ŽRTVOVATI LOGOS ZA SPASENJE

         Logos je grčki pojam koji ima jako široko i obuhvatno značenje, a korišten je uglavnom u filozofskim oblastima kao i u biblijskim tekstovima. Ujedno se smatra pojmom koji je u velikoj mjeri obavijen misterijom, upravo zbog toga što je teško riječima dočarati njegovo originalno značenje. U ovom dijelu pokušaću ipak, na neki način, da približim nama svima te sfere u kojima značenje ovog pojma obitava. Kada kažemo logos, prvo na što nas asocira taj pojam jeste logika, um, intelekt, misao...a znamo da su asocijacije takve da nas uvijek upućuju u pravom smjeru, pa prema tome hajde da se krećemo u tom smjeru. 

Kroz biblijske tekstove možemo primijetiti da je pojam logos preveden kao "riječ", pa onda dobijemo npr stih:"U početku bijaše Riječ (logos) i Riječ (logos) bijaše u Boga...". Prevodioci grčkih manuskripta odabrali su da logos prevedu sa pojmom riječ, što je samo jedan mali djelić od širokog značenja tog pojma. Grčki filozof Heraklit je logos smatrao univerzalnim umom koji je pokretač cijele naše materijalne stvarnosti. Ako uzmemo u obzir ovaj koncept, koji je mnogo bliži Istini, onda sve počinje da dobija smisao. Od jednom nas asocijacije povlače na razne strane, vuku nas na priču o padu Adama zbog drveta dobra i zla, vuku nas na priču punu metafora gdje Otac žrtvuje svoga Sina kojeg naziva upravo Logos, kao i na priču o konačnom spasenju od ovog materijalnog svijeta...Kada se u našem umu pogodi ona tačna frekvencija, tek tad naš um počinje da privlači tačne informacije koje dođu kao slagalice jedna na drugu, baš tamo gdje osjećamo prazninu. Od jednom cijela priča od početka dobija na smislu, ako iza vanjštine provirimo u skrivena značenja koja i te kako sijaju kroz vanjštinu i puštaju krike koje ne možemo, a da ne čujemo. 

U početku bijaše univerzalni um, univerzalna mudrost, koju je obuhvatala jedino Čistoća i potpuna Suptilnost Božija, a koja je neovisna čak i od te mudrosti. Polje te apsolutne Čistoće je izvan polja uma i mudrosti (logosa) i tu ne postoji razlog za "mudrovanje i umovanje", u tom polju sve jednostavno samo JESTE. Kada Izvor usmjeri svoju svjetlost svijesti odjednom u svim smjerovima, tek tad nastaje potreba za poljem mudrosti, jer sve ono sto nije Izvor sam, nije savršeno kao Izvor pa je potrebna mudrost da sve usmjeri ka svojstvima Izvora. Pad Adama sa nivoa Čistoće se desio upravo kada je postao svjestan, jer sve što je svijest osvjetljavala, aktiviralo je mudrost (logos) da razlučuje dobro od zla. Što se više svijest koncentriše, to se u niže svjetove spušta i sve više se stvarnost kristalizuje, dok na kraju ne dobijemo iluziju čvrste materije, koja ustvari nije ništa drugo do proizvod našeg odabira u moru mogućnosti. 

Koliko god da je mudrost (logos) koristan i neophodan u ovoj niskoj stvarnosti, jedini put do spasenja, do vraćanja onoj Čistoći odakle smo i došli, je upravo taj da se vratimo nazad istim putem, gledajući pri tom šta ostavljamo, a ne čemu se približavamo. Na taj način je moguće nadrastanje mudrosti i dobra i zla, kao i onog drveta koje nas je dovelo u ovo stanje. Zbog toga prepustimo Onom čistom i najsuptilnijem Izvoru u nama (Ocu) da žrtvuje svoju mudrost (Sina) koja je tu da razlučuje dobro od zla i pokazuje nam put nazad do tačke gdje ni ona više ne obuhvata. Na taj način cijela stvarnost, svi svjetovi, od najsuptilnijeg do najgušćeg, apsolutno sve gubi smisao i postojanje jer se sve stapa u jedno Cijelo apsolutne čistoće, bezuvjetne ljubavi i na kraju sve što ostaje je samo ono što je oduvijek i istinski postojalo a to je lice Božije.

ŠTA ZNAČI KOLEKTIVNA SVIJEST

     Kada bi čovjek morao da odredi svoje sebstvo, najbliže istini (s obzirom na ograničenost pojmova) bilo bi da je on sama svijest. U ovom dijelu ću reći pokoju riječ o svijesti i o već spomenutom pojmu kolektivna svijest. Neki ljudi će povezati pojmove duša i svijest. Možemo reći da je pojam svijest prevod pojma duša uz neka izgubljena svojstva u prevodu, najbliže rečeno. Zbog lakšeg shvatanja u daljem tekstu koristiću pojam svijest. 

