ZATVORIMO OČI, POGLEDAJMO DUŠOM

          Da razmislimo na trenutak ko smo mi zapravo? Jesmo li ono što su nam drugi rekli da smo? Rekli su nam kako se zovemo, koje smo nacije, koja nam je religija, da li smo niski ili visoki, da li smo imućni ili siromašni... Sve su nam odmah u početku rekli, čemu onda bespotreban trud da saznajemo ko smo? Uvijek me zanimalo kad bi neko bio rođen na mjesecu, koju bi njemu dodijelili religiju i naciju... 

Zanimljivo je to kada ljude upitamo takva pitanja na temu smisla života, pronalaženja sebe i slično, ljudi inače odgovaraju da nemaju vremena za to nego moraju da se bave svakodnevnim životom i poslovima. Ali glavno pitanje je: kako neko može da uradi čak i jedan korak ako prvo sebi nije odgovorio šta je smisao života... Ipak toliko smo sposobni da mnogi prožive cijeli život a da ne saznamo smisao. To me podsjeća na anegdotu o dva ribara koji su se našli u čamcu, a čamac ide direktno prema vodopadu. Ovaj prvi koji je bio malo viši reče: druže idemo baš na vodopad, daj da uradimo nešto da se spasimo. Međutim ovaj drugi odgovori: ma pusti sad to, to je nebitno, nego pomozi mi da izbacimo ovo malo vode iz čamca. 

Koji ćemo biti od ova dva ribara, sasvim je do nas. Pokušajmo na kratko da zatvorimo oči i odbacimo sve etikete koje su nam davali od rođenja, da odbacimo sa sebe svaku naciju, sve religije, sve što su nam rekli da jesmo...kada sve odbacimo, šta će ostati? Šta je ostalo da ne možemo odbaciti? Ostala je čista svjesnost koja ne ovisi ni o čemu nabrojanom, a ta svjesnost smo mi. Ostanimo u tom stanju ili makar se što češće vraćajmo na to. 

Zar nije to spokojno i mirno stanje u kojem nam više nije bitno koju će nam etiketu dati, kako će nas nazvati? Zar nije dobar osjećaj saznati da naše istinsko biće nema veze sa nacijama, rasama i ostalim etiketama? Kakav je to uzvišen osjećaj živjeti u tom stanju svjesnosti...da u svakoj travki vidimo božanski trag, u svakoj kapi vode vidjeti cijelo more, kada osjetimo da svi potječemo iz istog izvora...neopisivo. Sve što trebamo je da na kratko samo zatvorimo oči i slušamo, slušamo šapat Božiji i zaboravimo na svu buku uma.