AKTIVIRAJMO DESNU STRANU MOZGA

            U ovom dijelu ćemo se pozabaviti najzanimljivijim dijelom našeg organizma – mozgom. Svi znamo da se mozak sastoji od lijeve i desne polovine što čine cjelinu izgledom sličnu jezgri oraha. Sama pomisao na to da je mozak organ koji je zadužen baš za svaku našu interpretaciju ovog svijeta, čini ovu temu jako zanimljivom za izučavanje. Naime svaki dio mozga je zadužen za svoju dužnost, pa tako lijeva strana mozga je ona koja se bavi logikom, analitikom i racionalnim zaključivanjem, dok desna strana je zadužena za osjećaje, intuiciju, predosjećaje i sl. 

U današnjem vremenu možemo primijetiti da je lijeva strana mozga jako razvijena i dovedena skoro do savršenstva, tako da sve proračunavamo, svaki minus i plus moraju biti sagledani, unaprijed sve mora biti isplanirano do zadnjeg detalja i tako... Toliko smo se posvetili karakteristikama lijeve strane mozga da smo skoro dopustili da nam desna strana služi samo za popunjavanja ostatka lobanje. Desnu stranu mozga smo ostavili skroz u zadnjem planu jer smatramo da nas  njene karakteristike samo spriječavaju u gomilanju što više materijalnog oko sebe. 

Kome treba osjećaj za pomoći čovjeku u nevolji kad ćemo se u tom slučaju morati odvojiti od toga što ćemu mu dati... To je razmišljanje većine ljudi danas. Iako im desna strana mozga aktivira osjećaj da trebaju da pomognu čovjeku u nevolji, oni taj osjećaj jednostavno ignoriraju i smatraju da moraju se baviti bitnijim stvarima kako bi još više umnožili ono što posjeduju. Druga stvar koju ignorišemo kod desne strane mozga je intuicija, koja bi nam bila od ogromne pomoći samo da obraćamo pažnju na nju, jer nam upravo intuicija dolazi iz viših sfera. To je onaj osjećaj kada kažemo da nas srce vuče nečemu iako kako god sračunamo to nam se ne isplati. Naravno mi dajemo prednost opet lijevoj strani mozga i njegovom proračunu, zanemarujući intuiciju iako bi nas ona odvela baš do onog što je potrebno kao hrana našoj duši. 

U islamu je na zanimljiv način opisana ova tematika kada se spominje Antihrist. Rečeno je kada dođe doba Antihrista, on će vidjeti na lijevo oko ali će mu desno bili bolesno i unakaženo. Kao i što vidimo danas to simbolično doba Antihrista je već odavno tu jer lijevom stranom vidimo super, dok nam je desna strana dosta zakržljala. A sam naziv Antihrist je i dobio po tome jer je skroz suprotnost Hrista koji je živio, tako da kažemo, po DESNOJ strani. Ako već mislimo da tako dobro vidimo samo lijevim okom, zamislite tek kako ćemo vidjeti kada pogledamo sa oba oka.

IDEJE – GDJE NASTAJU

            U ovom dijelu ćemo govoriti o jako bitnoj temi; govorićemo o idejama, gdje nastaju i za koga nastaju... Današnje novo doba nas od malih nogu počinje već učiti da sve ideje i projekte začinje naš mozak ili um, što nas već u startu odvodi u pogrešnom smjeru. Ovaj sadašnji sistem koji je u potpunosti materijalistički, naravno da će tvrditi da sve ideje tvori mozak jer današnja nauka odbacuje sve što se tiče duhovnosti, a razlog tome je taj što se duhovnost ne može spoznati s naših pet osjetila niti se može na neki način izmjeriti. Iako čak po naučnom principu ako zađemo dublje u tu materiju, na nivo atoma, vidimo da se zapravo sve sastoji od energije a ne od nekih čvrstih tvari, a samo nam naše tijelo na čelu sa umom daje iluziju da sve oko nas ima neku čvrstoću. 

Dakle, od kud dolaze sve ideje koje onda sprovodimo u djela? U početku ćemo reći jednu šokantnu istinu koja će neke razočarati a neke osloboditi ogromnog tereta. NAŠ MOZAK NIJE TVORAC BAŠ NI JEDNE IDEJE. Dobro ste pročitali, baš ni jedne. Mozak nije dizajniran za to da začinje ideje nego da ih PRIMA. Viši nivo sebstva, onaj koji je svjedok akcijama uma, je nivo koji ZAČINJE ideje. Znači da pojasnimo: Više sebstvo ZAČINJE ideje, fizički mozak PRIMA ideje i na kraju fizički um OPAŽA ideje. 

