ŠTA ZNAČI KOLEKTIVNA SVIJEST

     Kada bi čovjek morao da odredi svoje sebstvo, najbliže istini (s obzirom na ograničenost pojmova) bilo bi da je on sama svijest. U ovom dijelu ću reći pokoju riječ o svijesti i o već spomenutom pojmu kolektivna svijest. Neki ljudi će povezati pojmove duša i svijest. Možemo reći da je pojam svijest prevod pojma duša uz neka izgubljena svojstva u prevodu, najbliže rečeno. Zbog lakšeg shvatanja u daljem tekstu koristiću pojam svijest. 

Iz svijesti sve izvire i u svijest se sve vraća, ali sama svijest uvijek je tu stalna i nepromjenjiva. Izvor svijesti koji ujedno obuhvata sve što se može spoznati, odlučio je dati priliku svakom dijelu svijesti za spoznavanje samog sebe – nastali su dijelovi svijesti koji se ipak prepliću u jednu jedinu univerzalnu svijest, jer ne može drugačije da bude. Svaki od tih dijelova svijesti će dobivati prilike da se spozna iznova i iznova u iluzornoj kristalizovanoj stvarnosti (naš svijet) i biće smještena u razne oblike (čovjek, biljka, stijena, ptica, riba...). Svaki od tih dijelova svijesti će iskusiti mnoge ove oblike, zavisno od postupaka iz prethodnog oblika, te će se taj ciklus ponavljati sve dok taj dio svijesti ne spozna sebe kao cjelinu, univerzalnu svijest – tad patnja prestaje. 

Ukratko sam pokušao da opišem pojam svijesti i taj ciklus. Iz ovoga možemo shvatiti da se ovi dijelovi svijesti odnose na nas, a univerzalna svijest se odnosi na to što zovemo Bog ili Tvorac. Kada govorimo o kolektivnoj svijesti, mnogo puta kroz historiju bili smo joj svjedoci. Neki od primjera kolektivne svijesti bili su Hrist, Muhammed, Buda, te mnogi drugi koji su se pojavili u našoj stvarnosti kao rezultat kolektivne svijesti ljudi tog doba. Naravno tu postoji i onaj drugi polaritet kolektivne svijesti, pa su se pojavljivali pojedinci poput Hitlera ili Džingis Kana. 

Svakim višim nivoom svijesti, šire se pogledi čovjeka i mijenja se njegova vibracija, pa tako kada veća skupina ljudi vibrira sa istog ili sličnog nivoa, Univerzum uvijek vraća onako kako vibriraš, tako su slati pojedinci koje danas pamtimo, kao odgovor Univerzuma na kolektivno vibriranje tog doba. Ista stvar se dešava kada većina ljudi vibrira sa nivoa egoizma, Univerzum im odgovara na ono što su tražili pa dobiju Hitlera ili sličnog njemu. Kao što možemo vidjeti Univerzum ( Bog, Tvorac) neće suditi našem izboru nego će dati što tražimo i pustiti da nas naš izbor nagradi ili kazni. 

Što se tiče kolektivne svijesti, postoje i manje grupe svijesti. Svako od nas pripada nekoj grupi svijesti koja je skup sličnih svijesti. Kao primjer možemo uzeti neku duhovnu grupu čiji su članovi okrenuti duhovnosti i prirodno je da privlače ljude koji su na sličnom nivou svijesti. Uvijek možemo da napustimo grupu u kojoj se slučajno nalazimo a osjetimo da joj ne pripadamo, štoviše to je još i preporučljivo za vlastito dobro.

ADAM I EVA – SIMBOLIKA

      Kao što možemo vidjeti u naslovu, kroz ovaj dio ću se pozabaviti temom koja je oduvijek imala naznake misterije i shvatali smo je kao kroz maglu zanemarujući mnoge činjenice. Postanak čovjeka vječna je tema i znanstvenika ali i teologa koji se drže svetih spisa. Ja ću pokušati da obrazložim svoje shvatanje ove teme na osnovu mnogih činjenica i shvatanja do kojih sam došao u proteklom vremenu. Naravno, preporučujem čitateljima da ništa od onog što slijedi slijepo ne prihvate, nego da vlastitim promišljanjem i slušanjem svog Bića dokažu sebi istinitost. 

Kao što znamo, Adam i Eva se spominju skoro u svim religijama, naročito u zadnje 3. Za početak je važno da ponovimo način shvatanja svih svetih spisa. Čovjek koji je potpuno neosviješten duhovno, vidjeće u tim spisima samo gomilu pripovijetki i naredbi, a da pri tom promaši baš svaku suštinu svega pročitanog. Svijest je jako moćna i djeluje na neobičan način: npr kada bi čovjek svaki dan proširivao svoju svijest za jedan mali djelić i svaki dan čitao istu rečenicu, svakog dana bi mu razumijevanje te rečenice bilo šire i šire, te bi ga ta rečenica svakog dana upućivala na sve viši nivo. 

