UŽIVAJ U IGRI, ZABORAVI NA REZULTAT

           U ovom dijelu ćemo govoriti o jednoj od najvećih iluzija koja je nametnuta ljudima još od početka, a koja je u ovom savremenom dobu došla do vrhunca. Pogledajte bilo koju reklamu na TV-u, pročitajte bilo koji magazin, obratite pažnju na objave bilo kojeg medija širom svijeta...šta vidimo? Vidimo samo mnoštvo materijalnih stvari koje nam serviraju kao životne ciljeve, kao što su: što noviji auto, što noviji telefon, ogromne vile, odjeća čija je cijena kao nečija godišnja plaća...nudi nam se samo vanjski sjaj, da nas okolina primijeti kako mi to imamo, a oni ne. 

I naravno ljudi kada vide sav taj sjaj postave sebi za cilj mnogo od toga u životu i provedu cijeli svoj život u trku i žurbi, ne bi li sakupili što je više moguće da ostvare što više od tih svojih sjajnih ciljeva. I onda na kraju života nakon što su možda neke ciljeve i ostvarili, shvate da im je cijeli život prošao a da ga oni nisu ni primijetili, a kamoli uživali u njemu. Mnogi shvate tek na svojoj zadnjoj postelji u životu da je smisao života zapravo da se igra dok svira...

Osvijestimo se i budimo iznad tog lažnog sjaja koji nam nude u cilju da nas porobe do kraja života. Još od malih nogu prvo nas uče na skupe igračke do kojih koliko-toliko još i možemo doći, da bi nam kao odraslima nudili mnogo veće igračke...samo u cilju da nas drže fokusirane na materijalno jer osvijestenim covjekom ne mogu vladati. Ali nikad nije kasno da se probudimo iz te noćne more i počnemo živjeti punim plućima svaki dan. Da nam svaki pogled bude kao onaj dječiji koji smo davno zaboravili, radoznalo gledati bas na sve oko sebe, obratiti pažnju na svaki djelić svakog dana našeg života, a pri tom da pustimo prošlost i budućnost da postoje za sebe. 

Pogledajte današnje ljude kako su zamišljeni i tmurni...čak i kad su na nekim mjestima kao iz bajke. Iako su na odmoru da uživaju malo u tome što su stekli, oni i dalje misle na idući cilj kako dobiti još više...tome nikad kraja nema... Posvetimo svu pažnju baš ovom sad trenutku i izvucimo iz njega najbolje što možemo, jer ipak drugi trenutak osim ovog sad i ne postoji.

RADI NA SEBI, A NE NA MIŠLJENJU DRUGIH

           Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu – Ovo je jedna od najvećih izjava tokom historije a djelo je velikog Mahatma Gandhija. U ovoj izjavi možemo primijetiti najbolji savjet za svakog pojedinca današnjeg doba. Danas kad je ego preuzeo ogromnu većinu populacije, ne možemo a da ne primijetimo na koji su nivo ljudi spali i na šta su sve spremni samo da bi sebi osigurali neku materijalnu korist. Ubistva i silovanja su već postala normalna pojava i samo broj u svakodnevnim vijestima... Više nije dovoljno silovati djevojke i žene, sad se siluju i ubijaju i bebe. 

Koliko god to nama monstruozno izgledalo, nalazimo se u tom dobu razvoja civilizacije kad smo došli do vrhunca zla, ego je jači nego ikad i mora da se sad sve najgore i najodvratnije izbaci na površinu, na vidjelo. Normalna je stvar kod svakog, bar malo prisebnijeg čovjeka da želi promijeniti svijet na bolje. Ali kao što već od ranije znamo sav ovaj svijet i svemir je u nama, a ne obratno. Sve što opažamo preko svojih 5 osjetila, nadražuje mozak i mozak nam stvara sliku o svemu. Prema tome pokušavati popraviti nešto u svijetu izađe nam na isto kao da pokušavamo popraviti svoj odraz u ogledalu. Da bi se promijenio odraz moramo se prvo promijeniti mi. 

Zbog toga u ovom dijelu govorimo o radu na sebi, o izdizanju svijesti na viši nivo s kojeg ćemo moći da vidimo širu sliku stvarnosti. Moramo da znamo da se evolucija svijesti dešava htjeli mi to ili ne. Mnogi će možda reći: Od kako sam počeo rad na sebi kao da još više vidim zla u svijetu. To je sasvim normalno, jer što se više približavamo svjetlu, sve više i mraka vidimo. Moramo da naučimo vidjeti kroz čovjeka ponašanje ega i da čovjekovu suštinu izdvojimo iz toga jer ona je uvijek čista. Svi smo dio istog izvora ma koliko vizuelno različiti bili. Ovaj svijet je samo projekcija našeg uma preko naših osjetila, prema tome izdignimo svijest na onaj nivo kome se te projekcije uma pokazuju, budimo taj tihi promatrač uma koga ništa iz okoline ugroziti ne može.

