KAKO NA NEBU,TAKO NA ZEMLJI

     Svi smo se bar jednom u životu susreli s izrazom koji je naveden u naslovu, a da nismo ni shvatali o čemu se radi ili smo shvatali zavisno od širine naše svijesti. Kao u mnogim drugim slučajevima, tako i u ovom izrazu su korišteni simboli u vidu određenih riječi iz našeg vokabulara koji imaju zadatak da upućuju na našto apstraktnije od naše fizičke stvarnosti. Čovjek da bi vidio cvijeće ispred sebe potrebno je da svjetlost obasja cvijeće, te na taj način cvijeće izdvoji iz tame. Na sličan način se stvari odvijaju i na nivou našeg uma: svjetlost svijesti mora da obasja apstraktni pojam cvijeća koji je ranije pohranjen u našoj podsvijesti, jer na taj način razlikujemo cvijeće od ostalih pojava.

 

Onog trenutka kada tu svjetlost svijesti pratimo putanjom unazad, sav vokabular naše fizičke stvarnosti gubi smisao, te jedini način da se opišu dalji doživljaji jeste jezik simbola. U izrazu: Kako na nebu, tako na zemlji možemo da uočimo dva simbola. Prvi simbol je nebo, koji nas upućuje na stvarnosti iznad fizičke, a drugi simbol je zemlja, koji u ovom slučaju ima značenje naše fizičke stvarnosti. Tek kada smo svjesni ta dva simbola, onda shvatamo stvarnu poruku tog izraza: fizička stvarnost je odraz viših nivoa stvarnosti. Kao primjer često navodim gradnju kuće, gdje prvo mora da postoji misao ili plan kuće koji se kasnije sprovodi u djelo i dobijemo kuću u našoj stvarnosti. U ovom primjeru plan je nebo, a gotova kuća je zemlja. 

Naravno ovo je samo pojednostavljen primjer koji upućuje u kojem smjeru da razmišljamo, jer u ovom primjeru nismo ni spomenuli nivoe stvarnosti koji prethode svakoj misli jer su i suviše apstraktni da bi se opisivali. Umjesto toga smatram da je korisnije da se osvrnemo na to kako da uštimamo naše fizičke instrumente, da bi postali kanal za Božansku svjetlost u što originalnijoj mjeri. Čovjek je razapet između niskih tjelesnih želja i želja duha koji ga vuku prema savršenstvu, a samo on ima moć slobodne volje da odabere kojim željama će težiti. 

U mnogim religijama možemo pronaći da je srce ogledalo koje je potrebno čistiti, jer se upravo o to ogledalo reflektuje Božanska svjetlost. Naravno da se ovdje ne misli na naše fizičko srce, nego duhovno (centar koji određuje našu stvarnost). U današnjoj psihologiji to duhovno srce nazivaju podsvijest, a naša glavna zadaća je: čistiti našu podsvijest od loših uvjerenja i predrasuda, jer upravo loša uvjerenja i predrasude čine krivu sliku Božanske svjetlosti, kao što ofarbano ogledalo daje krivu sliku stvarnosti. Onog trenutka kada očistimo našu podsvijest u potpunosti, dozvolićemo sami sebi da iskusimo sve nivoe stvarnosti koji oslobađaju od svake patnje i postaćemo besprijekoran kanal za Božansku volju, te ćemo na taj način konačno se pomiriti s izrazom Kako na nebu, tako na zemlji i živjeti po tome.

UŽIVAJ U IGRI, ZABORAVI NA REZULTAT

           U ovom dijelu ćemo govoriti o jednoj od najvećih iluzija koja je nametnuta ljudima još od početka, a koja je u ovom savremenom dobu došla do vrhunca. Pogledajte bilo koju reklamu na TV-u, pročitajte bilo koji magazin, obratite pažnju na objave bilo kojeg medija širom svijeta...šta vidimo? Vidimo samo mnoštvo materijalnih stvari koje nam serviraju kao životne ciljeve, kao što su: što noviji auto, što noviji telefon, ogromne vile, odjeća čija je cijena kao nečija godišnja plaća...nudi nam se samo vanjski sjaj, da nas okolina primijeti kako mi to imamo, a oni ne. 

I naravno ljudi kada vide sav taj sjaj postave sebi za cilj mnogo od toga u životu i provedu cijeli svoj život u trku i žurbi, ne bi li sakupili što je više moguće da ostvare što više od tih svojih sjajnih ciljeva. I onda na kraju života nakon što su možda neke ciljeve i ostvarili, shvate da im je cijeli život prošao a da ga oni nisu ni primijetili, a kamoli uživali u njemu. Mnogi shvate tek na svojoj zadnjoj postelji u životu da je smisao života zapravo da se igra dok svira...

Osvijestimo se i budimo iznad tog lažnog sjaja koji nam nude u cilju da nas porobe do kraja života. Još od malih nogu prvo nas uče na skupe igračke do kojih koliko-toliko još i možemo doći, da bi nam kao odraslima nudili mnogo veće igračke...samo u cilju da nas drže fokusirane na materijalno jer osvijestenim covjekom ne mogu vladati. Ali nikad nije kasno da se probudimo iz te noćne more i počnemo živjeti punim plućima svaki dan. Da nam svaki pogled bude kao onaj dječiji koji smo davno zaboravili, radoznalo gledati bas na sve oko sebe, obratiti pažnju na svaki djelić svakog dana našeg života, a pri tom da pustimo prošlost i budućnost da postoje za sebe. 

Pogledajte današnje ljude kako su zamišljeni i tmurni...čak i kad su na nekim mjestima kao iz bajke. Iako su na odmoru da uživaju malo u tome što su stekli, oni i dalje misle na idući cilj kako dobiti još više...tome nikad kraja nema... Posvetimo svu pažnju baš ovom sad trenutku i izvucimo iz njega najbolje što možemo, jer ipak drugi trenutak osim ovog sad i ne postoji.