SAMOSPOZNAJA - POTISNUTA MUDROST

     Mnogo puta u životu smo se susreli sa pojmom samospoznaja i svako je sebi definisao taj pojam zavisno o širini svijesti pojedinca, što je i sasvim prihvatljivo jer svako do te spoznaje mora doći sam i svojim jedinstvenim putem. Budući da baš svaka današnja svjetska nauka u krajnjoj liniji mora da dođe do samospoznaje kao predmeta izučavanja, ne možemo a da se ne upitamo zašto samospoznaja ne postoji kao zasebna nauka kojoj bi svako zainteresiran mogao dati svoj doprinos. 

Naprotiv, ko god se pozabavi ovom temom, bilo da je do nje došao preko grane biologije, hemije, fizike ili bilo koje druge oblasti, takav pojedinac uprkos svom obrazovanju i činjenicama koje iznosi biva nazivan nekom vrstom buntovnika, nadrifilozofom ili čak i luđakom, te se njegovi iskazi i dokazi brzo povlače iz javnosti ili najčešće nikad i ne dospiju u javnost. Naravno takav pojedinac neće mariti za sve to jer je svjestan mudrosti do koje je došao. 

Ovo je jedan od pokazatelja da materijalistima ovog svijeta nipošto nije u cilju da ljudi spoznaju svoje istinsko sebstvo, jer na taj način se oslobađaju svakog okova nametnutog umu, te postaju slobodni u pravom smislu te riječi. Svakodnevno smo bombardovani informacijama u vidu reklama kako nam je potrebno nešto dodatno da bi osjetili sreću i radost, te da to po svaku cijenu moramo imati. Na taj način ljudi pristaju da budu nečiji robovi kako bi u konačnici mogli doći do te obećane sreće. 

Međutim kada čovjek spozna svoje istinsko sebstvo on zna da sreća ne dolazi izvana nego iznutra i da mu nisu potrebni čulni nadražaji koji djeluju kratkotrajno i to samo na naš um, ostavljajući pri tom dušu i dalje neispunjenu. Trenutno se nalazimo u takvom dobu gdje je glavni cilj prikazati sebe u što zavidnijem položaju u odnosu na ostale skupljajući oko sebe razne materijalne stvari i vjerujući da će te stvari učiniti od nas vrijednije ličnosti po cijenu duhovne praznine. 

Takvo razmišljanje uvijek završi kobno jer naša čula uvijek traže još da bi popunili duhovnu prazninu koju osjećamo, a ne znamo je definisati i locirati. Budući da tu prazninu popunjavamo upravo suprotno, odricajući se svega što nisam JA, svjedoci smo lutanju tokom cijelog života i traženju nekog prosvjetljenja u materijalnim stvarima. Bog nam je bliži od naše žile kucavice i samo čeka na našu čvrstu odluku da spoznamo sebe, a samim time i Njega.

ONO ŠTO NE RAZUMIJEŠ, SAMO PUSTI DA POSTOJI

     U ovoj kratkoj kartici teksta htio bih da se pozabavim masovnim nerazumijevanjem bilo da se radi o duhovnosti, ili bilo čemu drugom što u ljudima budi potrebu da negiraju nešto što je trenutno van njihovog intelektualnog domašaja. U današnjem dobu kad je ego uzeo pod kontrolu ogromnu masu ljudi i kad mu je snaga na vrhuncu, teško je ljudima prihvatiti da nešto može da bude van njihovog intelektualnog domašaja, jer ih ego odmah potpaljuje da je to direktan napad na njihovu inteligenciju. 

Najčešći slučaj je naravno bilo koji vid duhovnosti, koji naprotiv uzima maha u cijelom svijetu, a razlog tome je globalni pomak u svijesti koji se trenutno dešava na našem planetu. Na takve ljude koji su u procesu duhovnog buđenja, neosviješteni ljudi gledaju prvo sa čuđenjem, da bi na kraju ego upalio prekidač zavisti na njihovu sreću i jednostavnost, te kao rezultat toga nastaje odbijanje. 

Svjedoci smo da su glavni i najglasniji zagovornici protiv duhovnosti ljudi koji sebe nazivaju religioznima, što bi trebalo da bude suprotno jer pri ruci imaju spise u kojima se nalazi bogatstvo neviđeno. Naravno ovdje govorim samo o onima sa agresivnim pristupom zbog neznanja, dok je u drugu ruku prisutan i veliki broj religioznih ljudi koji su probuđeni, tako da kažem. Na kraju krajeva suština svake religije je na duhovnom nivou, dok su religijski zakoni tek formalnost te suštine. 

