RAZLIKA IZMEĐU SVJESNOSTI I SVIJESTI

                Mnogo puta u životu smo se susretali s pojmovima svjesnost i svijest, ali da li smo znali pravo značenje ovih pojmova? Neki čak i miješaju ova dva pojma ili daju im isto značenje. Iako su ovi pojmovi tako reći u srodstvu, postoji razlika među njima. Možemo reći da je svjesnost alatka svijesti. U školi kada smo prvi put naučili da je 2+2=4, to smo saznanje pohranili u našu svijest, kao i svako drugo saznanje tokom života. Prema tome možemo reći da je svijest mjesto pohranjivanja  svih naših saznanja. Naravno iz toga možemo zaključiti da nam je svijest u stalnom procesu širenja. 

Međutim kada  govorimo o svjesnosti, reći ćemo da je svjesnost usmjerenje svjetlosti svijesti u određenom smjeru, ili možemo reći da je svjesnost fokusiranje na određenu tačku. Primjer tome je kada se u ovom trenutku bavimo s nečim, fokusiramo se samo na to što radimo i to zovemo svjesnost, a iskustvo tog trenutka pohranjujemo u našu svijest. Sad kada smo pojasnili tu razliku između svjesnosti i svijesti možemo da spomenemo da svijest ima više nivoa. Činjenica je da se većina današnje populacije zadržava samo u najnižim nivoima svjesti koji spadaju u trodimenzionalni svijet. Taj dio svijesti koji vlada samo u ove tri dimenzije je FIZIČKI UM. 

U ovom dijelu nećemo govoriti o višim nivoima svijesti kao što su viši um, duša i ostali nivoi. Pozabavićemo se samo najnižim nivoom – fizičkim umom. Možemo reći da on zavisi ili se sastoji od 3 glavna dijela: SISTEM VJEROVANJA, EMOCIJE i MISLI. I upravo ovaj redoslijed je ispravan kad idemo odozgo prema dolje, što znači da su nam misli uvjetovane emocijama, a emocije nam se javljaju zavisno od našeg sistema vjerovanja. Jako je bitno da ovaj redoslijed zapamtimo i da znamo funkciju svakog od ova 3 dijela. 

Mnogi danas čine greške što odmah reaguju na misli ili emocije, bez toga da se zapravo vrate na korijen tih misli i emocija – na sistem vjerovanja i potraže koje je to pogrešno vjerovanje u našem sistemu koje je uzrok onda nekoj emociji, a dalje ta emocija biva uzrok našim mislima i postupcima. Čak i veliki broj današnjih izučenih doktora psihologa djeluju samo površno na misli ili emocije, dajući ljudima razne droge i otrove u vidu antidepresiva i sredstava za smirenje, na taj način zamazujući im samo oči i dok droga popusti problem se vraća. Da ne spominjemo probleme koje te droge uzrokuju ostatku organizma. Zato neka nam negativne emocije i misli budu samo podsjetnik da nam nešto nije uredu u našem sistemu vjerovanja i da je potrebno da neko od naših vjerovanja ispravimo.

SVJESNOST

                U prethodnom dijelu počeli smo govoriti o polju svjesnosti, gdje počinjemo osjećati mir i spokoj. Da prvo razjasnimo jednu stvar: bilo kakvu vrtsu boli: emocionalnu, psihičku ili fizičku...ne stvara nam okolina ili životne situacije. Sve vrste boli stvara nam upravo naš um. Um određene situacije u kojima se nađemo etiketira kao loše ili neugodne pa onda mi osjećamo nervozu, depresiju, loše raspoloženje i slično. Npr kad je kišno vrijeme i tmurno, naš um to etiketira kao deprimirajuće  i mi osjećamo depresiju iako nam ta kiša ni na koji na način ne šteti. 

Naš um može biti toliko jako oruđe kada ga uzmemo pod kontrolu svjesnosti, ali nažalost većini populacije um kontroliše ego a ego se hrani upravo negativnim mislima i emocijama. Ali takve situacije kad nam um govori da se loše osjećamo, upravo to možemo iskoristiti za prosvjetljenje. Pokušajmo tad da osjetimo da smo iznad naših misli i emocija i da samo posmatramo te misli i emocije ne vezujući se za njih. Još jedna dobra prilika za izdizanje iznad ega je kad se uhvatimo u raspravi s nekim. Posmatrajmo tad naše reakcije...koliko energije trošimo da odbranimo naše stavove i da dokažemo da smo u pravu... 

Takav je ego. On voli da se povezuje i sa nekim događajima iz prošlosti kad smo osjetili neku bol, npr gubitak drage osobe ili neka nesreća koja nam se desila i slično. Poveže se s nekim događajem takvim i onda nam ga stalno vraća u sadašnjost da ponovo osjetimo tu bol, iako je to bilo prije recimo 20 godina. E upravo takve akcije ega trebamo u našim mislima pročitati pa se izdići iznad njih. Ego voli prošlost i budućnost, a stalno bježi od sadašnjeg  trenutka jer kad smo potpuno  svjesni sadašnjeg trenutka, tad prošlost i budućnost prestaje da postoje. A bez prošlosti i budućnosti ego nema na šta da nas podsjeća iz prošlosti, niti ima sa čim da nas plaši u budućnosti. 

U današnjem vremenu većinu populacije vodi strah od budućnosti. Ljudi misleći stalno šta će biti sutra propuštaju cijeli svoj život u sadašnjosti. A zar nije cijeli život zapravo jedan beskonačni sadašnji trenutak?  U današnjem svijetu ego je stvorio mnoge etikete ljudima na raznim osnovama... Toliko danas ima religija u svijetu, a skoro svi su između sebe u konfliktu iako se svaka religija svodi na isto – SPOZNATI BOGA. Ako svi imamo isti cilj onda odustanimo od mijenjanja drugih a okrenimo se sami sebi i ispravljanju naših uvjerenja. Ključ svega je SVJESNOST. Odmah sad i ovdje, bez odlaganja za neko drugo vrijeme, jer i kad dodje to drugo vrijeme opet ćemo ga zvati SAD. Pokušajmo živjeti potpuno u sadašnjem trenutku, ma kakav on bio, i da djelujemo najbolje moguće na ono na šta možemo ali bez vezivanja za bilo šta.