SUŠTINA RELIGIJE

        U ovom dijelu ćemo se pozabaviti pojašnjavanjem suštine svake religije. Iako možemo naći mnoštvo razlika u različitim religijama, govorićemo o onoj suštini na koju se svodi baš svaka monoteistiška religija. Među najrasprostranjenije religije spadaju kršćanstvo, judeizam i islam. Iako postoje još mnoge kao što su budizam i hinduizam, u ovom dijelu ćemo govoriti o ove prve tri jer je mnogo sukoba među njima. 

Pojam religija definiraću kao skup Božijih zakona i pravila vezanih SAMO za ovaj pojavni svijet, skup smjernica kako postupati u ovom svijetu, ovoj dimenziji vremena i prostora. To je ujedno i prvi nivo s kojeg mora krenuti svaki pripadnik religije, ovozemaljski nivo vremena i prostora. Na tom nivou vjernik još uvijek nije okusio ništa duhovno i sve izvršava mehanički i automatski. Zna da mora izvršavati molitvu, davati milostinju i ostale dužnosti prema Bogu zapisane u religijskim zakonima i naravno sve to radi u nadi da će biti nagrađen na ovom svijetu i na budućem, to jest, još uvijek  radi sve u svom interesu. 

Znači na ovom prvom nivou vjernik sve te dužnosti obavlja mehanički iako zapravo i ne zna još duhovnu suštinu svih tih dužnosti. Drugi nivo, naravno koji je viši od prvog, podrazumijeva početak duhovnog puta vjernika, kad vjernik počinje da shvata duhovnu vrijednost u onim religijskim dužnostima iz prvog nivoa. Taj drugi nivo već označava kapiju duhovnog svijeta, a izlaz iz ovog pojavnog svijeta. Nakon drugog nivoa dolazi treći nivo kojeg nazivamo Nivo istine. To je nivo u kojem je vjernik već probudio svoju svijest i u kojem se izdignuo iznad ovog našeg pojavnog svijeta i sve u našem svijetu gleda samo kao simbole viših dimenzija. 

Takvom čovjeku već ovaj svijet postaje raj jer se oslobodio svog ega i njegovih niskih želja a jedina mu je želja ostala SPOZNAJA BOGA, što nas dovodi do zadnjeg nivoa koji nazivamo nivo spoznaje. Ne možemo reći da će čovjek na tom nivou spoznati u potpunosti Boga jer je to nemoguće. Ljudska duša bi u tom slučaju izgorila od svjetlosti i ljepote...ali možemo reći da na tom nivou čovjek spozna da postoji zapravo samo jedna istina a to je Bog i da se sve utapa u Boga i sve ostalo gubi svoj smisao jer je sve i došlo od Boga. Na tom nivou čovjek spozna da je Bog sve, ali sve nije Bog. Ova četiri nivoa možemo svesti na 4 fraze: u prvom i najnižem nivou postoji: ovo je moje, ovo je tvoje; u drugom nivou postoji: što je moje, to je tvoje; u trećem nivou više ne postoji JA i TI; a u četvrtom nivou postoji samo JEDAN JEDINI.

JEDAN IZVOR(TVORAC) A RELIGIJA MNOGO

 

                Kao što vidimo u naslovu, u ovom dijelu ćemo pokušati pojasniti od kud tolike religije ako je samo jedan Tvorac i od kud još i sukobi  između religija pa čak i između pripadnika iste religije. Kao što smo govorili u ranijim tekstovima, mi smo duhovna bića sa povremenim tjelesnim iskustvima. To tjelesno iskustvo nam je došlo kao jedan vid kazne, što i vidimo po načinima života većine i nezadovoljstvu. 

Od kad smo došli na ovaj svijet  kao da smo na neki način zaboravili od kud smo zapravo došli  i gdje ćemo se vratiti. Upravo zbog tog zaboravljanja potrebno je da nas Tvorac povremeno podsjeti ko smo mi i koji nam je smisao. Kroz historiju bilo je mnogo ljudi kroz koje nas je Tvorac podsjećao. Naravno da su to bili ljudi koji su se isticali po svojoj duhovnosti u svom vremenu i okruženju. Morali su dostići velike nivoe svjesnosti da bi mogli doći do BAZE INFORMACIJA, tako da je nazovemo, i naravno morali su biti svjesni jednote sa svim i sa Tvorcem. Svaki od njih je živio na ovom svijetu kao prolaznik sa misijom da približi više sfere ljudima oko sebe. Neki mudri i učeni ljudi vole reći za te izaslanike od Boga da su bili ukupna duša ovog svijeta tog doba u jednom čovjeku. 

Moramo da zapamtimo da je svaki od tih izaslanika imao ISTU PORUKU u suštini. Mnogi od njih su ostali zapamćeni i do dana današnjeg kao što su Isus, Siddharta Gaotama(Buda), Muhammed, Mojsije...i još mnogi drugi, da ih ne nabrajamo sad. Mnogi će se složiti da svi ovi ljudi imaju jednu zajedničku stvar: da su bili duhovne vođe svog doba, a vodili su svi ka jednom cilju BOGU. Ali tu je nastupio međutim problem ni iz čega. 

Ljudi su od svakog izaslanika božijeg napravili religiju i svakoj religiji dali drugačiji naziv, što je i više nego dovoljno za ljude prosječnog saznanja da se grupišu iza imena izaslanika koji je među njima bio. Tako danas npr imamo kršćane koji kažu da se povode za Isusom, muslimane koji se povode za Muhammedom, jevreje za Mojsijem, budisti za Siddhartom(Buda)....i mnogi drugi. Iako su oni svi pozivali na istu stvar, to nije bilo dovoljno da se ljudi ne razjedine na grupe. Zato je najbolji savjet za današnje doba: umjesto da se povodimo za izaslanikom, hajde da povodimo se za porukom koja nam je došla preko njih i koja nam je svima ista: VOLI DRUGOG KAO SAMOG SEBE