Problem se javlja kada ljudi odu u jednu od krajnosti, ili samo u formalnost ili samo u suštinu. Kada bi ovo bilo savršeno društvo, ova druga krajnost ne bi bila problem jer bi ljudi komunicirali samo na duhovnom nivou, drugim riječima, ako djelujemo iz ljubavi, forma koja iz toga izađe je potpuno nebitna jer smo već u korijenu na višoj razini svijesti uradili šta smo trebali. Ali nažalost stvarnost nije takva savršena i ljudi obraćaju i previše pažnju na formalnost (vidljivo, materijalno), te zbog tog razloga osviješteni ljudi trebaju da uzmu to u obzir u ophođenju sa okolinom. 

Poruka svima je da smo svi duhovna bića i svi imamo bogatstvo beskonačno u sebi. Svi smo dio nečega jedinstvenog koje prožima sviju i sve što postoji, tako da tu nema mjesta za zavist prema drugom. Taj drugi nema ništa više nego što ti imaš. Razlika je samo u tome što on sluša i gleda ono od čega ti okrećeš glavu i zatvaraš uši.

MIRAN UM - HRAM DUHOVNOSTI

     Najveća borba na Božijem putu je borba sa samim sobom - to su riječi najvećeg glasnika islamske vjere - Muhammeda. Ljudi su oduvijek bili svjedoci istinitosti ove izjave i svako od nas je učesnik u toj borbi cijeli život. Iako su tokom historije mnogi ratovi vođeni i mnogi sukobi su se dešavali između različitih nacija, različitih religija...na kraju krajeva svaka manja različitost je bila dovoljna za sukob, ali ipak, oduvijek je postojao samo jedan zajednički i istinski neprijatelj svih ljudi, a nalazi se doslovno na posljednjem mjestu na kojem bi tražili.

 

Toliko je prefinjen i lukav protivnik da ima sposobnost da se prilagodi svakom nivou svijesti na kojem se nalazimo i djeluje na nas uvijek na mjestu gdje smo najtanji. Koliku god učenost i mudrost dostignemo, taj protivnik će mijenjati svoja pravila igre i vrebati nas tamo gdje naša pažnja popusti. Namjerno sam ga prikazao ovako lukavim i opasnim da bi shvatili s čim imamo posla, a istovremeno nema pretjerivanja u ovom opisu jer taj neprijatelj stoji iza svakog rata, iza svakog konflikta, iza svakog nanešenog bola kroz cijelu historiju, a da velika većina nije ni svjesna njegovog postojanja. 

Naravno riječ je o ljudskom EGU, čiji krajnji polaritet u religijama nazivaju đavo. Nakon ovakvog opisa mnogi će se zapitati kako se uopšte odbraniti od njega. Na veliku radost ljudi posjeduju oružje kojem ego ne može da se suprostavi ni na koji način dok koristimo to oružje, a to je POTPUNA SVJESNOST u sadašnjem trenutku. Razlog zašto smo toliko pod utjecajem ega je upravo to što ne koristimo ovo oružje i dozvoljavamo mu da našu svjesnost odvuče u prošlost ili budućnost i tu nas dovede pod kontrolu. 

Uspio je da tokom svih ovih godina ubijedi nas da su naši hramovi gdje se vraćamo svom biću zapravo u nekim objektima poput crkve, džamije ili sinagoge i na taj način nas je odvojio od jedinog istinskog hrama, a to je naš miran i čist um. Zauzvrat taj naš istinski hram redovno bombarduje s raznim mislima i bukom koja ima samo u cilju da nas odvoji od sadašnjeg trenutka. Mnogi koji se i vrate svom umu kao hramu pokušavaju da ga utišaju i na taj način još ga više uzburkaju i uznemire, te nikako da postignu svoj unutarnji mir koji dođe kao osnova ili temelj za dalje duhovne nivoe. 

Ego je jako lukav, te će pojačati svoje misli kad ga pokušamo utišati, ali mudar tragač za istinom ponašaće se tek kao posmatrač misli, te na taj način svoju svjesnost pomjeriti, tako reći, u stranu i gledati sve što ego servira, a da pritom ne dajemo značaj ničemu od toga. Budući da nijedna misao ne može da preživi bez energije naše svjesnosti, na taj način ćemo biti svjedoci tek dolaženja i odlaženja raznih misli, sve dok ego na tom polju potpuno ne izgubi energiju i nastane dugo čekani blaženi mir koji će nam poslužiti kao prag za duhovne sfere.

