RAZLIKA IZMEĐU LJUBAVI SA NIVOA EGA I LJUBAVI SA VIŠIH NIVOA DUŠE

         U ovom dijelu ćemo se pozabaviti sa najčešćim problemom današnjice, a to je miješanje ova dva pojma: egoistična ljubav i istinska ljubav. Mnogi danas žive s uvjerenjem da je egoistična ljubav baš ta istinska i jedina i to im čini mnoge poteškoće u životu. Moramo da naglasimo da BAŠ SVE što dolazi sa nivoa ega dolazi u interesu njega samog, bilo da se radi o nekoj usluzi, o nekoj lekciji, pa čak i o ljubavi – volim te i hoću da ti voliš mene. Za početak da pojasnimo pravi pojam istinske ljubavi... Ljubav je jedini osjećaj koji nas povezuje s Bogom, nebitno prema čemu ili prema kome tu ljubav osjećamo. 

Kada malo pogledamo, šta za Boga znači ljubav? Svakome će svanuti novi dan, svakom srce kuca i svakog isto sunce grije, bilo da je on svetac ili masovni ubica. Kao što je rekao pjesnik Hafiz: I nakon toliko godina što je sunce grijalo Zemlju, nikad sunce nije reklo Zemlji duguješ mi. Kada bi čovjek griješio cijeli život i u jednom trenutku se pokajao za sve i krenuo s novim životom, Univerzum bi mu to dopustio bez osude njegovog prijašnjeg života. Toliko smo bezuvjetno voljeni, da će nas Univerzum podržati u svakoj odluci, ali On odgovara samo na osjećaje. Kakvim osjećanjem zračiš, razlog za takvim osjećanjem će ti stalno iznova biti dat – to je jednostavan zakon. 

E sad da uporedimo ovu Božansku jedinu istinsku ljubav sa ovim stanjem što ego naziva ljubav. Danas možemo primijetiti da ego djeluje na ogromnu većinu ljudi kroz veze između muškarca i žene, veze između poslodavca i radnika, pa čak i veze između majke i djeteta... Sve se svodi na kontrolu i osjećaj posjedovanja jer to je ono čime ego zrači ako mu dopustimo. U vezama između muškarca i žene ljubav se izražava kroz posjedovanje te druge osobe i ljudi traže sebi partnera koji će moći ispuniti sve njihove prohtjeve i želje, što direktno ukazuje na interes. Kada kažem interes, ne mislim samo na materijalno, to se odnosi i na ono: očekujem od tebe da me paziš, da me voliš, da ne zaboravljaš  meni važne datume i tome slično...sve je to u interesu sebe samog iako nije materijalno. 

Ljudi nikako da se osvijeste i shvate da je u ljubavi jedino važno davanje BEZ OČEKIVANJA bilo čega zauzvrat. A znamo iz zakona ranije spomenutog: ono što nudimo, to će nam se i vratiti i bez da to tražimo. Ima li potrebe onda da budemo opsesivni u vezama i gladni kontrole? Naravno da nema! Često se takvi poremećaji javljaju i kod majke prema djeci, gdje ona živi u uvjerenju da ona posjeduje svoje dijete kao neki objekat. Moramo prepoznati djelovanje ega u svemu tome i samim tim se izdići iznad njega – gdje svjetlo uđe, tu tama sama nestaje.

STRAH – GLAVNI POKRETAČ SAVREMENOG SVIJETA

         Kada pomno posmatramo današnji svijet i svrhu djelovanja ljudi, možemo zaključiti da nam je uglavnom strah krivac za većinu naših odluka, ako ne i za svaku odluku. Ne tako davno, dok su ljudi živjeli od onog što proizvedu iz poljoprivrede i stočarstva, nivo straha nije bio ni približan ovom današnjem. Kao djecu nas pitaju šta bi voljeli biti kad porastemo i tad su nam odgovori najtačniji jer dolaze iz iskrenog srca djeteta. Međutim kako odrastamo sve više nas uče kako je to bila samo glupa dječija želja i da moramo da odabiremo zanimanja sa što većim profitom. 

