Prvo
ćemo govoriti o načinu na koji opažamo vanjski
svijet oko nas, ili bolje rečeno, čini
nam se da je oko nas... Na koji način rade naših 5 osjetila?
Počnimo od osjetila kojem najviše vjerujemo, od osjetila vida. Najviše vjerujemo onome
što vidimo, zar ne? Naše oči su receptori svjetlosti koje tu svjetlost nervnim
putem šalju do mozga a mozak nam onda govori o kakvoj se boji radi, o kojoj
udaljenosti objekta, itd. Ali govori li nam mozak tačne informacije o tom objektu? Kao što znamo
svjetlost koju mi vidimo je takozvana
bijela svjetlost koja se sastoji od spektra boja, to jest, svaka boja je
sadržana u toj bijeloj svjetlosti. Kada ta bijela svjetlost padne na neki
objekat, taj objekat zadrži za sebe sve boje iz spektra i samo jednu odbije i
baš ta, odbijena, dolazi do našeg oka.
Npr kada vidimo zelenu travu, mi vidimo samo zelenu boju koju je trava odbila a
sve one boje koje je zadržala za sebe ostaju skrivene za nas.
Slična stvar
se dešava kada govorimo i o bilo kom
drugom osjetilu. Naše uho prima samo zvučne talase izazvane akcijom nekog
objekta, a i dalje ne znamo suštinu tog objekta. Ista stvar se dešava i sa
ostala 3 osjetila. Sve se svodi na to da nam mozak prevodi reakcije dijelova
našeg tijela na okolinu, a mi slijepo vjerujemo njegovom prevodu, iako i dalje
ne znamo suštinu baš ničeg oko nas.
Do sad smo
govorili o našem tijelu, našim osjetilima, pa čak i o našem mozgu, u trećem
licu: mozak NAM prevodi, oči NAM primaju svjetlost, uši NAM primaju zvučne talase...Znači
li to da istinsko JA nije ništa od nabrojanog? Kada kažemo JA, na šta se to JA
odnosi? Da li na naš mozak, ili na tijelo, ili na nešto dosta dublje za
spoznati...?
Nema komentara:
Objavi komentar