Ovo bi trebalo da je veliko olakšanje za nas...jer možemo prestati da mislimo da smo mi zaduženi da tvorimo ideje, to nije naš posao. Pustimo naš um da radi svoj posao, a to je da opaža, a ne da začinje ideje. Relacija između našeg uma i našeg višeg sebstva može da bude jako moćna ako dozvolimo tu relaciju i pustimo da svak svoj posao radi. Vezu između uma i višeg sebstva možemo da uporedimo sa dva blizanca, jedan je na vrhu planine a drugi u dolini ispod planine, s tim da je više sebstvo ovaj na vrhu. Više sebstvo vidi širu sliku situacije i njegov posao je da javlja umu šta mu je iduće činiti jer um vidi samo malo ispred sebe u dolini. Da napomenemo da više sebstvo ne miješamo sa višim nivoima kao što su ukupna duša i sveti duh (ruh na arapskom). Dakle posao uma je samo da gleda trenutnu situaciju ispred sebe i sluša više sebstvo šta dalje. 

Mnogi će se upitati sad a na koji način komuniciraju više sebstvo i um. Više sebstvo šalje vibracije uživanja koje naš um prima, tj u ovom trenutku šta bi mi donijelo najviši stepen uživanja? Recimo ako su nam u ovom trenutku opcije: gledati TV, šetati po prirodi ili posjetiti prijatelja...odaberemo onu opciju koja nam daje najveći stepen uživanja. Tako recimo ako smo odabrali šetnju prirodom, radimo to dok nam ne dodje neka druga opcija koja nam u tom trenutku pričinjava veće uživanje. I tako sve dalje, primijetićete kako nas život vodi da budemo baš na pravom mjestu u pravo vrijeme. Znači da ponovimo: Naš je zadatak da postupamo najbolje što možemo samo u sadašnjem trenutku, ovisno o situaciji i okolini a planiranje ostavimo našem višem sebstvu jer je za to dizajniran.

SVIJET KROZ 5 OSJETILA

           Prvo ćemo govoriti o načinu na koji opažamo vanjski svijet oko nas, ili bolje rečeno,  čini nam se da je oko nas... Na koji način rade naših 5 osjetila?

Počnimo od osjetila kojem najviše vjerujemo, od osjetila vida. Najviše vjerujemo onome što vidimo, zar ne? Naše oči su receptori svjetlosti koje tu svjetlost nervnim putem šalju do mozga a mozak nam onda govori o kakvoj se boji radi, o kojoj udaljenosti objekta, itd. Ali govori li nam mozak tačne informacije o tom objektu? Kao što znamo svjetlost koju mi vidimo je takozvana bijela svjetlost koja se sastoji od spektra boja, to jest, svaka boja je sadržana u toj bijeloj svjetlosti. Kada ta bijela svjetlost padne na neki objekat, taj objekat zadrži za sebe sve boje iz spektra i samo jednu odbije i baš ta, odbijena,  dolazi do našeg oka. Npr kada vidimo zelenu travu, mi vidimo samo zelenu boju koju je trava odbila a sve one boje koje je zadržala za sebe ostaju skrivene za nas.

Slična stvar se dešava kada govorimo i o bilo kom drugom osjetilu. Naše uho prima samo zvučne talase izazvane akcijom nekog objekta, a i dalje ne znamo suštinu tog objekta. Ista stvar se dešava i sa ostala 3 osjetila. Sve se svodi na to da nam mozak prevodi reakcije dijelova našeg tijela na okolinu, a mi slijepo vjerujemo njegovom prevodu, iako i dalje ne znamo suštinu baš ničeg oko nas.

Do sad smo govorili o našem tijelu, našim osjetilima, pa čak i o našem mozgu, u trećem licu: mozak NAM prevodi, oči NAM primaju svjetlost, uši NAM primaju zvučne talase...Znači li to da istinsko JA nije ništa od nabrojanog? Kada kažemo JA, na šta se to JA odnosi? Da li na naš mozak, ili na tijelo, ili na nešto dosta dublje za spoznati...?

U daljem tekstu ćemo zaroniti dublje da lociramo to naše JA kojem i mozak i tijelo daju informacije...