Kada ih počnemo slušati, upravo tada i prestaje djelovanje iz naše duše a počinje djelovanje uma pod komandom ega koji je zasnovan na strahu. Koji je najjednostavniji način za unošenje straha u naš život? – Da nam oduzmu oslonac na Boga. U tome su uspjeli i mnogo truda su uložili dok to nisu ostvarili. Ljudi ne prihvataju nagle promjene, ali kada im polako mijenjaš način života uz razne obmane, takvi su da ih možeš odvesti u propast a da oni to tek na kraju primijete. 

Uspjeli su da nas odvuku iz naših sela gdje smo živjeli od svog rada i dovukli su nas u ovaj sadašnji sistem gdje ne znamo ni šta jedemo ni šta pijemo i gdje život provedemo u borbi, a na kraju ne znamo ni za šta smo se borili. Osnovna vrsta straha danas koja utječe na svaku našu odluku je strah od ekonomske propasti, što nas cijeli naš život drži u borbi za preživljavanje. Od tog straha kreću sve naše odluke životne. Naučeni smo da vrijedimo onoliko koliko imamo i naravno da ćemo s tim uvjerenjem život provesti u stresu i trci da steknemo što više jer onda kao više vrijedimo. 

Nažalost u ovom savremenom svijetu naše želje su na zadnjem mjestu jer imamo jako malo vremena za njih od trke za materijalnim. Mnoge danas kada upitaš koja ti je želja trenutno, opet će odgovoriti da mu je želja neki novi auto ili drugi materijalni ciljevi za kojima opet treba godine trčanja za svijetom da se to dostigne. Da li smo sposobni da proširimo svoju svijest i da spoznamo na koji način nas drže iza rešetaka, iza rešetaka uma? Naravno da smo sposobni za to, svako od nas, ali svako mora da odradi svoje. Niko ni za koga ne može da probudi svijest nego SVAKO ZA SEBE. Ipak je sve što vidimo samo projekcija našeg uma, budimo onda iznad njega.

PRIHVATIMO SADAŠNJI TRENUTAK KAKAV GOD DA JE

         U ovom dijelu ćemo da se osvrnemo na sadašnji trenutak i njegovu izuzetnu važnost u životu svakog čovjeka. Nažalost većina nas živi pod komandom svog ega, a glavna karakteristika ega je nezadovoljstvo sadašnjim trenutkom i čekanje nekog idućeg trenutka. Kada posmatramo život prosječnog čovjeka danas, stvarno je tako. Kao da smo stalno u nekom procesu isčekivanja nečega, pa ćemo tek kad to nešto dočekamo onda biti zadovoljni. Međutim kada dočekamo i ostvarimo to nešto za čim smo žudili toliko, shvatimo da i dalje nismo u potpunosti ispunjeni i onda postavljamo sebi idući cilj da još učinimo boljim ovaj sad trenutak i tako to ide tokom cijelog života iznova... 

Kada napunimo 6-7 godina roditelji nam kažu: e dosta si bio dijete, vrijeme je da te ubacimo u ovaj sistem nadmetanja i takmičenja s drugima. Tako krenemo u školu i uče nas da moramo što veću ocjenu zaslužiti da bi mogli u idući razred, idemo iz razreda u razred stalno čekajući tu veliku stvar za koju se spremamo naravno, onda pređemo u srednju školu i opet ista priča: biti što bolje ocjenjen učenik da bi mogli u što bolji fakultet, zatim upadnemo na fakultet, završimo ga sa što boljim uspjehom da bi dobili neke pohvale i stipendije ili preporuke za što bolji posao. Onda dobijemo taj posao, sad slijedi truditi se biti što bolji zaposlenik da bi bili promovisani dalje...i tako sve vrijeme čekajući  taj veliki trenutak koji će nas napokon zadovoljiti dočekamo naše kasne godine i tek tad dođemo sebi i upitamo se: je li ovo stvarno smisao života?? Naravno da nije!! 

