expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>
Svi smo se bar jednom u životu susreli s izrazom koji je naveden u naslovu, a da nismo ni shvatali o čemu se radi ili smo shvatali zavisno od širine naše svijesti. Kao u mnogim drugim slučajevima, tako i u ovom izrazu su korišteni simboli u vidu određenih riječi iz našeg vokabulara koji imaju zadatak da upućuju na našto apstraktnije od naše fizičke stvarnosti. Čovjek da bi vidio cvijeće ispred sebe potrebno je da svjetlost obasja cvijeće, te na taj način cvijeće izdvoji iz tame. Na sličan način se stvari odvijaju i na nivou našeg uma: svjetlost svijesti mora da obasja apstraktni pojam cvijeća koji je ranije pohranjen u našoj podsvijesti, jer na taj način razlikujemo cvijeće od ostalih pojava.
Onog trenutka kada tu svjetlost svijesti pratimo putanjom unazad, sav vokabular naše fizičke stvarnosti gubi smisao, te jedini način da se opišu dalji doživljaji jeste jezik simbola. U izrazu: Kako na nebu, tako na zemlji možemo da uočimo dva simbola. Prvi simbol je nebo, koji nas upućuje na stvarnosti iznad fizičke, a drugi simbol je zemlja, koji u ovom slučaju ima značenje naše fizičke stvarnosti. Tek kada smo svjesni ta dva simbola, onda shvatamo stvarnu poruku tog izraza: fizička stvarnost je odraz viših nivoa stvarnosti. Kao primjer često navodim gradnju kuće, gdje prvo mora da postoji misao ili plan kuće koji se kasnije sprovodi u djelo i dobijemo kuću u našoj stvarnosti. U ovom primjeru plan je nebo, a gotova kuća je zemlja.
Naravno ovo je samo pojednostavljen primjer koji upućuje u kojem smjeru da razmišljamo, jer u ovom primjeru nismo ni spomenuli nivoe stvarnosti koji prethode svakoj misli jer su i suviše apstraktni da bi se opisivali. Umjesto toga smatram da je korisnije da se osvrnemo na to kako da uštimamo naše fizičke instrumente, da bi postali kanal za Božansku svjetlost u što originalnijoj mjeri. Čovjek je razapet između niskih tjelesnih želja i želja duha koji ga vuku prema savršenstvu, a samo on ima moć slobodne volje da odabere kojim željama će težiti.
U mnogim religijama možemo pronaći da je srce ogledalo koje je potrebno čistiti, jer se upravo o to ogledalo reflektuje Božanska svjetlost. Naravno da se ovdje ne misli na naše fizičko srce, nego duhovno (centar koji određuje našu stvarnost). U današnjoj psihologiji to duhovno srce nazivaju podsvijest, a naša glavna zadaća je: čistiti našu podsvijest od loših uvjerenja i predrasuda, jer upravo loša uvjerenja i predrasude čine krivu sliku Božanske svjetlosti, kao što ofarbano ogledalo daje krivu sliku stvarnosti. Onog trenutka kada očistimo našu podsvijest u potpunosti, dozvolićemo sami sebi da iskusimo sve nivoe stvarnosti koji oslobađaju od svake patnje i postaćemo besprijekoran kanal za Božansku volju, te ćemo na taj način konačno se pomiriti s izrazom Kako na nebu, tako na zemlji i živjeti po tome.
Broj ''probuđenih'' u svijetu svakim danom se povećava, ljudi počinju da shvataju u kakvim su umnim okovima bili, te polako idu prema oslobođenju od istog. Svakom duhovnom putniku koji je svjesno kročio na put samospoznaje i odricanja od lažnih vrijednosti, vjerujem da će jedna od najzanimljivijih spoznaja biti zakon privlačnosti. Onog trenutka kada čovjek spozna da je njegova podsvijest (koja zauzima 90% uma) direktno povezana s Bogom, te da Bog odgovara samo na stanje naše podsvijesti, to je veliko saznanje koje uzdiže duhovnog putnika stepen više. Tad konačno saznaje da je svaka njegova misao, svaki njegov stav i uvjerenje, te svako njegovo svjesno djelo, tek dio onih 10% uma koje nazivamo SVJESNI UM.