RAZLIKA IZMEĐU SVJESNOSTI I SVIJESTI

                Mnogo puta u životu smo se susretali s pojmovima svjesnost i svijest, ali da li smo znali pravo značenje ovih pojmova? Neki čak i miješaju ova dva pojma ili daju im isto značenje. Iako su ovi pojmovi tako reći u srodstvu, postoji razlika među njima. Možemo reći da je svjesnost alatka svijesti. U školi kada smo prvi put naučili da je 2+2=4, to smo saznanje pohranili u našu svijest, kao i svako drugo saznanje tokom života. Prema tome možemo reći da je svijest mjesto pohranjivanja  svih naših saznanja. Naravno iz toga možemo zaključiti da nam je svijest u stalnom procesu širenja. 

Međutim kada  govorimo o svjesnosti, reći ćemo da je svjesnost usmjerenje svjetlosti svijesti u određenom smjeru, ili možemo reći da je svjesnost fokusiranje na određenu tačku. Primjer tome je kada se u ovom trenutku bavimo s nečim, fokusiramo se samo na to što radimo i to zovemo svjesnost, a iskustvo tog trenutka pohranjujemo u našu svijest. Sad kada smo pojasnili tu razliku između svjesnosti i svijesti možemo da spomenemo da svijest ima više nivoa. Činjenica je da se većina današnje populacije zadržava samo u najnižim nivoima svjesti koji spadaju u trodimenzionalni svijet. Taj dio svijesti koji vlada samo u ove tri dimenzije je FIZIČKI UM. 

U ovom dijelu nećemo govoriti o višim nivoima svijesti kao što su viši um, duša i ostali nivoi. Pozabavićemo se samo najnižim nivoom – fizičkim umom. Možemo reći da on zavisi ili se sastoji od 3 glavna dijela: SISTEM VJEROVANJA, EMOCIJE i MISLI. I upravo ovaj redoslijed je ispravan kad idemo odozgo prema dolje, što znači da su nam misli uvjetovane emocijama, a emocije nam se javljaju zavisno od našeg sistema vjerovanja. Jako je bitno da ovaj redoslijed zapamtimo i da znamo funkciju svakog od ova 3 dijela. 

Mnogi danas čine greške što odmah reaguju na misli ili emocije, bez toga da se zapravo vrate na korijen tih misli i emocija – na sistem vjerovanja i potraže koje je to pogrešno vjerovanje u našem sistemu koje je uzrok onda nekoj emociji, a dalje ta emocija biva uzrok našim mislima i postupcima. Čak i veliki broj današnjih izučenih doktora psihologa djeluju samo površno na misli ili emocije, dajući ljudima razne droge i otrove u vidu antidepresiva i sredstava za smirenje, na taj način zamazujući im samo oči i dok droga popusti problem se vraća. Da ne spominjemo probleme koje te droge uzrokuju ostatku organizma. Zato neka nam negativne emocije i misli budu samo podsjetnik da nam nešto nije uredu u našem sistemu vjerovanja i da je potrebno da neko od naših vjerovanja ispravimo.

AKTIVIRAJMO DESNU STRANU MOZGA

            U ovom dijelu ćemo se pozabaviti najzanimljivijim dijelom našeg organizma – mozgom. Svi znamo da se mozak sastoji od lijeve i desne polovine što čine cjelinu izgledom sličnu jezgri oraha. Sama pomisao na to da je mozak organ koji je zadužen baš za svaku našu interpretaciju ovog svijeta, čini ovu temu jako zanimljivom za izučavanje. Naime svaki dio mozga je zadužen za svoju dužnost, pa tako lijeva strana mozga je ona koja se bavi logikom, analitikom i racionalnim zaključivanjem, dok desna strana je zadužena za osjećaje, intuiciju, predosjećaje i sl. 

U današnjem vremenu možemo primijetiti da je lijeva strana mozga jako razvijena i dovedena skoro do savršenstva, tako da sve proračunavamo, svaki minus i plus moraju biti sagledani, unaprijed sve mora biti isplanirano do zadnjeg detalja i tako... Toliko smo se posvetili karakteristikama lijeve strane mozga da smo skoro dopustili da nam desna strana služi samo za popunjavanja ostatka lobanje. Desnu stranu mozga smo ostavili skroz u zadnjem planu jer smatramo da nas  njene karakteristike samo spriječavaju u gomilanju što više materijalnog oko sebe. 

