Kroz historiju sve do sad mogli smo da primijetimo razne vrste prakticiranja duhovnosti koje su se na površnom nivou razlikovale od naroda do naroda ili od doba do doba, ali u biti sve su se svodile na isto. Jako je bitno da shvatimo da je ovaj svijet kojeg zovemo materijalni, samo projekcija viših nivoa i sve što se desi na ovom svijetu ima svoj korijen u višim božanskim sferama. Samim tim možemo da zaključimo da je uzalud trošiti energiju na fraze poput: šta bi bilo kad bi bilo.
Ako znamo da sve vuče korijen iz viših sfera svijesti onda možemo i da shvatimo zašto ljudi hiljadama godina pokušavaju ostvariti vezu s tim višim sferama putem raznih meditacija, namaza, molitvi i ostalog. Cilj svega ovog nabrojanog je da se čovjek isključi na trenutak iz ovog pojavnog svijeta i izdigne se iznad buke svojih misli i osjeti postojanje božanskog. Duhovno osviješteni ljudi djeluju baš kao kanali iz viših sfera u ovu našu nižu sferu – materijalni svijet. Možemo reći onda da vrhovna inteligencija – Bog djeluje kroz takve ljude na ovaj svijet i takvi ljudi znaju da su bili samo kanal kroz koji je prošlo više saznanje.
Osnovna razlika između duhovno osviještenog čovjeka i ovog običnog domaćeg je to što ovaj prvi djeluje po intuiciji a ovaj drugi po urođenom instinktu (životinjskom). Mnogi mogu reći: pa i duhovno osviješten čovjek ne može bez hrane, vode i skrovišta od vremena. To je naravno tačno ali takvom čovjeku to nije glavni i osnovni cilj u životu. Cilj većine današnje populacije je da sebi za cijeli život obezbijede hranu, vodu, skrovište i suprotan spol da mu omogući produžetak vrste. To je njemu vrhunac ovoga života i u tome se ni malo ne razlikuje od ostalog životinjskog svijeta.
