ADAM I EVA – SIMBOLIKA

      Kao što možemo vidjeti u naslovu, kroz ovaj dio ću se pozabaviti temom koja je oduvijek imala naznake misterije i shvatali smo je kao kroz maglu zanemarujući mnoge činjenice. Postanak čovjeka vječna je tema i znanstvenika ali i teologa koji se drže svetih spisa. Ja ću pokušati da obrazložim svoje shvatanje ove teme na osnovu mnogih činjenica i shvatanja do kojih sam došao u proteklom vremenu. Naravno, preporučujem čitateljima da ništa od onog što slijedi slijepo ne prihvate, nego da vlastitim promišljanjem i slušanjem svog Bića dokažu sebi istinitost. 

Kao što znamo, Adam i Eva se spominju skoro u svim religijama, naročito u zadnje 3. Za početak je važno da ponovimo način shvatanja svih svetih spisa. Čovjek koji je potpuno neosviješten duhovno, vidjeće u tim spisima samo gomilu pripovijetki i naredbi, a da pri tom promaši baš svaku suštinu svega pročitanog. Svijest je jako moćna i djeluje na neobičan način: npr kada bi čovjek svaki dan proširivao svoju svijest za jedan mali djelić i svaki dan čitao istu rečenicu, svakog dana bi mu razumijevanje te rečenice bilo šire i šire, te bi ga ta rečenica svakog dana upućivala na sve viši nivo. 

Kada ovo primijenimo na temu Adam i Eva, naravno da će duhovno neosviješten čovjek vidjeti prvog muškarca i ženu koji su bili uz Boga, te koji su kasnije bili kažnjeni slanjem na Zemlju i od njih je nastalo cijelo današnje čovječanstvo. Mnogi su slijepo prihvatili ovakav koncept, zanemarujući pri tom da se kod ovakvog shvatanja kosi Božanski zakon sam sa sobom (npr Adamovi sinovi i kćeri bi morali imati spolni odnos jedni sa drugima), ali čovjek to potisne negdje sa strane samo da bi njegovo shvatanje opstalo. Pokušajmo sad da na ovu temu pogledamo sa višeg nivoa svijesti koji je još uvijek moguće dotaći riječima i sa mišlju. 

Svaki bar malo osviješten čovjek zna da je sve što se događa i što se ikad događalo nalazi SAMO U NAMA i ne postoji ništa izvan našeg uma, te će se takav čovjek okrenuti sebi i u sebi tražiti odgovore. Moramo da shvatimo da smo mi svi jedna univerzalna svijest koja je podijeljena na dijelove, te tako osjećamo iluziju individualnosti. Kada se kroz svete spise spominju velike duhovne ličnosti (Muhamed, Isus, Mojsije i mnogi drugi) osviješten čovjek na njih gleda kao prvo na kolektivnu svijest tog doba, a tek onda kao na jednog čovjeka. Primjer tome je i drugi Hristov povratak koji direktno upućuje na ponovno buđenje kolektivne svijesti kod ljudi.

 

Što se tiče Adama, prvo da pogledamo značenje imena: Adam – zemlja, zemaljski prah, čovjek; Eva – život, dah života. Prema samom značenju vidimo da je to spoj zemaljskog praha i daha života, tj pravljenje od neživog živo, te prikaz kolektivne svijesti prve generacije i njihov pad sa visoke svijesti, koja nije bila zatrovana egoizmom, u ove naše današnje granice uma (drvo dobra i zla) koje nas drže okovanim za egoizam, sve dok se ispravno ne probudimo. Preporuka svima da baš na sve gledaju i sa fizičkim očima ali i sa srcem, jer suština je skrivena od oka ali ne promiče srcu.