Podsvijest je zadužena za sve ono nad čim nemamo kontrolu, kao što je rad našeg organizma, kao što su emocije i osjećaji, ili slanje vibracija u Univerzum. Iako podsvijest na prvi pogled ima mnogo veću ulogu od svijesti, ipak je svijest ta koja je, tako da kažem, kapetan broda jer podsvijest se kroji na osnovu čvrstih uvjerenja do kojih smo SVJESNO došli. Ovo je i direktno objašnjenje religioznim ljudima kojima molitve ne budu ispunjene. U svojim molitvama oni pristupaju recimo na način: ''Molim te Bože da ozdravim'' - Budući da Bog odgovara samo na našu podsvijest, to jest na ono u šta smo čvrsto uvjereni, u ovom slučaju čovjek je izrazio želju da ozdravi, a samim tim i čvrsto uvjerenje da je bolestan, tako da Bogu ne preostaje ništa drugo nego da odobri stanje njegove podsvijesti i nastavi njegovu bolest. To je česta greška kod molitve gdje ljudi nesvjesno u podsvijesti igraju ulogu žrtve, umjesto da promijene uvjerenje i dovedu prvo svoju podsvijest u stanje zdravlja (da vjeruju da su već savršeno zdravi), tako da bi nakon toga došlo i do tjelesnog ozdravljenja.
Ovaj zakon vrijedi i za svaku drugu želju koju imamo. Kada čovjek jednom ovlada ovim zakonom shvativši ga u dubinu i kada mu krojenje svoje stvarnosti postane, tako da kažem, svakodnevnica, tad se kod mnogih javlja novi problem - ljudi prestaju sa daljom samospoznajom i ostaju samo na tom stepenu spoznaje. Kao što već znamo - što smo mudriji mi, to je mudriji i ego. Ego je uvijek prisutan, te naše spoznaje koristi i u svoju korist i tako sve dok ga se i u potpunosti ne oslobodimo. Kada ovladamo zakonom privlačnosti (t.j. kada shvatimo da već vladamo s njim), ego će nas pokušati uvjeriti da je to kraj našeg duhovnog traganja i da sad imamo sve potrebno. Međutim tu se ne smijemo dati prevariti i uvijek nam na umu mora biti samo jedan jedini cilj - Bog (Onaj koji jeste). Ako smo naučili na neki način surađivati sa Božijom inteligencijom, to ne znači da smo Ga spoznali.
Jednu stvar moramo da znamo - sve to što smo spoznali tiče se materijalnog svijeta i jednog stepena iznad - energetskog svijeta (suradnja svijesti i podsvijesti). Ono što još na tom stepenu nismo spoznali je Božanski svijet koji prethodi čak i energiji, prethodi svakoj misli, svakom osjećaju i svemu što može naš um da zamisli. To je Izvor svega, pa čak i izvor prostora i vremena. Sve što možemo da vidimo, vidimo tek kad svjetlost padne na objekat, a sve što možemo da zamislimo, zamislimo tek kad svjetlost svjesnosti padne na to. Božanski svijet je na izvoru, na iskonu od obje ove vrste svjetlosti gdje je čisto polje bezuslovne ljubavi koja ne zaboravlja baš ništa i nikoga. Mudri učitelji znaju reći da kad bi nedovoljno osviješten čovjek bio izložen direktno tom polju (bez vela naših 5 čula), umro bi od užitka, ljepote i ljubavi. Poruka svima nama je da se ne zaustavljamo samo na zakonu privlačnosti jer postoji još mnogo mnogo toga što ni zamisliti ne možemo, a dok idemo dalje, zakon privlačnosti će nam po prirodi davati shodno našem stanju podsvijesti.
