ZNAMO LI ŠTA ZNAČI OPROSTITI?

         Mnogo puta u životu smo čuli ili sami rekli izjave kao što je: oprostio sam ja njemu ili njoj, ali zaboraviti neću nikad. Pri tom nismo ni svjesni da i dalje u nama ostaje dio otpora prema tome što nam je urađeno, prema tome što smo ocijenili kao loše. Mnogi žive u pogrešnom uvjerenju da oprostiti nekome znači preći preko nečega, što smo okarakterisali kao loše, i da naučimo živjeti s tim otporom u nama prema toj osobi ili situaciji. Međutim otpor i dalje postoji na taj način i s tim otporom štetimo samo sebi i nikome drugom. 

Moramo shvatiti da oprostiti nekome znači u potpunosti ugasiti taj otpor u nama prema toj osobi nakon što nam je urađeno nešto loše i potpuno prihvatanje situacije takva kakva jeste, te da nastavimo živjeti svaki idući trenutak kao sasvim novi bez da se držimo za prijašnje trenutke. To ne znači da moramo dopustiti da nas gaze, nikako. U svakom trenutku moramo nastojati da djelujemo najbolje moguće i da pazimo na to da su nam namjere u svakom trenu tako reći uzvišene prirode. 

Moramo znati da svako djeluje sa svog nivoa svijesti, a budući da je ta neka osoba odlučila nas napadati, samim tim nam pokazuje da se još nije pomaknula sa nivoa ega i to moramo da shvatimo. Kroz svakoga trebamo da vidimo akcije njegovog ega, a znamo da na ego nema potrebe reagovati, nego moramo djelovati na njegovo biće. Kada na napadanje uzvraćamo napadanjem i svađom, to je isto kao da vatru gasimo vatrom, što je naravno nemoguće. Ako smo dovoljno osviješteni znaćemo da nema te riječi kojom bi nas neko mogao izbaciti iz ravnoteže, jer sam taj pokušaj nam govori da on dolazi sa nivoa ega. 

Kao što postoji oproštaj drugom čovjeku, tako postoji i oproštaj životnoj situaciji. To znači da se pomirimo sa svime što se desilo, bilo da smo djelovali na to ili ne. Opiranje onome što jeste, ne samo da nema smisla, nego s opiranjem djelujemo destruktivno na sebe i možemo svoje psihičko stanje a i fizičko dovesti do raznih bolesti. Ključ je u istinskom shvatanju da ono što se dogodilo više promijeniti NE MOŽEMO i to shvatanje će nas osloboditi skoro svih patnji u životu. Budimo prisutni svakog trenutka baš u tom trenutku u kojem se tad nalazimo, a prošlost i budućnost ostavimo pod pojmom iluzija jer tamo i pripadaju.

NE SANJAJ SVOJ ŽIVOT, ŽIVI SVOJ SAN

              U ovom dijelu ćemo se pozabaviti  jednom temom koja je također jedna od ključnih, pogotovo u današnjem vremenu. Za početak da naglasimo glavnu stvar: Za svaku našu odluku u životu UVIJEK smo podržani od Univerzuma (Duha, Boga), zavisno od našeg stanja, tj vibracije. Da pojasnimo: koje vibracije šaljemo, takve nam se vibracije i vraćaju. Npr ako se molimo Bogu da nam popravi  financijsku situaciju, tadašnje naše stanje je da nismo zadovoljni sadašnjom situacijom i takvu vibraciju odašiljemo. Budući da nas Bog podržava u svemu, podržaće nas i u tom stanju nezadovoljstva i poslaće nam još takvih situacija zbog kojih ćemo nezadovoljni biti. 

Jako je bitno da shvatimo na koji način komuniciramo s Univerzumom. Molitva kao takva kroz svaku religiju se podrazumijeva kao osjećaj sjedinjenja s Bogom, pa bio to namaz, meditacija, ili bilo koji vid molitve koji se spominje tokom historije...sve se svodi na jednu stvar: VRATITI SE NA IZVOR. Kada smo u tom stanju dubokog mira i harmonije sa svim što jeste, jedino što osjećamo je ljubav i zahvalnost. Kada zračimo ljubavlju i odašiljemo takve vibracije, jedino što nam se može vratiti je to isto. Zbog čega se u svakoj religiji zagovara pomaganje drugima? Upravo zbog toga kad pomažemo drugima nalazimo se u tom stanju zahvalnosti Bogu jer nas je počastio da baš mi budemo ti preko kojih će On pomoći nekome. 

Mnogi provedu svoj cijeli život u strahu. U strahu od siromaštva, u strahu od gubitka moći ili neke društvene pozicije...i zbog tih strahova propuste mnoge šanse u životu. Živimo većinom po normama kojih se većina drži, iako se to možda nama i ne sviđa. Zaboravili smo na glavnu stvar u životu: OSLONAC NA BOGA. Možemo reći da smo istinski slobodni samo onda kad nemamo šta da izgubimo. 

Danas se velika većina poistovjećuje s onim što ima ili s onim što je postigao. Takav čovjek se ne može nazvati slobodan, jer kad mu uzmeš sve to što ima, to ga uništi i često dovede do krajnjih granica ludila pa čak i do samoubojstva. Poenta života je da igramo dok svira... Da budemo radoznali u svakom trenutku i bez očekivanja, a ipak samo je jedan trenutak zauvijek – ovaj SAD. Pokušajmo da uvijek 100% svoje pažnje posvetimo upravo ovom sad trenutku i da djelujemo najbolje moguće ali bez OČEKIVANJA.