Život je najvrijedniji poklon koji smo mogli dobiti...a mi ga na taj način potrošimo. Činjenica koja je najteža za današnjeg savremenog čovjeka da shvati je: sve što se desilo, moralo je baš tako da se desi. Ovaj naš svijet samo je projekcija viših sfera i naš svijet nema drugih mogućnosti nego da se manifestuje u skladu sa svojim korjenima iz viših sfera. Kao što iz korijena stabla kruške može izrasti samo plod kruške i ni jedno drugo voće, bunili se mi ili ne. 

Znači ako smo svjesni toga da sve što se dešava biva božanskom voljom, našim nezadovoljstvom onda štetimo samo sebi. Iako nam se sadašnji trenutak često čini nepotpun za nas ili nedovoljno dobar, moramo da znamo da je sadašnji trenutak podloga iz viših sfera i da djelujemo na njega najbolje što možemo bez vezanja za emocije koje se jave. Naš zadatak je samo da sadašnjem trenutku damo naš doprinos koji nam je u tom trenutku najveći izvor užitka i to je sve, ostalo prepustimo Bogu.

MUDAR UČITELJ POKAZUJE GDJE DA GLEDAMO, A NE ŠTA DA VIDIMO

          Trenutno živimo u takvom dobu u kojem nas bombarduju informacijama sa svih strana putem medija, društvenih mreža, TV programa, interneta i ostalog. Prosječnom čovjeku jako je teško spoznati istinu kada se osloni samo na prethodno nabrojane opcije. U školama nam govore šta da mislimo, ono što su njima rekli da nam kažu i ni po koju cijenu ne smiju da izlaze izvan okvira plana i programa. Onaj ko što prije nauči te informacije kojima nas oni pune biva nazivan obrazovan čovjek. 

Mnoge stvari iz tog takozvanog obrazovnog sistema smo toliko ukorijenili u svoj um da nam se čini da su nam ta uvjerenja urođena, iako ih nikad nismo proispitali da bi sami sebe uvjerili u njihovu ispravnost. Ljudima je dovoljna izjava: NAUČNO JE DOKAZANO, da bi oni nakon toga bili apsolutno uvjereni da je to istina i da bi žestoko branili svoje stavove na osnovu toga. Oni koji se odluče da razmisle o takvim stvarima i proispitaju istinitost tih naučnih izjava, bivaju ismijavani zbog same sumnje u tu istinitost. 

Naravno da je svakome potreban neki, tako reći, mentor koji će ga uputiti prema istini. Tu opet nalazimo mnoge ljude koji pod imenom duhovnog vođe promoviraju neku vrstu politike i traže u svemu svoju korist. Kako onda prepoznati osobu kojoj možemo vjerovati? U tome i jest problem, jer nije pametno slijepo vjerovati baš nikome kako god da se on predstavljao. Čak i izjave vrhovnih duhovnih vođa kao što su bili Isus, Muhammed, Mojsije i ostalih, morale su da dođu do srca ljudi, tj da ljudi istinski shvate njihove poruke i sami iskuse to o čemu su oni govorili. 

Moramo da shvatimo da smo svi na razini djeteta što se tiče znanja i da uvijek učimo, koliko god mislili da znamo. Razlika između istinskog učitelja i ostalih je ta što on zna da je na razini djeteta i zbog toga se ne uzdiže nad ostalima nadmeno. Ljudi osjete pozitivnu energiju u okruženju takvih učitelja jer nema zlobnih ciljeva iza njihovih riječi i akcija. Možemo reći da nam nešto u nama govori da im možemo vjerovati, nešto iznad uma... Takvi učitelji znaju da istinu ne mogu uhvatiti u okvire pojmova ili slika, tako da oni koriste riječi samo da nam pokažu gdje da pogledamo ili gdje da poslušamo, ne govoreći pri tom šta ćemo tamo naći. 

PRESTANIMO DA HRANIMO EGO

 

          Za početak da ponovimo: ego je jedan od najnižih nivoa naše svijesti koji se hrani isključivo našom nesvjesnošću i našim poistovjećivanjem s njegovim reakcijama. Možemo reći da je ovo najkraća i najbliža definicija ega. Svako od nas ko se uputi putem buđenja svijesti, prva prepreka na koju nailazimo je naš ego. To je ujedno naša prva, zadnja i jedina prepreka. Moramo da priznamo da nam je ego jako lukav neprijatelj i skriva se na zadnjem mjestu na kojem bismo ga tražili – u našim temeljnim uvjerenjima, a njih ćemo naravno braniti do zadnjeg atoma snage. 