Ako Bog zaista postoji, kako to da dozvoljava zlostavljanje i ubijanje djece; Ako je sve što se događa Božija volja, zar je moguće da je Bog tako okrutan; Kakva je to pravda da se dobrim osobama često dešavaju loše stvari... Ovo su neka od mnogih sličnih pitanja koja muče ljude bilo da su ateisti, vjernici, skeptici ili da su u bilo kakvoj potrazi za istinom. Odabrao sam ovu temu jer su slična pitanja i mene samog dugo vremena proganjala, ali sam uporno svjesno ili nesvjesno takve misli potiskivao negdje po ćoškovima svog uma. Međutim uvijek su me gledale iz tih ćoškova i čekale da se suočim konačno s njima stvarajući meni jak osjećaj nelagode i nemira. Taj period je dugo trajao dok konačno nisam odlučio da se suočim s problemom. Od tog dana kad sam to odlučio iznenada su se dijelovi sa raznih strana počeli da skupljaju u jednu cjelinu unutar mog uma. Imao sam osjećaj kao da neka ruka izvlači iz najdubljih dijelova moje podsvijesti određene informacije i iznosi ih meni na vidjelo.
Glavne tri činjenice koje su mi tad izvučene iz podsvijesti bile su presudne u mom shvatanju i prihvatanju ovih pitanja. Prva činjenica koja mi je izronila iz podsvijesti bila je ta da nam je Bog dao slobodnu volju. Ovo je činjenica koju sam znao cijeli život ali sam se odnosio prema njoj kao: to znam i više mi to saznanje neće biti potrebno, te je to saznanje ostalo negdje u mojoj podsvijesti. Međutim tad kad mi je upravo to saznanje izronilo iz podsvijesti, tad sam po prvi put istinski shvatio šta znači da imamo slobodnu volju. Prvi put sam istinski shvatio da baš u svemu imamo slobodnu volju, nebitno da li će ta naša volja biti u pozitivnom ili negativnom smjeru, to Bog neće osuditi nego će nam jednostavno dopustiti našu volju jer je to Njegova Riječ bila od početka.
Druga od tri činjenice koje su mi izronile tad iz podsvijesti bila je ta da mi svojim emocijama i djelima u sadašnjosti određujemo kakva će nam budućnost biti. Ovo je saznanje koje sam do tad držao samo kao teoriju i riječ u koju se samo može vjerovati ili ne vjerovati, bez bilo kakvog naučnog dokaza za naš um. Međutim, naprotiv, kasnijim istraživanjem po polju nauke sam konačno došao do kvantne fizike kroz koju je jasno dokazano da je sve zapravo građeno od energije (laički rečeno), pa čak i naše emocije i namjere djeluju kao elektromagnetni talasi koji nakon odašiljanja u Univerzum privlače samo slične vibracije sebi, te se kasnije kristalizuju u našu stvarnost koju vidimo. Isto objašnjenje kasnije sam našao i na polju biologije, gdje se dokazuje da naše zdravlje zavisi isključivo od naše percepcije okoline (naših uvjerenja). Nakon konačnog shvatanja prve dvije činjenice koje su izronile iz podsvijesti i nakon što sam smirio svoj um, bar što se toga tiče, iz podsvijesti mi je izronilo treće saznanje koje mi se najbrže posložilo u umu.
To saznanje je bilo vječno postojanje Duše. Ako je sav naš materijalni svijet i univerzum krojen od energije, a energija je neuništiva (moguće je samo da pređe u drugi oblik), postoji nešto iznad te materije i iznad te energije, a to je naša svijest (najbliži opis Duše). Budući da iz svijesti sve izranja i u svijest se sve vraća, zaključujemo da je svijest izvan dimenzije prostora i vremena, te na taj način postoji oduvijek i zauvijek. Ovo nas saznanje vodi do zaključka da je svako od nas kao svijest (Duša) živio mnogo života, samo u različitim fizičkim tjelima. Nakon svake smrti tijela, duša je bila manifestovana u novom tijelu i novom životu te se taj proces nastavlja dok konačno duša ne spozna sebe i dok ne spozna jedinstvo svega. Ovo učenje je često u istočnjačkim religijama, ali međutim direktno ili indirektno se spominju i kroz ostale religije, koje su poznatije nama. Nakon što su mi iznešene na vidjelo ova 3 saznanja, iznenada se posložilo sve, sve je imalo smisla, čak i smrt djeteta je postalo Božanski pravedno, samo sa našeg materijalnog gledišta je to nešto nepojmljivo i neshvatljivo.
