SAVREMENO OBRAZOVANJE – OGRANIČAVANJE LJUDSKIH UMOVA U ISTI KALUP

     Svjedoci smo masovne kontrole ljudi od strane male grupe koja sebe smatra nekom elitom, to jest vrijednijim od ostatka svijeta. Ironija je u tome što im upravo mi dajemo tu moć i vlast svojim neznanjem i ignorisanjem, dok u stvarnosti ta elita izgleda upravo poput čarobnjaka iz filma Čarobnjak iz Oza, gdje velike iluzije i razni strašni efekti kriju malog i slabog čovjeka koji sebe naziva čarobnjak. Jedan od najefikasnijih načina te elite da stavi ljudske umove u granice svojih kalupa je savremeno obrazovanje. 

Djeca se pod znakom obaveze uzimaju od roditelja već u 6-toj ili sedmoj godini i onda kreće ispiranje mozga. Moramo shvatiti da cilj tog obrazovanja nije da stvori kritičnog čovjeka koji će propitivati sve, baš naprotiv, cilj im je da stvore poslušnog radnika, nebitno kojeg zanimanja, koji neće dovoditi u pitanje bilo šta iz njihovog programa, kao i kasnije bilo šta iz njihovog programa vlasti. Obrazovanje se vrši na taj sistem da te oni bombarduju informacijama koji čovjeka u potpunosti odvajaju od svog Bića i polako ga priprema za doživotnu borbu i takmičenje, gdje je glavna vrijednost novac. 

Onaj pojedinac koji dovede u pitanje neku od njihovih informacija, biva natjeran od tog sistema, okoline, pa čak i od roditelja da ponavlja taj stadij obrazovanja sve dok na koncu ne prihvati tu informaciju kao istinitu i oni mu daju prolaznu ocjenu. Sve biva ocjenjivano i to već usađuju u dječije umove tako rano, kako bi se naviknuli na to da posvete svoje živote stalnom takmičenju. Da li smo se kad upitali kako to da se tokom cijelog školovanja, kroz osnovnu, srednju školu ili tako mnogobrojne fakultete, nikad ne spominje smisao našeg života i svrha našeg postojanja? 

Iako bi to trebalo da bude naše glavno pitanje i bez odgovora na to pitanje nema smisla učiniti čak ni korak dalje, obrazovni sistem ne spominje tu temu pa čak ni izdaleka. Zašto nekome koga želiš da ti služi cijeli život, pričati o sreći i o tome da može da živi život kako hoće i da sve što mu je potrebno već ima? Naravno nema smisla. Glavni zadatak nam je da se osvijestimo i prepoznamo sve što smo sebi dozvolili svojim neznanjem i ignorisanjem onog našeg unutarnjeg tihog glasa koji je od početka znao sve ovo. Umjesto traženja stalno neke zanimacije za naša čula (muzika, film, provod, opojna sredstva...) okrenimo se na trenutak sebi u tišini i poslušajmo taj tihi glas u nama koji zna sve ovdje i upravo sad.

POVRATAK ČOVJEKA PRIRODI

     U ovom dijelu govoriću o temi koja je jako bitna za dalji napredak čovjeka i konačno oslobođenje čovjeka od ovog savremenog ropstva. Mnogi od nas možda nisu ni svjesni o kakvom ropstvu je zapravo riječ. Živimo u svijetu društvenih normi koje su dizajnirane za masovnu kontrolu uma cijelog čovječanstva. Možda na prvu zvuči grubo i nemoguće, te se možda mnogi neće složiti s tim jer će njihov ego to shvatiti kao direktni napad na sebe i svoju inteligenciju, ali ipak ću nastaviti. 

Kada pogledamo današnji život većine, možemo primijetiti da se ne razlikuju mnogo jedan od drugog i da su im ciljevi manje-više isti kod svih. Da li smo se kad upitali koji je najefikasniji način masovne kontrole ljudi? To je upravo ovaj način koji se provodi nad nama već dugo vremena, a to je: staviti ljudski um u granice istog razmišljanja i ponašanja. Tako dobijemo savremene društvene norme koje drže ljude u svojim granicama i usmjeravaju ih kud im je volja. Zanimljiva stvar kod tih normi je to što ona čuva i održava samu sebe na način dobrovoljnog prihvatanja ljudi tih istih normi. 

Možemo reći da su ljudi prihvatili biti robovi i da će još osuditi svakog onog koji odluči da se oslobodi toga. Cilj tih normi su držanje čovjeka u stanju stresa i preživljavanja, tako da nema vremena za neka promišljanja i dolaženja do ispravnih zaključaka, ili pogotovo za samospoznaju. Malo današnjih ljudi je sretno i zadovoljno, ali i ne pomišljaju o nekoj promjeni jer to znači izlazak iz neke od normi i osudu okoline. Dok su ljudi živjeli u skladu sa prirodom imali su mnogo manje potreba nego danas. Danas kada ljudi većinom žive daleko od prirode imaju mnogo više (ne)potreba, ali ni sa čim ne uspijevaju da zamijene svoje prirodno stanište.

 

Čovjek u prirodi je isključivo ovisio o svom radu i Bogu, dok danas ovisi o poslodavcu, o banci, o stanodavcu, o mišljenju okoline i najveći gazda od svih njih mu je NOVAC. Upravo taj novac je pomno smišljen i postepeno nametnut ljudima, u početku se činilo kao olakšica, dok danas vidimo da mu robuje više ljudi nego ikad ikome diktatoru. Ljudi su traganje za božanskim zamijenili s nečim što toliko malo vrijedi, zbog toga danas tolika patnja i oholost. Poziv svim čitateljima za buđenje i ujedinjenje svih u cilju stavljanju tačke na kraj ove iluzije koja nam je svima nametnuta i povratak prirodnosti u svemu.