hranu čini upravo tom hranom, a ne nekom drugom. Učinimo sebi ovaj svijet lukom, a neka duša bude strijela izbačena daleko u svjetove - od svjetova gdje je lična karta ime, preko svjetova gdje je lična karta imenovano do svjetova gdje i imenovano biva imenovano...

ŠARADA ZVANA SVIJET

      Obratimo pažnju na svijet u kojem živimo – pun je zapleta i raspleta, a i različitih likova koji glume svak svoju ulogu. Savršena gluma za pozornicu je ona kada likovi i ne znaju da su samo uloge u predstavi, nego vjeruju da je predstava stvarnost. Nekome je dodijeljena uloga profesora, nekome uloga direktora firme, nekome uloga građevinskog radnika, neko je student... Uglavnom cilj je nikoga ne ostaviti bez uloge. 

Onda sve te uloge mora da se podijele na što više skupina po različitim osnovama, da bi kasnije imali o čemu da raspravljaju i svako da drži stranu svoje skupine i traži mane one druge. Naravno i uloge moraju od nečega da žive, pa tako svako dobije onoliko, zavisno od toga kako glumi svoju ulogu. Onaj ko odluči da izađe iz predstave biva progonjen i ismijavan od strane vlasnika predstave, ali i od glumaca samih. Takav biva nazivan onaj s manjkom talenta. Režiser predstave diriguje sa svima na način kakav je on zamislio da predstava treba da se odvija. Ako neki glumac odglumi nešto na svoju ruku, taj brzo biva odstranjen iz predstave u pritvor na neko vrijeme, jer je prekršio pravilo predstave.

 

Pokušao sam na ovaj način da opišem današnji svijet i naše stavove prema njemu, ne bi li se osvijestili bar što se tiče ozbiljnog shvatanja svega. Možemo li da shvatimo da ne moramo biti ograničeni nekim pravilima koji su odredili tamo neki kojima ne znamo ni ime. Samo zbog toga što većina nešto slijedi, to ne znači da su na istini. Istina je uvijek ista, slijedili je svi ili samo jedan. Ovaj pojavni svijet se događa nama, a ne mi njemu jer bez nas (inteligentnih bića) on ne bi imao svrhu. 

Ako znamo da je sve što vidimo i osjetimo samo prikaz našeg uma, znači da svako od nas kreira svoju stvarnost u hodu, a da to i ne primijeti. Kakav odnos prema svijetu budemo imali, takav će nam i svijet biti. Neke stvari koje su za nekoga nemoguće, za drugog su svakodnevnica – razlika je samo u njihovim uvjerenjima. Kada bi samo postojala neka pilula koju kad popijemo progledamo svi po prvi put i prvi put stvarno počnemo osjećati ovaj svijet kao nikad prije... Takva pilula ne postoji ali postoji ključ za takvu svjesnost, a zove se potpuna budnost u sadašnjem trenutku. Svi imamo taj ključ pa pokušajmo...

BUDIMO U OVOM SVIJETU SAMO KAO PROLAZNICI S DOBROM NAMJEROM

       Možemo li na trenutak zastati i razmisliti o prolaznosti svega... Ništa neće nastati, a da neće i nestati što se tiče ovog materijalnog, pojavnog svijeta. To je činjenica od koje mnogi bježe i nastoje zaboraviti na nju. Naslov sam uzeo iz dijela poznate Muhammedove izjave: Budite na ovom svijetu kao stranac ili prolaznik, koji je sjeo malo u hladu palme da odmori. Vidimo da se ovaj savjet u potpunosti zanemaruje u današnjem vremenu gdje vrijednost čovjeka određuje ono što posjeduje od materijalnog, a ne ono što on sam jeste. 

Današnji način života vidim kao takmičenje da se što više magle sakupi oko sebe, iako znamo da će magla nestati do podne. Ljudi masovno žive u uvjerenju da su poslati na ovaj svijet kako bi prisvojili što više ovog svijeta za sebe i kako bi bili moćniji od drugih. Takvima kada se spomene prolaznost svega i tjelesna smrt, oni potpuno okreću glavu od toga, a neki to shvate čak i kao uvredu. Pogledajmo način života svih osviještenih ljudi kroz historiju, koji su uspjeli da zarone u more istine. Takvi ljudi su na materijalno gledali kao na teret koji ih sputava od slobode duha. 

Moramo da naučimo razlikovati potrebu od pohlepe. Pod potrebu ubrajamo samo ono neophodno za održavanje našeg tijela u životu. Sve preko toga je nepotrebno što dovodi polako do pohlepe. Koliko god materijalnog bogatstva da imamo, možemo leći samo u jednu postelju, trenutno možemo pojesti samo jedan obrok i trenutno možemo obuti samo jedan par obuće. Ljudi zbog male ili nikakve vjere u Boga vjeruju da moraju sebi osigurati dovoljno da bi mogli živjeti i pet života, iako niko ne zna trenutak svoje smrti – da li će to biti sutra ili za 100 godina. 