Međutim kada pogledamo tu situaciju na duhovnoj razini, onda znamo da je duša tog djeteta proživjela mnogo, mnogo života ranije, u kojima je možda nekad bila vojskovođa, možda lovac, možda domaćica, možda nekad čak i neljudsko biće.... Kada pogledamo to dijete, mi u ovoj stvarnosti vidimo samo nevino dijete koje je prerano umrlo, ne znajući pri tom da je duša tog djeteta u prošlom životu možda bila vojnik, ili slično, i da je možda tad vođena negativnom namjerom ubila dijete. Samim tim aktivira se Božanski zakon da svako učinjeno djelo vođeno pozitivnom ili negativnom namjerom, mora da privuče vibracije iz Univerzuma slične onima koje smo odaslali prilikom činjenja tog djela. Te će se vibracije povratno manifestovati u našem životu, ako ne u ovom, onda u idućem sigurno. Ovaj zakon uzroka i posljedice je u svijetu poznat kao karma ili sudbina i govori o tome da sve što nam se dešava sami sebi smo privukli, a Bog pri tom samo odobrava našu volju i ne miješa se, jer je to i bila Njegova Riječ. Cijelo putovanje Duše ima samo jednu svrhu u ovome svemu, a to je spoznavanje sebe kao dijela Jednog, te na taj način konačno oslobođenje od procesa karme ili sudbine.
Trenutno se nalazimo u historijskom razdoblju koje volim da nazovem doba površnosti. To je period koji je jako zanimljiv za promatranje i dolaženja do nekih ličnih uvida koji će nas povesti korak dalje na putu samospoznaje. Budući da smo kao čovječanstvo u cjelini tehnološki napredovali (mnogi će reći do vrhunca), u nama je zaživjelo uvjerenje da smo spoznali sve što se moglo spoznati. Naravno kao temelj tog uvjerenja mora da postoji drugo uvjerenje koje nam kaže da je ova materijalna stvarnost zapravo i jedina stvarnost koja postoji.
Uz ovakva uvjerenja dobijemo svijet u kojem trenutno živimo i masovni način razmišljanja koji i sami vidimo gdje nas je odveo. Čak i uz dokazanu činjenicu da je sva ova materijalna stvarnost tek projekcija našeg uma, mi smo odabrali da vjerujemo da smo potpuno odvojeni od cjelokupnosti te stvarnosti i da je cilj uzeti što više iz te stvarnosti u korist zadovoljenja naših tjelesnih i egoističnih potreba. Postoji izvjestan broj nauka koji se efikasno bave ovom temom (kao što je kvantna fizika), ali se takve nauke bacaju u drugi plan i bivaju nazivane misticizmom jer izlaze iz okvira materije. Ali ako je materija produkt našeg uma, logičan pristup pronalaženja korjena manifestacije te materije i zašto se manifestovalo baš na taj način, je zalaženje u kvantno polje (u ovom slučaju um), i na kraju zalaženje u polje koje prethodi kvantnom (koje prethodi energiji).
Kada okrenemo glavu od svega ovoga i slijepo vjerujemo u materijalnu stvarnost kao apsolutnu onda dobijemo površan pogled na sve, te površno vrjednovanje. Tako danas dajemo prednost izgledu nad osobnosti; unosimo u sebe hranu koja spolja izgleda kao naslikana, dok se na kvalitetu ne obraća pažnja; vjerujemo ljudima po dužini skraćenica prije imena, a ne po njihovom iskonskom znanju; prihvata se mišljenje većine, umjesto istine... Kao što vidimo sve se svodi na to kako nešto treba da izgleda, a ne kako to u stvarnosti jeste.
Ovaj period o kojem sam pisao u ovom dijelu je došao do svog vrhunca i samim tim počinje da gubi na snazi. Buđenje globalne svijesti je počelo i ljudi počinju da otvaraju oči, te da izlaze iz okova ove zablude. Svaki probuđeni pojedinac dođe kao svjetiljka u svom okruženju i prenosi svjetlost od univerzalnog Izvora (Boga), preko svog kvantnog polja (um), na sve oko sebe (materijalna stvarnost).
Mnogo puta u životu smo se susreli sa pojmom samospoznaja i svako je sebi definisao taj pojam zavisno o širini svijesti pojedinca, što je i sasvim prihvatljivo jer svako do te spoznaje mora doći sam i svojim jedinstvenim putem. Budući da baš svaka današnja svjetska nauka u krajnjoj liniji mora da dođe do samospoznaje kao predmeta izučavanja, ne možemo a da se ne upitamo zašto samospoznaja ne postoji kao zasebna nauka kojoj bi svako zainteresiran mogao dati svoj doprinos.
