U ovom dijelu ćemo da se osvrnemo na sadašnji trenutak i njegovu izuzetnu važnost u životu svakog čovjeka. Nažalost većina nas živi pod komandom svog ega, a glavna karakteristika ega je nezadovoljstvo sadašnjim trenutkom i čekanje nekog idućeg trenutka. Kada posmatramo život prosječnog čovjeka danas, stvarno je tako. Kao da smo stalno u nekom procesu isčekivanja nečega, pa ćemo tek kad to nešto dočekamo onda biti zadovoljni. Međutim kada dočekamo i ostvarimo to nešto za čim smo žudili toliko, shvatimo da i dalje nismo u potpunosti ispunjeni i onda postavljamo sebi idući cilj da još učinimo boljim ovaj sad trenutak i tako to ide tokom cijelog života iznova...
Kada napunimo 6-7 godina roditelji nam kažu: e dosta si bio dijete, vrijeme je da te ubacimo u ovaj sistem nadmetanja i takmičenja s drugima. Tako krenemo u školu i uče nas da moramo što veću ocjenu zaslužiti da bi mogli u idući razred, idemo iz razreda u razred stalno čekajući tu veliku stvar za koju se spremamo naravno, onda pređemo u srednju školu i opet ista priča: biti što bolje ocjenjen učenik da bi mogli u što bolji fakultet, zatim upadnemo na fakultet, završimo ga sa što boljim uspjehom da bi dobili neke pohvale i stipendije ili preporuke za što bolji posao. Onda dobijemo taj posao, sad slijedi truditi se biti što bolji zaposlenik da bi bili promovisani dalje...i tako sve vrijeme čekajući taj veliki trenutak koji će nas napokon zadovoljiti dočekamo naše kasne godine i tek tad dođemo sebi i upitamo se: je li ovo stvarno smisao života?? Naravno da nije!!
Život je najvrijedniji poklon koji smo mogli dobiti...a mi ga na taj način potrošimo. Činjenica koja je najteža za današnjeg savremenog čovjeka da shvati je: sve što se desilo, moralo je baš tako da se desi. Ovaj naš svijet samo je projekcija viših sfera i naš svijet nema drugih mogućnosti nego da se manifestuje u skladu sa svojim korjenima iz viših sfera. Kao što iz korijena stabla kruške može izrasti samo plod kruške i ni jedno drugo voće, bunili se mi ili ne.