Kada ovo primijenimo na temu Adam i Eva, naravno da će duhovno neosviješten čovjek vidjeti prvog muškarca i ženu koji su bili uz Boga, te koji su kasnije bili kažnjeni slanjem na Zemlju i od njih je nastalo cijelo današnje čovječanstvo. Mnogi su slijepo prihvatili ovakav koncept, zanemarujući pri tom da se kod ovakvog shvatanja kosi Božanski zakon sam sa sobom (npr Adamovi sinovi i kćeri bi morali imati spolni odnos jedni sa drugima), ali čovjek to potisne negdje sa strane samo da bi njegovo shvatanje opstalo. Pokušajmo sad da na ovu temu pogledamo sa višeg nivoa svijesti koji je još uvijek moguće dotaći riječima i sa mišlju. 

Svaki bar malo osviješten čovjek zna da je sve što se događa i što se ikad događalo nalazi SAMO U NAMA i ne postoji ništa izvan našeg uma, te će se takav čovjek okrenuti sebi i u sebi tražiti odgovore. Moramo da shvatimo da smo mi svi jedna univerzalna svijest koja je podijeljena na dijelove, te tako osjećamo iluziju individualnosti. Kada se kroz svete spise spominju velike duhovne ličnosti (Muhamed, Isus, Mojsije i mnogi drugi) osviješten čovjek na njih gleda kao prvo na kolektivnu svijest tog doba, a tek onda kao na jednog čovjeka. Primjer tome je i drugi Hristov povratak koji direktno upućuje na ponovno buđenje kolektivne svijesti kod ljudi.

 

Što se tiče Adama, prvo da pogledamo značenje imena: Adam – zemlja, zemaljski prah, čovjek; Eva – život, dah života. Prema samom značenju vidimo da je to spoj zemaljskog praha i daha života, tj pravljenje od neživog živo, te prikaz kolektivne svijesti prve generacije i njihov pad sa visoke svijesti, koja nije bila zatrovana egoizmom, u ove naše današnje granice uma (drvo dobra i zla) koje nas drže okovanim za egoizam, sve dok se ispravno ne probudimo. Preporuka svima da baš na sve gledaju i sa fizičkim očima ali i sa srcem, jer suština je skrivena od oka ali ne promiče srcu.

UZROCI I POSLJEDICE

      Koliko puta u životu smo se pitali zašto se nešto dešava baš nama, da li je moglo biti drugačije, na koji način se dešava to što se dešava i pitanja slična tome? Problem shvatanja ovakvih stvari leži u našoj površnoj percepciji svijeta i našem slijepom vjerovanju površnim naukama koje svoja istraživanja vrše samo na nivou posljedica. Današnja nauka koja djeluje samo na nivou fizičkog uma i ovog našeg pojavnog svijeta potpuno je odsječena od uzroka svih dešavanja. 

Da bi mogli ispravno shvatiti relaciju uzrok – posljedica, moramo da znamo da je ovaj naš svijet, kojeg zovemo materijalni, tek krajnji rezultat djelovanja svih duhovnih nivoa, što znači da je ovaj materijalni univerzum u potpunosti samo POSLJEDICA. Drugim riječima rečeno ovaj svijet je samo refleksija duhovnih nivoa, to jest, sve što vidimo u ovom svijetu ima svoj korjen u duhovnoj sferi. Tokom shvatanja ovakvih tema bitna stvar je da ostanemo fokusirani na to da sve što spominjem se dešava upravo u nama samima i sve nam je dostupno upravo sad i ovdje. 

Uzroke nema potrebe tražiti u ovom našem fizičkom svijetu jer je sve što nazivamo fizička stvarnost samo posljedica, a čak i ta fizička stvarnost je samo u nama, a ne mi u njoj. Kao primjer uzroka i posljedice možemo navesti gradnju kuće – da bi kuća bila sagrađena mora postojati prvo misao o gradnji i detaljan plan gradnje. Prema tome vidimo da je sagrađena kuća tek posljedica čiji je uzrok bila naša misao koja se kroz niži duhovni nivo (u ovom slučaju detaljan plan gradnje) kristalizovala u našu fizičku stvarnost. 

