expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>
RAZLIKA IZMEĐU SVJESNOSTI I SVIJESTI
Mnogo puta u životu smo se
susretali s pojmovima svjesnost i svijest, ali da li smo znali pravo značenje
ovih pojmova? Neki čak i miješaju ova dva pojma ili daju im isto značenje. Iako
su ovi pojmovi tako reći u srodstvu, postoji razlika među njima. Možemo reći da
je svjesnost alatka svijesti. U školi kada smo prvi put naučili da je 2+2=4, to
smo saznanje pohranili u našu svijest, kao i svako drugo saznanje tokom života.
Prema tome možemo reći da je svijest mjesto pohranjivanja svih naših saznanja. Naravno iz toga možemo
zaključiti da nam je svijest u stalnom procesu širenja.
Međutim kada govorimo o svjesnosti, reći ćemo da je
svjesnost usmjerenje svjetlosti svijesti u određenom smjeru, ili možemo reći da
je svjesnost fokusiranje na određenu tačku. Primjer tome je kada se u ovom
trenutku bavimo s nečim, fokusiramo se samo na to što radimo i to zovemo
svjesnost, a iskustvo tog trenutka pohranjujemo u našu svijest. Sad kada smo
pojasnili tu razliku između svjesnosti i svijesti možemo da spomenemo da
svijest ima više nivoa. Činjenica je da se većina današnje populacije zadržava
samo u najnižim nivoima svjesti koji spadaju u trodimenzionalni svijet. Taj dio
svijesti koji vlada samo u ove tri dimenzije je FIZIČKI UM.
U ovom dijelu
nećemo govoriti o višim nivoima svijesti kao što su viši um, duša i ostali
nivoi. Pozabavićemo se samo najnižim nivoom – fizičkim umom. Možemo reći da on
zavisi ili se sastoji od 3 glavna dijela: SISTEM VJEROVANJA, EMOCIJE i MISLI. I
upravo ovaj redoslijed je ispravan kad idemo odozgo prema dolje, što znači da
su nam misli uvjetovane emocijama, a emocije nam se javljaju zavisno od našeg
sistema vjerovanja. Jako je bitno da ovaj redoslijed zapamtimo i da znamo
funkciju svakog od ova 3 dijela.
Mnogi danas čine greške što odmah reaguju na
misli ili emocije, bez toga da se zapravo vrate na korijen tih misli i emocija –
na sistem vjerovanja i potraže koje je to pogrešno vjerovanje u našem sistemu
koje je uzrok onda nekoj emociji, a dalje ta emocija biva uzrok našim mislima i
postupcima. Čak i veliki broj današnjih izučenih doktora psihologa djeluju samo
površno na misli ili emocije, dajući ljudima razne droge i otrove u vidu antidepresiva
i sredstava za smirenje, na taj način zamazujući im samo oči i dok droga
popusti problem se vraća. Da ne spominjemo probleme koje te droge uzrokuju
ostatku organizma. Zato neka nam negativne emocije i misli budu samo podsjetnik
da nam nešto nije uredu u našem sistemu vjerovanja i da je potrebno da neko od
naših vjerovanja ispravimo.
Nema komentara:
Objavi komentar