Kada shvatimo da je naš jedini zadatak da djelujemo što je moguće bolje u ovom sad trenutku, BEZ BILO KAKVIH OČEKIVANJA, nego jednostavno djelovanje po našem osjećaju radosti i užitka – tada ćemo osjetiti našu pravu svrhu i jednoću sa svime što jeste. Kada smo u tom stanju mi ne vidimo razlog za ljutnju na nekoga, tada nestaje etiketiranje svega i na sve gledamo kao na sasvim novo iskustvo, potpuno nevezano za prošla iskustva. Iznenada počinjemo da primjećujemo da su sve mane koje smo ranije gledali u drugima, zapravo bile naše sopstvene i sada polako nestaju...

RADI NA SEBI, A NE NA MIŠLJENJU DRUGIH

           Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu – Ovo je jedna od najvećih izjava tokom historije a djelo je velikog Mahatma Gandhija. U ovoj izjavi možemo primijetiti najbolji savjet za svakog pojedinca današnjeg doba. Danas kad je ego preuzeo ogromnu većinu populacije, ne možemo a da ne primijetimo na koji su nivo ljudi spali i na šta su sve spremni samo da bi sebi osigurali neku materijalnu korist. Ubistva i silovanja su već postala normalna pojava i samo broj u svakodnevnim vijestima... Više nije dovoljno silovati djevojke i žene, sad se siluju i ubijaju i bebe. 

Koliko god to nama monstruozno izgledalo, nalazimo se u tom dobu razvoja civilizacije kad smo došli do vrhunca zla, ego je jači nego ikad i mora da se sad sve najgore i najodvratnije izbaci na površinu, na vidjelo. Normalna je stvar kod svakog, bar malo prisebnijeg čovjeka da želi promijeniti svijet na bolje. Ali kao što već od ranije znamo sav ovaj svijet i svemir je u nama, a ne obratno. Sve što opažamo preko svojih 5 osjetila, nadražuje mozak i mozak nam stvara sliku o svemu. Prema tome pokušavati popraviti nešto u svijetu izađe nam na isto kao da pokušavamo popraviti svoj odraz u ogledalu. Da bi se promijenio odraz moramo se prvo promijeniti mi. 

Zbog toga u ovom dijelu govorimo o radu na sebi, o izdizanju svijesti na viši nivo s kojeg ćemo moći da vidimo širu sliku stvarnosti. Moramo da znamo da se evolucija svijesti dešava htjeli mi to ili ne. Mnogi će možda reći: Od kako sam počeo rad na sebi kao da još više vidim zla u svijetu. To je sasvim normalno, jer što se više približavamo svjetlu, sve više i mraka vidimo. Moramo da naučimo vidjeti kroz čovjeka ponašanje ega i da čovjekovu suštinu izdvojimo iz toga jer ona je uvijek čista. Svi smo dio istog izvora ma koliko vizuelno različiti bili. Ovaj svijet je samo projekcija našeg uma preko naših osjetila, prema tome izdignimo svijest na onaj nivo kome se te projekcije uma pokazuju, budimo taj tihi promatrač uma koga ništa iz okoline ugroziti ne može.

SVIJET KROZ 5 OSJETILA

           Prvo ćemo govoriti o načinu na koji opažamo vanjski svijet oko nas, ili bolje rečeno,  čini nam se da je oko nas... Na koji način rade naših 5 osjetila?

Počnimo od osjetila kojem najviše vjerujemo, od osjetila vida. Najviše vjerujemo onome što vidimo, zar ne? Naše oči su receptori svjetlosti koje tu svjetlost nervnim putem šalju do mozga a mozak nam onda govori o kakvoj se boji radi, o kojoj udaljenosti objekta, itd. Ali govori li nam mozak tačne informacije o tom objektu? Kao što znamo svjetlost koju mi vidimo je takozvana bijela svjetlost koja se sastoji od spektra boja, to jest, svaka boja je sadržana u toj bijeloj svjetlosti. Kada ta bijela svjetlost padne na neki objekat, taj objekat zadrži za sebe sve boje iz spektra i samo jednu odbije i baš ta, odbijena,  dolazi do našeg oka. Npr kada vidimo zelenu travu, mi vidimo samo zelenu boju koju je trava odbila a sve one boje koje je zadržala za sebe ostaju skrivene za nas.

Slična stvar se dešava kada govorimo i o bilo kom drugom osjetilu. Naše uho prima samo zvučne talase izazvane akcijom nekog objekta, a i dalje ne znamo suštinu tog objekta. Ista stvar se dešava i sa ostala 3 osjetila. Sve se svodi na to da nam mozak prevodi reakcije dijelova našeg tijela na okolinu, a mi slijepo vjerujemo njegovom prevodu, iako i dalje ne znamo suštinu baš ničeg oko nas.

Do sad smo govorili o našem tijelu, našim osjetilima, pa čak i o našem mozgu, u trećem licu: mozak NAM prevodi, oči NAM primaju svjetlost, uši NAM primaju zvučne talase...Znači li to da istinsko JA nije ništa od nabrojanog? Kada kažemo JA, na šta se to JA odnosi? Da li na naš mozak, ili na tijelo, ili na nešto dosta dublje za spoznati...?

U daljem tekstu ćemo zaroniti dublje da lociramo to naše JA kojem i mozak i tijelo daju informacije...