INTUICIJA - PROZOR U BUDUĆNOST

     Doba velikih proračuna i planiranja u cilju da slučajno ne iskrsne ni jedna jedina sitnica koja prethodno nije uračunata u plan i program života - to je ukratko opis ovog sadašnjeg doba i sadašnjeg načina života ogromne većine ljudi. Budući da takav način razmišljanja iziskuje iz ljudi ogroman napor i fokusiranje koncentracije na veliki broj frontova odjednom, svjedoci smo pucanju po šavovima u velikom broju slučajeva u ljudskoj psihi. Ako se upitamo zašto je rezultat takvog života koban, odgovor je vrlo jednostavan - pogrešno poredani prioriteti. 

U današnjem dobu velikih tehnoloških dostignuća ljudi žive u uvjerenju da je fizički um vrhonaravan u svijetu, te da ne postoji nešto što um ne može da spozna. Takvim uvjerenjem došli su do zaključka da je zapravo naš fizički um začetnik svih ideja. To ih je naravno povuklo još dublje u zabludu. Međutim kada se okrenemo traženju izvora svih ideja, možemo spoznati da naš fizički um, kao takav, samo OPAŽA prethodno začete ideje sa nekih viših nivoa naše svijesti koje su izvan domašaja našeg uma.

 

Iako je ova činjenica toliko očita i znanstveno dokučiva za dokazati, ljudi vole da žive u iluziji da su oni na komandnoj poziciji u baš svakoj situaciji u životu, to jest, njihov fizički um. Na taj način što tjeraju svoj fizički um da radi nešto za šta nije dizajniran (začetak ideje), zapravo nanose štetu sami sebi, te privlače neželjene događaje i dalje svojim nezadovoljstvom kada im plan ne uspije. Znači ako je naš mozak samo prijemnik, viši nivo naše svijesti, kojeg ćemo nazvati VIŠE JA, je onda predajnik ideja.

 

Više ja je povezano sa univerzalnom svijesti koja je izvan ograničenja vremena i prostora, te na taj način vidi ono što naš um ne može (kao npr budućnost). Glavni od načina komunikacije između višeg sebstva i našeg uma je putem INTUICIJE. Savršeno moćan alat, koji svako od nas ima, koristimo izuzetno malo ili nikako, a razlog tome je upravo naša iluzija i smiješan ponos. Intuicija je najuzvišenija misao u datom trenutku, popraćena najvišim stepenom radosti i užitka, koju mi najčešće zanemarujemo iz prostog razloga - mislimo da  je nemoguće ili jako teško da se ostvari. 

Kroz godine zanemarivanja intuicije i odbijanja božanskih ponuda na taj način, potpuno postajemo slijepi i gluhi za takve poruke. Sve što je potrebno da se ponovo povežemo sa našim višim sebstvom je da se izignemo iznad ponosa i budemo otvoreni za sve mogućnosti, ma koliko nam izgledale nemoguće ili smiješno. Vjerujmo da je moguće i sve će biti moguće!

DA LI POSTOJI DOBRO I LOŠE?

     Kada spomenemo dobro i loše, prvo čega se sjetimo su uglavnom religijske odrednice koje su vjekovima usmjeravale mnoge generacije. Mnogi danas žive u uvjerenju da su dobro i loše dva spiska akcija koje trebamo od rođenja učiti jer inače to ne bi znali, te prvi spisak trebamo praktikovati, a drugi izbjegavati. U ovom dijelu ću pokušati baciti svjetlo na suštinu pojmova dobro i loše, kako bi i iskustveno osjetili suštinu, umjesto samo da pamtimo formu. Kao i u svemu ostalom, forma i suština ne moraju da budu uvijek isti. 

Na primjer ubiti nedužnog čovjeka u svakom slučaju etiketiramo kao loše, što je kroz religije prikazano kao grijeh. Međutim nenamjerno ubiti čovjeka u samoodbrani po religiji ne nosi etiketu grijeha. U ovom slučaju čin ubijanja čovjeka je forma (vidljivo) u obe prethodne opcije, ali je suština različita, te se samo prema suštini ocjenjuje počinjeno djelo, a ne prema formi. Kao što možemo primijetiti, svaka akcija koju učinimo, prethodno bude začeta kao misao sa određenim ciljem. Kada bi ulazili u srž svake misli, došli bi do zaključka da postoje samo dvije sile koje tvore svaku misao, a to su ljubav i strah.

