PLES POSTOJANJA I NEPOSTOJANJA

      Ko zaplovi tokovima ispitivanja prirode stvarnosti koja nas okružuje, taj unapred mora da izraz "besmislica" izbaci iz svog vokabulara, jer mnogo toga što je smatrao besmislicom - doći će mu u susret kao apsolutna istina od koje nema na koju stranu da okrene glavu. Dok svijet, koji je očaran šarenilom odraza postojanja, usmjerava svoje naučnike na posljedicu i rezultat - uzroci baš takvih rezultata izvan su njihovih dosega jer pokušavaju vjetar da ulove mrežom za leptire. Mrežom mogu leptira da ulove i dive se bojama njegovim, ali vjetar što ga nosi putevima svojim, nije nešto što pod mikroskop ide. 

Kada pogledamo pticu na grani i čujemo cvrkut njen, nismo ni svjesni šta se sve dogodilo u tom djeliću sekunde, koliko sfera postojanja je prevaljeno, od svake sfere po nijansu uzeto, od svake sfere po naznaku tona poslato, a o Nepostojanju iza tih sfera da i ne govorimo. Zašto i da govorimo o nečemu što se izreći ne može, o nečemu iz čega izreke i ideje kreću i ponovo se vraćaju? Vječno nedjeljivo, jer kako ništa da djeliš, kako ništa da podijeliš na 2 ili 3? Ne ide. Tek kada iz toga nezamislivog Ničeg izađe čistoća kao platno spremno za tragove kista, kao tabula raza - tek tada Ništa prelazi u Nešto koje objedinjuje sve u Jedno. Čisto platno, spremno za slikanje postojanja, nazivali ga mi Svijest, Ruh, Duh ili nekim drugim izrazom - toj čistoći i prozirnosti ne znači ništa. 

Platno je spremno, kombinovano sa nakanom - Riječju koja će postojanje postati. Još uvijek atomu ni naznake nema, iako je u onom početnom Ništavilu već i bio i prošao, te u Ništavilo se vratio. I uspostavi se Platno čisto, naoružano Riječju koja je namjera jasna - udahnu se u vječno djevičansku matericu koja će plod prema namjeri Riječi dati. Sve se savršeno odvijalo, čisto platno s jasnom namjerom iz čiste djevičanske materice, izlazilo je kao potpuno ispisano baš prema namjeri koja je Riječ bila. Svako slovo atom biješe koje titra na platnu, svakog časa pojavljivajući se i ponovo nestajući u čistoću i prozirnost platna. 

U taj čas čisto Platno se boranjem nabora i svaki nabor stade Platno izigravati. Od tog časa svaki nabor filter postade, novi iluzorni subjekt odluke - šta da od Riječi pusti u matericu, a šta da u svom filteru zadrži. Više nabora činilo je jedan malo veći nabor, a više većih nabora činili su još veći...i tako u nedogled sve do krajnjeg nabora koji objedinjuje sve, a i istovremeno biva obuhvaćen vječnim Ništavilom. Svaki i najmanji nabor, gledajući ispisano platno, ispunjenje i odgovore pronašao nije - sve dok se ne okrenu ispravljanju sebe, jer tek svojim ispravljanjem vidjeti može da je ništa drugo do platno samo. Slijedeći put kada pticu pogledamo, sjetimo se procesa koji se u djeliću sekunde odigra.

DUŠA IZMEĐU DUHA(RUH) I EGA(NEFS)

            U ovom dijelu ćemo se pozabaviti oko teme koja je možda i najvažnija za ovo doba razvoja čovječanstva. Iako je ljudima dato vrlo malo znanja o ovoj temi jer smo u ovom vremenu više okrenuti materijalizmu nego duhovnosti, ali ipak pokušaćemo da damo neke smjernice za bolje shvatanje ove teme. Mnogo puta smo se pitali šta je to zapravo duša i gdje se ona nalazi... 

Većina nas je odgajana tako da su nas učili da smo tjelesna bića sa povremenim duhovnim iskustvima, mada je to zapravo obratno. Mi smo zapravo duhovna bića s privremenim tjelesnim iskustvom, što nam govori skoro pa svaka religija. Čak i današnja nauka polako dokazuju da nam je duša vječna (životna energija) i nakon tjelesne smrti samo prelazi u drugi oblik. Na sličan način i voda ima svoja tri oblika ali stalno istu suštinu. 

Što se tiče Duha( ili Ruha arapskom), hajde da ga nazovemo ukupnom i cjelovitom silom univerzuma koja sve drži u savršenoj harmoniji i sve čini jednom cjelinom. U religijama to su karakteristike vrhovnog Tvorca, Boga. Vezu između duše i Duha(Ruha) pokušaćemo da približimo tako što ćemo ih uporediti sa okeanom i čašom. Duh je u ovom slučaju beskrajni okean a duša je čaša puna tog okeana. Duša je zapravo razapeta između Duha i ega. Iako je duša zapravo i nastala od Duha, naravno da će težiti Duhu, ali onda je tu i naše tijelo koje teži onom negativnom dijelu – EGU( nefsu). Ego kao takav ima mnogo želja: moć, snaga, biti najbolji, imati što više, biti u svemu prvi...dok duši je potrebno samo jedno da bi bila smirena: sjediniti se sa Bogom preko njegovog Duha(Ruha). 

Jedan mudrac je lijepo pojasnio relaciju između tijela i Duha kada je rekao: Duh u tijelu je kao i značenje u tekstu – što i najbliže pojašnjava tu vezu. O ovim temama je jako teško govoriti jer su iznad riječi i pojmova, ne mogu se ograničiti u pojam. Danas u svijetu vidimo većinom udovoljavanje egu, dok nam duša  i dalje osjeća prazninu jer nije dobila ono jedino što joj je potrebno. Pokušajmo da malo manje gledamo stvari očima, a malo više srcem...