Na isti način funkcioniše baš svaki naš pokret, čak i najmanji tipa namještanja u stolici dok čitamo ovo – prvo se javi osjećaj neugodnosti u trenutnoj situaciji, nakon toga se javi misao o traženju nove ugodnije situacije, te onda razmatranje načina promjene situacije, da bi se na kraju pomjerili i bilo nam ugodnije. Sav ovaj ovaj proces se odvija u nama svake sekunde a da toga nismo ni svjesni, bilo da se radi o takvoj sitnici kao što je namještanje u stolici ili da se radi o ratu između dva naroda.

 

Nadam se da ću kroz ovaj post usmjeriti čitatelje na shvatanje uzroka svih naših djelovanja i ujedno kako djelovati na uzrok da bi fizička stvarnost morala biti ljepša jer ne bi imala drugog izbora nego reflektovati svoj korjen u duhovnoj sferi. Mnogi će se upitati koji je prvi i ultimativni uzrok svega do čega možemo shvatanjem doći i do čega ne možemo...To je oduvijek bila bezuslovna ljubav koja kreće od Boga koji obuhvata sve duhovne i fizičke nivoe, a njena suprotnost nije mržnja nego STRAH. Zbog toga neka nam uvijek uzrok i polazna tačka bude bezuslovna ljubav, bez straha za fizičku stvarnost jer neće imati drugog izbora nego da se manifestuje onako kako osjećamo i čvrsto vjerujemo.

RAZVIJANJE ŠESTOG ČULA

     U ovom dijelu ću govoriti o jako suptilnoj temi koja će nas povući ogroman korak naprijed putem samospoznaje, ukoliko je ispravno shvatimo. Kažem suptilna tema zbog bavljenja sa stvarnošću koja je izvan naših 5 čula. Samom ovom izjavom dolazimo do granice shvatanja našeg uma. Za početak je potrebno da shvatimo svoj položaj u odnosu na ovaj naš i duhovni svijet. 

Pokušajmo da zamislimo kutiju sa 5 otvora u kojoj se nalazimo mi, a sve oko te kutije je originalna, duhovna stvarnost. Kada neka sila iz duhovne stvarnosti priđe toj kutiji, dolazi do jedne od 5 prepreka (oko, bubna opna, nos, jezik, receptor za dodir) i tu se zaustavlja, ali svaka prepreka će tu silu prevesti kao električni inpuls i poslati u centralni sistem kutije, koji naknadno taj el. Inpuls prikazuje nama kao miris, sliku, okus... Šta to znači? – Sve ono što mi zovemo našom stvarnošću zapravo je samo reakcija tog centralnog sistema kutije na neku vanjsku silu iz stvarnog svijeta koju mi aspolutno nikako ne možemo istinski spoznati oslanjajući se na naših 5 čula. 

Taj centralni sistem nazivamo EGOIZAM koji na stvarnost gleda kako da sve iskoristi u svoju korist. Ali to je uredu i moramo da se pomirimo s tim za početak da smo na tom nivou. Egoizam se sastoji od želja koje će udovoljiti sebe, dok duhovna apsolutna stvarnost koja je sve što jeste (Bog) posjeduje samo želju za davanjem. Osnovne 3 želje koje nas pokreću su: želja za hranom, za skloništem i za spolnim odnosom. To su prvobitne želje i na tom nivou smo jednaki sa ostalim životinjama. Međutim kada to dobijemo onda se javlja nova želja – želja za bogatstvom. Bogatstvo je akumulacija prve 3 želje, tako da više ne moramo da brinemo kako da dođemo do njih. Zatim se javlja iduća želja, a to je želja za moći. Možemo je difinisati kao želju za kontrolom svega nabrojanog. Kada čovjek ispuni tu želju, on i dalje osjeća prazninu u sebi i tad se javlja želja koja je granica zadovoljstva ovog našeg svijeta, a to je želja za znanjem. 

Tek onda kada ispuni sebi i ovu želju on shvati da mu još uvijek nešto nedostaje i upravo tad nastaje oslobađajuća želja za nas – želja za izlaskom iz one kutije sa početka. Sve do tad smo funkcionisali na taj način: mi tražimo – nama se daje bezuslovno. Da bi čovjek izašao iz kutije potrebno je da razvije dodatno šesto čulo koje nije fizičko. U našem svijetu (unutar kutije) moguće je da približimo 2 objekta skroz različite namjene (npr olovku i čašu) i kažemo da su bliski, dok u duhovnoj stvarnosti zakoni ne važe na taj način zbog toga što ne postoji vrijeme i prostor.