 Prema tome, svaku misao koju pretvorimo u djelo, djelovaće na nas same na način zavisno od toga jel ta misao nastala iz ljubavi ili iz straha. Svaki čovjek po prirodi ima božanskog duha u sebi, te prema tome je nemoguće da bude odvojen od Boga jer Bog je sve što jeste, a izvan toga ne postoji ništa. Bog u svakom trenutku djeluje samo u smjeru bezuslovne ljubavi prema svima i svemu, a na nama je samo da tu ljubav proslijedimo na okolinu. Ali međutim mnogi od nas su zarobljeni u iluziju egoizma da su odvojeni od Boga, te se zato moraju boriti samo za sebe. To nas je dovelo do toga da naša djela budu zasnovana na strahu, što je suprotnost bezuslovnoj ljubavi, a to je jedini istiniti grijeh vrijedan tog izraza. 

Ali Bog nikad neće suditi našim izborima nego će nas podržati baš uvijek, čak i kad odaberemo nešto loše po nas, te na taj način sa grijehom štetimo sami sebi jer je to bio isključivo naš izbor. Svaki čovjek po rođenju ima utisnut moralni kodeks u svojoj svijesti i uvijek će djelovati iz ljubavi, sve dok ga okolina (prvenstveno roditelji) ne zarazi egoizmom. Obratimo pažnju na svako dijete u ranoj dobi dok još ne razumije riječi: uvijek je prisutno isključivo u sadašnjem trenutku, svaka akcija je nastala iz čiste ljubavi i ne očekuje ništa zauzvrat, loša djela drugih instinktivno zaboravlja i fokusira se samo na ono dobro u svima. 

Moramo priznati sebi da smo mi ti koji svoju djecu kvare učeći ih lažnim vrijednostima, te posao dalje nastavlja okolina i obrazovni sistem. Svako dijete je čisto božje djelo bez primjesa drugih sila, zbog toga na nama je da podržimo njihovu kreativnost i intuiciju i štitimo ih od direktih opasnosti na koje možemo utjecati. Izdignimo se iznad iluzije, izdići ćemo se i iznad grijehova.

ŽIVOT IZMEĐU DVA POLARITETA – LJUBAV I STRAH

     Ovaj dio će se pozabaviti stalnim čovjekovim raspećem između dvije temeljne sile koje djeluju na svakog od nas. Iako mnoge od nas suprotnost ljubavi asocira na mržnju, ali razlog tome je jednostavan – neispravno shvatanje pojma ljubav. Prosječan čovjek ljubav shvata na način šta ja mogu dobiti, umjesto da mu fokus bude na to šta ja mogu dati. Zbog toga se stvara privid da je suprotnost ljubavi zapravo mržnja. 

Kada govorimo na nivou svijesti i cijelog univerzuma, onda govorimo o 2 suprotna polariteta čije su pokretačke sile ljubav i strah. Ova 2 polariteta spominju se u svim religijama kao Bog na jednoj strani i đavo na drugoj. Kada to saznanje primijenimo na svakodnevni život, osjetimo sa jedne strane bezuslovnu ljubav prema nama u svakom pokretu, svakom otkucaju srca, podržavanju svih naših odluka bez osude i samom daru života... Dok sa druge strane djeluje sila straha iz koje proizilaze svi ostali negativni pokretači kao što su zavist, pohlepa, oholost i ostali. Čovjek je stalno pod utjecajem straha na razne načine i to ga navodi da čini stvari koje nisu u skladu sa njegovom prirodom. 

Ironija je u tome da je svaki strah samo iluzija i privid neke opasnosti za nas, a snaga te iluzije leži u našem neznanju. Idemo kroz život ne znajući pri tom ko smo mi i od čega smo zapravo sačinjeni. Previše smo se uživjeli u ovu holografsku iluziju koju zovemo stvarnost, da smo zaboravili da smo mi zapravo svijest iz koje sve izvire. Moramo shvatiti da strah može da djeluje samo na naš ego, a energiju tom strahu možemo dati samo mi tako što se identifikujemo s njim. Greška u našem shvatanju je kada kažemo: ja se bojim, despresivan sam, ljut sam... S takvim shvatanjem mi dajemo energiju svim tim negativnim emocijama jer se idetifikujemo s njima. 