Iz svijesti sve izvire i u svijest se sve vraća, ali sama svijest uvijek je tu stalna i nepromjenjiva. Izvor svijesti koji ujedno obuhvata sve što se može spoznati, odlučio je dati priliku svakom dijelu svijesti za spoznavanje samog sebe – nastali su dijelovi svijesti koji se ipak prepliću u jednu jedinu univerzalnu svijest, jer ne može drugačije da bude. Svaki od tih dijelova svijesti će dobivati prilike da se spozna iznova i iznova u iluzornoj kristalizovanoj stvarnosti (naš svijet) i biće smještena u razne oblike (čovjek, biljka, stijena, ptica, riba...). Svaki od tih dijelova svijesti će iskusiti mnoge ove oblike, zavisno od postupaka iz prethodnog oblika, te će se taj ciklus ponavljati sve dok taj dio svijesti ne spozna sebe kao cjelinu, univerzalnu svijest – tad patnja prestaje. 

Ukratko sam pokušao da opišem pojam svijesti i taj ciklus. Iz ovoga možemo shvatiti da se ovi dijelovi svijesti odnose na nas, a univerzalna svijest se odnosi na to što zovemo Bog ili Tvorac. Kada govorimo o kolektivnoj svijesti, mnogo puta kroz historiju bili smo joj svjedoci. Neki od primjera kolektivne svijesti bili su Hrist, Muhammed, Buda, te mnogi drugi koji su se pojavili u našoj stvarnosti kao rezultat kolektivne svijesti ljudi tog doba. Naravno tu postoji i onaj drugi polaritet kolektivne svijesti, pa su se pojavljivali pojedinci poput Hitlera ili Džingis Kana. 

Svakim višim nivoom svijesti, šire se pogledi čovjeka i mijenja se njegova vibracija, pa tako kada veća skupina ljudi vibrira sa istog ili sličnog nivoa, Univerzum uvijek vraća onako kako vibriraš, tako su slati pojedinci koje danas pamtimo, kao odgovor Univerzuma na kolektivno vibriranje tog doba. Ista stvar se dešava kada većina ljudi vibrira sa nivoa egoizma, Univerzum im odgovara na ono što su tražili pa dobiju Hitlera ili sličnog njemu. Kao što možemo vidjeti Univerzum ( Bog, Tvorac) neće suditi našem izboru nego će dati što tražimo i pustiti da nas naš izbor nagradi ili kazni. 

Što se tiče kolektivne svijesti, postoje i manje grupe svijesti. Svako od nas pripada nekoj grupi svijesti koja je skup sličnih svijesti. Kao primjer možemo uzeti neku duhovnu grupu čiji su članovi okrenuti duhovnosti i prirodno je da privlače ljude koji su na sličnom nivou svijesti. Uvijek možemo da napustimo grupu u kojoj se slučajno nalazimo a osjetimo da joj ne pripadamo, štoviše to je još i preporučljivo za vlastito dobro.

JEDAN IZVOR(TVORAC) A RELIGIJA MNOGO

 

                Kao što vidimo u naslovu, u ovom dijelu ćemo pokušati pojasniti od kud tolike religije ako je samo jedan Tvorac i od kud još i sukobi  između religija pa čak i između pripadnika iste religije. Kao što smo govorili u ranijim tekstovima, mi smo duhovna bića sa povremenim tjelesnim iskustvima. To tjelesno iskustvo nam je došlo kao jedan vid kazne, što i vidimo po načinima života većine i nezadovoljstvu. 

Od kad smo došli na ovaj svijet  kao da smo na neki način zaboravili od kud smo zapravo došli  i gdje ćemo se vratiti. Upravo zbog tog zaboravljanja potrebno je da nas Tvorac povremeno podsjeti ko smo mi i koji nam je smisao. Kroz historiju bilo je mnogo ljudi kroz koje nas je Tvorac podsjećao. Naravno da su to bili ljudi koji su se isticali po svojoj duhovnosti u svom vremenu i okruženju. Morali su dostići velike nivoe svjesnosti da bi mogli doći do BAZE INFORMACIJA, tako da je nazovemo, i naravno morali su biti svjesni jednote sa svim i sa Tvorcem. Svaki od njih je živio na ovom svijetu kao prolaznik sa misijom da približi više sfere ljudima oko sebe. Neki mudri i učeni ljudi vole reći za te izaslanike od Boga da su bili ukupna duša ovog svijeta tog doba u jednom čovjeku. 

Moramo da zapamtimo da je svaki od tih izaslanika imao ISTU PORUKU u suštini. Mnogi od njih su ostali zapamćeni i do dana današnjeg kao što su Isus, Siddharta Gaotama(Buda), Muhammed, Mojsije...i još mnogi drugi, da ih ne nabrajamo sad. Mnogi će se složiti da svi ovi ljudi imaju jednu zajedničku stvar: da su bili duhovne vođe svog doba, a vodili su svi ka jednom cilju BOGU. Ali tu je nastupio međutim problem ni iz čega. 

Ljudi su od svakog izaslanika božijeg napravili religiju i svakoj religiji dali drugačiji naziv, što je i više nego dovoljno za ljude prosječnog saznanja da se grupišu iza imena izaslanika koji je među njima bio. Tako danas npr imamo kršćane koji kažu da se povode za Isusom, muslimane koji se povode za Muhammedom, jevreje za Mojsijem, budisti za Siddhartom(Buda)....i mnogi drugi. Iako su oni svi pozivali na istu stvar, to nije bilo dovoljno da se ljudi ne razjedine na grupe. Zato je najbolji savjet za današnje doba: umjesto da se povodimo za izaslanikom, hajde da povodimo se za porukom koja nam je došla preko njih i koja nam je svima ista: VOLI DRUGOG KAO SAMOG SEBE