 

U duhovnoj stvarnosti su objekti bliski ako su im svojstva bliska (npr sijalica i sunce), a najbitniji zakon duhovne stvarnosti koji će nas dovesti do našeg šestog čula je: Kada su 2 svojstva od 2 različita objekta potpuno identična, oni na tom nivou postaju JEDNO (povezani). Upravo tu je ključ izlaska iz kutije: kada našu želju za primanjem pretvorimo u želju za davanjem. Naravno da ćemo i dalje ovisiti od one 3 prvobitne želje, ali sada osjećamo zahvalnost za svaku ispunjenu želju u cilju zadovoljstva našeg Tvorca, te na tom nivou naša namjera postaje ista kao kod Tvorca (želja za davanjem). U ovom dijelu bio mi je cilj da usmjerim ljude putem ispravne namjere, a dalje korake će morati uraditi svako za sebe jer niko ni za koga ne može da osjeća.

SAVREMENO OBRAZOVANJE – OGRANIČAVANJE LJUDSKIH UMOVA U ISTI KALUP

     Svjedoci smo masovne kontrole ljudi od strane male grupe koja sebe smatra nekom elitom, to jest vrijednijim od ostatka svijeta. Ironija je u tome što im upravo mi dajemo tu moć i vlast svojim neznanjem i ignorisanjem, dok u stvarnosti ta elita izgleda upravo poput čarobnjaka iz filma Čarobnjak iz Oza, gdje velike iluzije i razni strašni efekti kriju malog i slabog čovjeka koji sebe naziva čarobnjak. Jedan od najefikasnijih načina te elite da stavi ljudske umove u granice svojih kalupa je savremeno obrazovanje. 

Djeca se pod znakom obaveze uzimaju od roditelja već u 6-toj ili sedmoj godini i onda kreće ispiranje mozga. Moramo shvatiti da cilj tog obrazovanja nije da stvori kritičnog čovjeka koji će propitivati sve, baš naprotiv, cilj im je da stvore poslušnog radnika, nebitno kojeg zanimanja, koji neće dovoditi u pitanje bilo šta iz njihovog programa, kao i kasnije bilo šta iz njihovog programa vlasti. Obrazovanje se vrši na taj sistem da te oni bombarduju informacijama koji čovjeka u potpunosti odvajaju od svog Bića i polako ga priprema za doživotnu borbu i takmičenje, gdje je glavna vrijednost novac. 

Onaj pojedinac koji dovede u pitanje neku od njihovih informacija, biva natjeran od tog sistema, okoline, pa čak i od roditelja da ponavlja taj stadij obrazovanja sve dok na koncu ne prihvati tu informaciju kao istinitu i oni mu daju prolaznu ocjenu. Sve biva ocjenjivano i to već usađuju u dječije umove tako rano, kako bi se naviknuli na to da posvete svoje živote stalnom takmičenju. Da li smo se kad upitali kako to da se tokom cijelog školovanja, kroz osnovnu, srednju školu ili tako mnogobrojne fakultete, nikad ne spominje smisao našeg života i svrha našeg postojanja? 

Iako bi to trebalo da bude naše glavno pitanje i bez odgovora na to pitanje nema smisla učiniti čak ni korak dalje, obrazovni sistem ne spominje tu temu pa čak ni izdaleka. Zašto nekome koga želiš da ti služi cijeli život, pričati o sreći i o tome da može da živi život kako hoće i da sve što mu je potrebno već ima? Naravno nema smisla. Glavni zadatak nam je da se osvijestimo i prepoznamo sve što smo sebi dozvolili svojim neznanjem i ignorisanjem onog našeg unutarnjeg tihog glasa koji je od početka znao sve ovo. Umjesto traženja stalno neke zanimacije za naša čula (muzika, film, provod, opojna sredstva...) okrenimo se na trenutak sebi u tišini i poslušajmo taj tihi glas u nama koji zna sve ovdje i upravo sad.

POVRATAK ČOVJEKA PRIRODI

     U ovom dijelu govoriću o temi koja je jako bitna za dalji napredak čovjeka i konačno oslobođenje čovjeka od ovog savremenog ropstva. Mnogi od nas možda nisu ni svjesni o kakvom ropstvu je zapravo riječ. Živimo u svijetu društvenih normi koje su dizajnirane za masovnu kontrolu uma cijelog čovječanstva. Možda na prvu zvuči grubo i nemoguće, te se možda mnogi neće složiti s tim jer će njihov ego to shvatiti kao direktni napad na sebe i svoju inteligenciju, ali ipak ću nastaviti. 