Naprotiv, ko god se pozabavi ovom temom, bilo da je do nje došao preko grane biologije, hemije, fizike ili bilo koje druge oblasti, takav pojedinac uprkos svom obrazovanju i činjenicama koje iznosi biva nazivan nekom vrstom buntovnika, nadrifilozofom ili čak i luđakom, te se njegovi iskazi i dokazi brzo povlače iz javnosti ili najčešće nikad i ne dospiju u javnost. Naravno takav pojedinac neće mariti za sve to jer je svjestan mudrosti do koje je došao.
Ovo je jedan od pokazatelja da materijalistima ovog svijeta nipošto nije u cilju da ljudi spoznaju svoje istinsko sebstvo, jer na taj način se oslobađaju svakog okova nametnutog umu, te postaju slobodni u pravom smislu te riječi. Svakodnevno smo bombardovani informacijama u vidu reklama kako nam je potrebno nešto dodatno da bi osjetili sreću i radost, te da to po svaku cijenu moramo imati. Na taj način ljudi pristaju da budu nečiji robovi kako bi u konačnici mogli doći do te obećane sreće.
Međutim kada čovjek spozna svoje istinsko sebstvo on zna da sreća ne dolazi izvana nego iznutra i da mu nisu potrebni čulni nadražaji koji djeluju kratkotrajno i to samo na naš um, ostavljajući pri tom dušu i dalje neispunjenu. Trenutno se nalazimo u takvom dobu gdje je glavni cilj prikazati sebe u što zavidnijem položaju u odnosu na ostale skupljajući oko sebe razne materijalne stvari i vjerujući da će te stvari učiniti od nas vrijednije ličnosti po cijenu duhovne praznine.
Takvo razmišljanje uvijek završi kobno jer naša čula uvijek traže još da bi popunili duhovnu prazninu koju osjećamo, a ne znamo je definisati i locirati. Budući da tu prazninu popunjavamo upravo suprotno, odricajući se svega što nisam JA, svjedoci smo lutanju tokom cijelog života i traženju nekog prosvjetljenja u materijalnim stvarima. Bog nam je bliži od naše žile kucavice i samo čeka na našu čvrstu odluku da spoznamo sebe, a samim time i Njega.
U ovoj kratkoj kartici teksta htio bih da se pozabavim masovnim nerazumijevanjem bilo da se radi o duhovnosti, ili bilo čemu drugom što u ljudima budi potrebu da negiraju nešto što je trenutno van njihovog intelektualnog domašaja. U današnjem dobu kad je ego uzeo pod kontrolu ogromnu masu ljudi i kad mu je snaga na vrhuncu, teško je ljudima prihvatiti da nešto može da bude van njihovog intelektualnog domašaja, jer ih ego odmah potpaljuje da je to direktan napad na njihovu inteligenciju.
Najčešći slučaj je naravno bilo koji vid duhovnosti, koji naprotiv uzima maha u cijelom svijetu, a razlog tome je globalni pomak u svijesti koji se trenutno dešava na našem planetu. Na takve ljude koji su u procesu duhovnog buđenja, neosviješteni ljudi gledaju prvo sa čuđenjem, da bi na kraju ego upalio prekidač zavisti na njihovu sreću i jednostavnost, te kao rezultat toga nastaje odbijanje.
Svjedoci smo da su glavni i najglasniji zagovornici protiv duhovnosti ljudi koji sebe nazivaju religioznima, što bi trebalo da bude suprotno jer pri ruci imaju spise u kojima se nalazi bogatstvo neviđeno. Naravno ovdje govorim samo o onima sa agresivnim pristupom zbog neznanja, dok je u drugu ruku prisutan i veliki broj religioznih ljudi koji su probuđeni, tako da kažem. Na kraju krajeva suština svake religije je na duhovnom nivou, dok su religijski zakoni tek formalnost te suštine.