Ego je mnogo prilagodljiv. Može da se prilagodi razini svijesti baš svakoga i napadne gdje smo najtanji. Najbolja smjernica za svladavanje ega je da ga uopšte ne pokušavamo svladati. Iako zvuči paradoksalno, stvarno je tako. Svakom od nas je glavni cilj da spoznamo sebe, a cilj ega je da nas ometa u tome i to čini jako dobro. Najbitnija stvar koju moramo da shvatimo je slijedeća: gdje god do sad da smo tražili odgovor na to ko smo mi, bilo da smo čitali u knjigama, bilo da smo gledali video snimke ili samo razmišljali o tome...sve to moramo shvatiti SAMO kao znakove ili pokazatelje ka tome ko smo, jer to je najdalje što možemo s našim vokabularom i našim umom. 

Svi pojmovi koje koristimo u svakodnevnom životu smo smislili za ovaj naš pojavni svijet, najniži nivo svijesti. Zbog toga ne postoji baš ni jedan pojam ili slika kojim bi mogli prikazati više nivoe – naše Biće. Ego je takav da postaje jako agresivan ako je nešto izvan njegovog shvatanja, a budući da ego može djelovati samo na razini uma, za njega su više sfere nedostižne. Kada ego nešto ne može da shvati on to automatski odbacuje. Primjer tome su ateisti koji su jako potkovani ovozemaljskim znanjem, a ono što je izvan uma, izvan ljudskih osjetila oni žestoko odbacuju uz još razne uvrede i ismijavanja jer ne mogu doći do tih saznanja. 

Najbolji recept za obuzdavanje ega u nama je za početak da prepoznajemo svaki put njegove reakcije u nama, da se svakodnevno držimo te prakse. To traži od nas da budemo svjesni svake sekunde. Umjesto da se žalimo da ne možemo da savladamo ego u sebi, bolje da budemo sretni što toliko često prepoznajemo akcije ega u sebi, a s vremenom nakon što stalno budemo prisutni u sadašnjem trenutku čekajući iduću akciju ega, primijetićemo da se ego počinje da umara, tj da više ne reagujemo kao prije, više se ne vežemo za misli kao prije i radije biramo mir i sreću baš u svakom trenutku.

ŽIVJETI BEZ OČEKIVANJA

 

          Mnogo puta u životu smo čuli od drugih ili od nas samih izjave kao što su: razočarao me neko ili nešto, nisam to očekivao od njega ili nje, nadao sam se nečemu drugom...i ostale slične izjave. Mnoge rodbinske, prijateljske ili bračne veze su pukle zbog toga što se neko nije ponašao u skladu naših očekivanja. Npr ja očekujem od svog prijatelja da mi baš uvijek govori istinu i samo istinu, pa ako me jednom slaže on će za mene završiti zauvijek. To je samo jedno od očekivanja koje mi imamo prema drugim ljudima. 

Od kud nam ta potreba stalno za nekim očekivanjima kad nam  je očito jednostavnije živjeti život bez da očekujemo od bilo koga bilo šta? Samim tim što zahtijevamo od drugih da nas ne lažu, ne vrijeđaju, ne govore loše o nama, samim tim govorimo koliko smo zapravo opsjednuti s tim. Moramo da znamo da je za tu potrebu očekivanja zaslužan jedan od najnižih nivoa naše svijesti – ego. Ego je taj u nama koji sve shvata personalno, kao napad na njega i automatski mehanizam ega je da se brani. Sad je pitanje jesmo li prepoznali akcije ega u nama pa da se možemo izdići iznad njega ili smo se identifikovali s njim, da mislimo da smo mi on. Ego sam od sebe ne može da postoji. Potrebna mu je energija koju dobija od nas, tačnije od naše NESVJESNOSTI. 