Umjesto toga pokušajmo da se postavimo na način: osjećam strah, osjećam depresiju, osjećam ljutnju. Na taj na način razdvajamo sebe i prisutnu emociju, te ona tako gubi na energiji i na kraju nestaje. Kada smo potpuno prisutni u sadašnjem trenutku bez primjesa toga što zovemo prošlost i budućnost, sve što nam ostaje je čista bezuslovna Božanska ljubav koju možemo vidjeti ako smo dovoljno budni. Zbog toga budimo kanal toj ljubavi i proslijedimo je na horizontalnu ravan, to jest prema svemu i svima. Umjesto našeg fokusa na to šta ja imam od toga, neka nam fokus bude na to šta ja mogu dati bezuslovno.

ŠTA ZNAČI KOLEKTIVNA SVIJEST

     Kada bi čovjek morao da odredi svoje sebstvo, najbliže istini (s obzirom na ograničenost pojmova) bilo bi da je on sama svijest. U ovom dijelu ću reći pokoju riječ o svijesti i o već spomenutom pojmu kolektivna svijest. Neki ljudi će povezati pojmove duša i svijest. Možemo reći da je pojam svijest prevod pojma duša uz neka izgubljena svojstva u prevodu, najbliže rečeno. Zbog lakšeg shvatanja u daljem tekstu koristiću pojam svijest. 

Iz svijesti sve izvire i u svijest se sve vraća, ali sama svijest uvijek je tu stalna i nepromjenjiva. Izvor svijesti koji ujedno obuhvata sve što se može spoznati, odlučio je dati priliku svakom dijelu svijesti za spoznavanje samog sebe – nastali su dijelovi svijesti koji se ipak prepliću u jednu jedinu univerzalnu svijest, jer ne može drugačije da bude. Svaki od tih dijelova svijesti će dobivati prilike da se spozna iznova i iznova u iluzornoj kristalizovanoj stvarnosti (naš svijet) i biće smještena u razne oblike (čovjek, biljka, stijena, ptica, riba...). Svaki od tih dijelova svijesti će iskusiti mnoge ove oblike, zavisno od postupaka iz prethodnog oblika, te će se taj ciklus ponavljati sve dok taj dio svijesti ne spozna sebe kao cjelinu, univerzalnu svijest – tad patnja prestaje. 

Ukratko sam pokušao da opišem pojam svijesti i taj ciklus. Iz ovoga možemo shvatiti da se ovi dijelovi svijesti odnose na nas, a univerzalna svijest se odnosi na to što zovemo Bog ili Tvorac. Kada govorimo o kolektivnoj svijesti, mnogo puta kroz historiju bili smo joj svjedoci. Neki od primjera kolektivne svijesti bili su Hrist, Muhammed, Buda, te mnogi drugi koji su se pojavili u našoj stvarnosti kao rezultat kolektivne svijesti ljudi tog doba. Naravno tu postoji i onaj drugi polaritet kolektivne svijesti, pa su se pojavljivali pojedinci poput Hitlera ili Džingis Kana. 

Svakim višim nivoom svijesti, šire se pogledi čovjeka i mijenja se njegova vibracija, pa tako kada veća skupina ljudi vibrira sa istog ili sličnog nivoa, Univerzum uvijek vraća onako kako vibriraš, tako su slati pojedinci koje danas pamtimo, kao odgovor Univerzuma na kolektivno vibriranje tog doba. Ista stvar se dešava kada većina ljudi vibrira sa nivoa egoizma, Univerzum im odgovara na ono što su tražili pa dobiju Hitlera ili sličnog njemu. Kao što možemo vidjeti Univerzum ( Bog, Tvorac) neće suditi našem izboru nego će dati što tražimo i pustiti da nas naš izbor nagradi ili kazni. 

Što se tiče kolektivne svijesti, postoje i manje grupe svijesti. Svako od nas pripada nekoj grupi svijesti koja je skup sličnih svijesti. Kao primjer možemo uzeti neku duhovnu grupu čiji su članovi okrenuti duhovnosti i prirodno je da privlače ljude koji su na sličnom nivou svijesti. Uvijek možemo da napustimo grupu u kojoj se slučajno nalazimo a osjetimo da joj ne pripadamo, štoviše to je još i preporučljivo za vlastito dobro.