Kada pogledamo današnji život većine, možemo primijetiti da se ne razlikuju mnogo jedan od drugog i da su im ciljevi manje-više isti kod svih. Da li smo se kad upitali koji je najefikasniji način masovne kontrole ljudi? To je upravo ovaj način koji se provodi nad nama već dugo vremena, a to je: staviti ljudski um u granice istog razmišljanja i ponašanja. Tako dobijemo savremene društvene norme koje drže ljude u svojim granicama i usmjeravaju ih kud im je volja. Zanimljiva stvar kod tih normi je to što ona čuva i održava samu sebe na način dobrovoljnog prihvatanja ljudi tih istih normi. 

Možemo reći da su ljudi prihvatili biti robovi i da će još osuditi svakog onog koji odluči da se oslobodi toga. Cilj tih normi su držanje čovjeka u stanju stresa i preživljavanja, tako da nema vremena za neka promišljanja i dolaženja do ispravnih zaključaka, ili pogotovo za samospoznaju. Malo današnjih ljudi je sretno i zadovoljno, ali i ne pomišljaju o nekoj promjeni jer to znači izlazak iz neke od normi i osudu okoline. Dok su ljudi živjeli u skladu sa prirodom imali su mnogo manje potreba nego danas. Danas kada ljudi većinom žive daleko od prirode imaju mnogo više (ne)potreba, ali ni sa čim ne uspijevaju da zamijene svoje prirodno stanište.

 

Čovjek u prirodi je isključivo ovisio o svom radu i Bogu, dok danas ovisi o poslodavcu, o banci, o stanodavcu, o mišljenju okoline i najveći gazda od svih njih mu je NOVAC. Upravo taj novac je pomno smišljen i postepeno nametnut ljudima, u početku se činilo kao olakšica, dok danas vidimo da mu robuje više ljudi nego ikad ikome diktatoru. Ljudi su traganje za božanskim zamijenili s nečim što toliko malo vrijedi, zbog toga danas tolika patnja i oholost. Poziv svim čitateljima za buđenje i ujedinjenje svih u cilju stavljanju tačke na kraj ove iluzije koja nam je svima nametnuta i povratak prirodnosti u svemu.

SMISAO JE U PUTOVANJU, A NE U CILJU

     Zamislimo da idemo na ljetovanje sedam dana na more, nađemo smještaj za tih sedam dana, platimo smještaj i onda počnemo da preuređujemo: ne sviđa nam se namještaj pa kupimo novi po našem ukusu, izvedemo razne estetske oblike na stropu, te okrečimo u boju po našem izboru. Možda bi mogli i kuhinju da zamijenimo jer nije baš po našem ukusu i kupatilo također da uskladimo lijepo za naše oči... Kada to sve uredimo, nakon što prođe tih sedam dana, sve to ostavimo što smo platili i napravili i odemo kući. 

Da li bi neko od nas pristao na ovakav plan ljetovanja? Naravno da ne bi jer je istovremeno i lud i smiješan. Zanimljivo je to što upravo ovakav sistem imamo što se tiče našeg života. Cijeli život provedemo u sakupljanju što više materijalnog oko sebe, dopustimo sebi da potrošimo život spremajući se za neki krajnji cilj, bilo da se radi o penziji, o nekom zamišljenom miru u budućnosti ili čak možda o raju poslije ovog života – da bi na kraju sve to što smo sakupili i što smo spremali ostavili i otišli sa ovog svijeta, upravo kao onaj na početku na moru. Čudno je to kako za istu stvar imamo dva različita značenja. 

Koliko ljudi na svijetu žive i rade da bi se penzijonisali... i to im je glavni cilj. Na kraju kada dožive tu penziju, shvate da su im najbolje godine života prošle u robovanju drugom čekajući tu oazu uživanja koju zovemo penzija, te su sada u poodmaklim godinama, ne baš tako dobrog zdravlja i sa gomilom lijekova na dnevnom rasporedu. Čovjek tek tad shvati da je zapravo sam sebe prevario i da je bio smisao u tome da se igra dok svira. Onog trenutka kada shvatimo da mi nismo ono što imamo i da naša vrijednost ne ovisi baš nikako od toga, tad ćemo se osloboditi od tih društvenih i besmislenih normi, te ćemo početi po prvi put da živimo punim plućima u svakom trenutku. 

Zašto da idemo putem besmisla samo zbog toga što je većina na tom putu? Ako odlučimo živjeti svoj život kako mi želimo, izlazeći iz granica društvenih normi, najgore što nam se može desiti je nerazumijevanje okoline, što nam ne bi trebalo biti mnogo bitno. Moramo da shvatimo da je jedini trenutak u životu koji imamo upravo ovaj sad, zato ne dozvolimo da ga propuštamo živeći negdje u prošlosti ili budućnosti kada ni na šta od toga ne možemo da djelujemo.