Problem se javlja kada ljudi odu u jednu od krajnosti, ili samo u formalnost ili samo u suštinu. Kada bi ovo bilo savršeno društvo, ova druga krajnost ne bi bila problem jer bi ljudi komunicirali samo na duhovnom nivou, drugim riječima, ako djelujemo iz ljubavi, forma koja iz toga izađe je potpuno nebitna jer smo već u korijenu na višoj razini svijesti uradili šta smo trebali. Ali nažalost stvarnost nije takva savršena i ljudi obraćaju i previše pažnju na formalnost (vidljivo, materijalno), te zbog tog razloga osviješteni ljudi trebaju da uzmu to u obzir u ophođenju sa okolinom.
Poruka svima je da smo svi duhovna bića i svi imamo bogatstvo beskonačno u sebi. Svi smo dio nečega jedinstvenog koje prožima sviju i sve što postoji, tako da tu nema mjesta za zavist prema drugom. Taj drugi nema ništa više nego što ti imaš. Razlika je samo u tome što on sluša i gleda ono od čega ti okrećeš glavu i zatvaraš uši.
Najveća borba na Božijem putu je borba sa samim sobom - to su riječi najvećeg glasnika islamske vjere - Muhammeda. Ljudi su oduvijek bili svjedoci istinitosti ove izjave i svako od nas je učesnik u toj borbi cijeli život. Iako su tokom historije mnogi ratovi vođeni i mnogi sukobi su se dešavali između različitih nacija, različitih religija...na kraju krajeva svaka manja različitost je bila dovoljna za sukob, ali ipak, oduvijek je postojao samo jedan zajednički i istinski neprijatelj svih ljudi, a nalazi se doslovno na posljednjem mjestu na kojem bi tražili.
Toliko je prefinjen i lukav protivnik da ima sposobnost da se prilagodi svakom nivou svijesti na kojem se nalazimo i djeluje na nas uvijek na mjestu gdje smo najtanji. Koliku god učenost i mudrost dostignemo, taj protivnik će mijenjati svoja pravila igre i vrebati nas tamo gdje naša pažnja popusti. Namjerno sam ga prikazao ovako lukavim i opasnim da bi shvatili s čim imamo posla, a istovremeno nema pretjerivanja u ovom opisu jer taj neprijatelj stoji iza svakog rata, iza svakog konflikta, iza svakog nanešenog bola kroz cijelu historiju, a da velika većina nije ni svjesna njegovog postojanja.
Naravno riječ je o ljudskom EGU, čiji krajnji polaritet u religijama nazivaju đavo. Nakon ovakvog opisa mnogi će se zapitati kako se uopšte odbraniti od njega. Na veliku radost ljudi posjeduju oružje kojem ego ne može da se suprostavi ni na koji način dok koristimo to oružje, a to je POTPUNA SVJESNOST u sadašnjem trenutku. Razlog zašto smo toliko pod utjecajem ega je upravo to što ne koristimo ovo oružje i dozvoljavamo mu da našu svjesnost odvuče u prošlost ili budućnost i tu nas dovede pod kontrolu.
Uspio je da tokom svih ovih godina ubijedi nas da su naši hramovi gdje se vraćamo svom biću zapravo u nekim objektima poput crkve, džamije ili sinagoge i na taj način nas je odvojio od jedinog istinskog hrama, a to je naš miran i čist um. Zauzvrat taj naš istinski hram redovno bombarduje s raznim mislima i bukom koja ima samo u cilju da nas odvoji od sadašnjeg trenutka. Mnogi koji se i vrate svom umu kao hramu pokušavaju da ga utišaju i na taj način još ga više uzburkaju i uznemire, te nikako da postignu svoj unutarnji mir koji dođe kao osnova ili temelj za dalje duhovne nivoe.
Ego je jako lukav, te će pojačati svoje misli kad ga pokušamo utišati, ali mudar tragač za istinom ponašaće se tek kao posmatrač misli, te na taj način svoju svjesnost pomjeriti, tako reći, u stranu i gledati sve što ego servira, a da pritom ne dajemo značaj ničemu od toga. Budući da nijedna misao ne može da preživi bez energije naše svjesnosti, na taj način ćemo biti svjedoci tek dolaženja i odlaženja raznih misli, sve dok ego na tom polju potpuno ne izgubi energiju i nastane dugo čekani blaženi mir koji će nam poslužiti kao prag za duhovne sfere.