Onoga trenutka kada postanemo svjesni reakcije ega, istog trena osjećaj nezadovoljstva u nama se gasi. Možemo svi da to vježbamo na sebi samima, npr posmatrajmo sami sebe kada smo u konfliktu s nekim, primijetimo koliko energije trošimo da dokažemo da smo u pravu, koliki napor ulažemo...ali baš u tom trenutku kada smo kako kažemo na vrhuncu bijesa, pokušajmo da postanemo svjesni da je to zapravo ego u nama koji dokazuje a ne mi. Kada to uspijemo vidimo koliko je zapravo smiješan razlog oko čega vodimo konflikt i osjećaj bijesa se gasi u potpunosti jer ego gubi kontrolu nad nama. 

I s vremenom kada to postane naša svakodnevna praksa, počećemo da idemo kroz život bez bilo kakvih očekivanja i nikog više nećemo gledati okom osude bez obzira šta uradio. Tada ćemo shvatati da takvog čovjeka ne moramo mrziti nego mu pomoći da se i on oslobodi od svog ega, jer ipak je ego najotvoreniji neprijatelj svakog čovjeka. Ako živimo bez ikakvih očekivanja i samo pratimo želje duše vidjećemo kako nam se život za vrlo kratko vrijeme pretvara u najzanimljiviju avanturu bez ikakvih osuda drugih.

DUHOVNO PUNJENJE BATERIJE

          Kroz historiju sve do sad mogli smo da primijetimo razne vrste prakticiranja duhovnosti koje su se na površnom nivou razlikovale od naroda do naroda ili od doba do doba, ali u biti sve su se svodile na isto. Jako je bitno da shvatimo da je ovaj svijet kojeg zovemo materijalni, samo projekcija viših nivoa i sve što se desi na ovom svijetu ima svoj korijen u višim božanskim sferama. Samim tim možemo da zaključimo da je uzalud trošiti energiju na fraze poput: šta bi bilo kad bi bilo. 

Ako znamo da sve vuče korijen iz viših sfera svijesti onda možemo i da shvatimo zašto ljudi hiljadama godina pokušavaju ostvariti vezu s tim višim sferama putem raznih meditacija, namaza, molitvi i ostalog. Cilj svega ovog nabrojanog je da se čovjek isključi na trenutak iz ovog pojavnog svijeta i izdigne se iznad buke svojih misli i osjeti postojanje božanskog. Duhovno osviješteni ljudi djeluju baš kao kanali iz viših sfera u ovu našu nižu sferu – materijalni svijet. Možemo reći onda da vrhovna inteligencija – Bog djeluje kroz takve ljude na ovaj svijet i takvi ljudi znaju da su bili samo kanal kroz koji je prošlo više saznanje. 

Osnovna razlika između duhovno osviještenog čovjeka i ovog običnog domaćeg je to što ovaj prvi djeluje po intuiciji a ovaj drugi po urođenom instinktu (životinjskom). Mnogi mogu reći: pa i duhovno osviješten čovjek ne može bez hrane, vode i skrovišta od vremena. To je naravno tačno ali takvom čovjeku to nije glavni i osnovni cilj u životu. Cilj većine današnje populacije je da sebi za cijeli život obezbijede hranu, vodu, skrovište i suprotan spol da mu omogući produžetak vrste. To je njemu vrhunac ovoga života i u tome se ni malo ne razlikuje od ostalog životinjskog svijeta. 

Najveća opasnost takvom čovjeku je da taj svoj cilj i uspije da ostvari...on dalje onda ostaje bez cilja i biva trenutno izgubljen. Da ne bi došlo do toga potrebno je sebi ispravno postaviti prioritete i ostvariti osjećaj povezanosti sa svime i svakim što postoji, da shvatimo da nam je korijen sa istih uzvišenih sfera i da nismo ovdje gdje jesmo bez razloga nego sa jako važnom misijom. Možemo li za početak da svaki dan odvojimo bar 5 minuta da se u svijesti izdvojimo iz ovog svijeta i kažemo Tvorcu hvala i na ovom danu?