Kome treba osjećaj za pomoći čovjeku u nevolji kad ćemo se u tom slučaju morati odvojiti od toga što ćemu mu dati... To je razmišljanje većine ljudi danas. Iako im desna strana mozga aktivira osjećaj da trebaju da pomognu čovjeku u nevolji, oni taj osjećaj jednostavno ignoriraju i smatraju da moraju se baviti bitnijim stvarima kako bi još više umnožili ono što posjeduju. Druga stvar koju ignorišemo kod desne strane mozga je intuicija, koja bi nam bila od ogromne pomoći samo da obraćamo pažnju na nju, jer nam upravo intuicija dolazi iz viših sfera. To je onaj osjećaj kada kažemo da nas srce vuče nečemu iako kako god sračunamo to nam se ne isplati. Naravno mi dajemo prednost opet lijevoj strani mozga i njegovom proračunu, zanemarujući intuiciju iako bi nas ona odvela baš do onog što je potrebno kao hrana našoj duši. 

U islamu je na zanimljiv način opisana ova tematika kada se spominje Antihrist. Rečeno je kada dođe doba Antihrista, on će vidjeti na lijevo oko ali će mu desno bili bolesno i unakaženo. Kao i što vidimo danas to simbolično doba Antihrista je već odavno tu jer lijevom stranom vidimo super, dok nam je desna strana dosta zakržljala. A sam naziv Antihrist je i dobio po tome jer je skroz suprotnost Hrista koji je živio, tako da kažemo, po DESNOJ strani. Ako već mislimo da tako dobro vidimo samo lijevim okom, zamislite tek kako ćemo vidjeti kada pogledamo sa oba oka.

JEDAN IZVOR(TVORAC) A RELIGIJA MNOGO

 

                Kao što vidimo u naslovu, u ovom dijelu ćemo pokušati pojasniti od kud tolike religije ako je samo jedan Tvorac i od kud još i sukobi  između religija pa čak i između pripadnika iste religije. Kao što smo govorili u ranijim tekstovima, mi smo duhovna bića sa povremenim tjelesnim iskustvima. To tjelesno iskustvo nam je došlo kao jedan vid kazne, što i vidimo po načinima života većine i nezadovoljstvu. 

Od kad smo došli na ovaj svijet  kao da smo na neki način zaboravili od kud smo zapravo došli  i gdje ćemo se vratiti. Upravo zbog tog zaboravljanja potrebno je da nas Tvorac povremeno podsjeti ko smo mi i koji nam je smisao. Kroz historiju bilo je mnogo ljudi kroz koje nas je Tvorac podsjećao. Naravno da su to bili ljudi koji su se isticali po svojoj duhovnosti u svom vremenu i okruženju. Morali su dostići velike nivoe svjesnosti da bi mogli doći do BAZE INFORMACIJA, tako da je nazovemo, i naravno morali su biti svjesni jednote sa svim i sa Tvorcem. Svaki od njih je živio na ovom svijetu kao prolaznik sa misijom da približi više sfere ljudima oko sebe. Neki mudri i učeni ljudi vole reći za te izaslanike od Boga da su bili ukupna duša ovog svijeta tog doba u jednom čovjeku. 

Moramo da zapamtimo da je svaki od tih izaslanika imao ISTU PORUKU u suštini. Mnogi od njih su ostali zapamćeni i do dana današnjeg kao što su Isus, Siddharta Gaotama(Buda), Muhammed, Mojsije...i još mnogi drugi, da ih ne nabrajamo sad. Mnogi će se složiti da svi ovi ljudi imaju jednu zajedničku stvar: da su bili duhovne vođe svog doba, a vodili su svi ka jednom cilju BOGU. Ali tu je nastupio međutim problem ni iz čega. 

Ljudi su od svakog izaslanika božijeg napravili religiju i svakoj religiji dali drugačiji naziv, što je i više nego dovoljno za ljude prosječnog saznanja da se grupišu iza imena izaslanika koji je među njima bio. Tako danas npr imamo kršćane koji kažu da se povode za Isusom, muslimane koji se povode za Muhammedom, jevreje za Mojsijem, budisti za Siddhartom(Buda)....i mnogi drugi. Iako su oni svi pozivali na istu stvar, to nije bilo dovoljno da se ljudi ne razjedine na grupe. Zato je najbolji savjet za današnje doba: umjesto da se povodimo za izaslanikom, hajde da povodimo se za porukom koja nam je došla preko njih i koja nam je svima ista: VOLI DRUGOG KAO SAMOG SEBE

NE SANJAJ SVOJ ŽIVOT, ŽIVI SVOJ SAN

              U ovom dijelu ćemo se pozabaviti  jednom temom koja je također jedna od ključnih, pogotovo u današnjem vremenu. Za početak da naglasimo glavnu stvar: Za svaku našu odluku u životu UVIJEK smo podržani od Univerzuma (Duha, Boga), zavisno od našeg stanja, tj vibracije. Da pojasnimo: koje vibracije šaljemo, takve nam se vibracije i vraćaju. Npr ako se molimo Bogu da nam popravi  financijsku situaciju, tadašnje naše stanje je da nismo zadovoljni sadašnjom situacijom i takvu vibraciju odašiljemo. Budući da nas Bog podržava u svemu, podržaće nas i u tom stanju nezadovoljstva i poslaće nam još takvih situacija zbog kojih ćemo nezadovoljni biti. 

Jako je bitno da shvatimo na koji način komuniciramo s Univerzumom. Molitva kao takva kroz svaku religiju se podrazumijeva kao osjećaj sjedinjenja s Bogom, pa bio to namaz, meditacija, ili bilo koji vid molitve koji se spominje tokom historije...sve se svodi na jednu stvar: VRATITI SE NA IZVOR. Kada smo u tom stanju dubokog mira i harmonije sa svim što jeste, jedino što osjećamo je ljubav i zahvalnost. Kada zračimo ljubavlju i odašiljemo takve vibracije, jedino što nam se može vratiti je to isto. Zbog čega se u svakoj religiji zagovara pomaganje drugima? Upravo zbog toga kad pomažemo drugima nalazimo se u tom stanju zahvalnosti Bogu jer nas je počastio da baš mi budemo ti preko kojih će On pomoći nekome. 

Mnogi provedu svoj cijeli život u strahu. U strahu od siromaštva, u strahu od gubitka moći ili neke društvene pozicije...i zbog tih strahova propuste mnoge šanse u životu. Živimo većinom po normama kojih se većina drži, iako se to možda nama i ne sviđa. Zaboravili smo na glavnu stvar u životu: OSLONAC NA BOGA. Možemo reći da smo istinski slobodni samo onda kad nemamo šta da izgubimo. 

Danas se velika većina poistovjećuje s onim što ima ili s onim što je postigao. Takav čovjek se ne može nazvati slobodan, jer kad mu uzmeš sve to što ima, to ga uništi i često dovede do krajnjih granica ludila pa čak i do samoubojstva. Poenta života je da igramo dok svira... Da budemo radoznali u svakom trenutku i bez očekivanja, a ipak samo je jedan trenutak zauvijek – ovaj SAD. Pokušajmo da uvijek 100% svoje pažnje posvetimo upravo ovom sad trenutku i da djelujemo najbolje moguće ali bez OČEKIVANJA.

DUŠA IZMEĐU DUHA(RUH) I EGA(NEFS)

            U ovom dijelu ćemo se pozabaviti oko teme koja je možda i najvažnija za ovo doba razvoja čovječanstva. Iako je ljudima dato vrlo malo znanja o ovoj temi jer smo u ovom vremenu više okrenuti materijalizmu nego duhovnosti, ali ipak pokušaćemo da damo neke smjernice za bolje shvatanje ove teme. Mnogo puta smo se pitali šta je to zapravo duša i gdje se ona nalazi... 

Većina nas je odgajana tako da su nas učili da smo tjelesna bića sa povremenim duhovnim iskustvima, mada je to zapravo obratno. Mi smo zapravo duhovna bića s privremenim tjelesnim iskustvom, što nam govori skoro pa svaka religija. Čak i današnja nauka polako dokazuju da nam je duša vječna (životna energija) i nakon tjelesne smrti samo prelazi u drugi oblik. Na sličan način i voda ima svoja tri oblika ali stalno istu suštinu. 

Što se tiče Duha( ili Ruha arapskom), hajde da ga nazovemo ukupnom i cjelovitom silom univerzuma koja sve drži u savršenoj harmoniji i sve čini jednom cjelinom. U religijama to su karakteristike vrhovnog Tvorca, Boga. Vezu između duše i Duha(Ruha) pokušaćemo da približimo tako što ćemo ih uporediti sa okeanom i čašom. Duh je u ovom slučaju beskrajni okean a duša je čaša puna tog okeana. Duša je zapravo razapeta između Duha i ega. Iako je duša zapravo i nastala od Duha, naravno da će težiti Duhu, ali onda je tu i naše tijelo koje teži onom negativnom dijelu – EGU( nefsu). Ego kao takav ima mnogo želja: moć, snaga, biti najbolji, imati što više, biti u svemu prvi...dok duši je potrebno samo jedno da bi bila smirena: sjediniti se sa Bogom preko njegovog Duha(Ruha). 

Jedan mudrac je lijepo pojasnio relaciju između tijela i Duha kada je rekao: Duh u tijelu je kao i značenje u tekstu – što i najbliže pojašnjava tu vezu. O ovim temama je jako teško govoriti jer su iznad riječi i pojmova, ne mogu se ograničiti u pojam. Danas u svijetu vidimo većinom udovoljavanje egu, dok nam duša  i dalje osjeća prazninu jer nije dobila ono jedino što joj je potrebno. Pokušajmo da malo manje gledamo stvari očima, a malo više srcem...