UMRIJETI PRIJE SMRTI DA BI ISTINSKI ŽIVJELI

      Mnogo puta u životu smo čuli frazu umrijeti prije smrti - neko kroz pjesme, neko kroz knjige, ali jesmo li shvatili značenje te fraze? Kada pogledamo način i shvatanje života kod većine današnje populacije, vidimo da se sve svodi uglavnom na neko nadmetanje i hvalisanje. Skoro svi idemo samo uhodanim stazama i živimo život po nekim nametnutim društvenim normama koje se vode kao prihvaćene u društvu. Onaj koji se odluči poslušati želje svoje duše i krene kud ga srce povede, taj se smatra pogubljenim i ekstremnim, ovisno o čemu se radi. 

Upravo zbog ovakvog pristupa životu kod većine odlučio sam da se malo pozabavim ovom temom. U startu moramo znati da svijet ne možemo promijeniti, nego možemo promijeniti svoju percepciju prema svijetu, tako da ne trošimo energiju uzalud u pogrešnom smjeru. Kada pogledamo u korjen ove situacije u svijetu, taj korjen ćemo uvijek naći u našem EGU jer je upravo on taj koji voli nadmetanje, svrstavanje u okvire neke pripadnosti nečemu, hvalisanje i tome slično... Čovjek nikad neće osjetiti onu istinsku slast baš ničega, dok god se povodi za svojim egom, vjerujući da je to on sam. 

Ego se nikad neće pomiriti sa sadašnjim trenutkom i stalno će biti fokusiran na neki tamo idući trenutak u budućnosti, ili će se držati za neke obrasce iz prošlosti. Uvijek će nam davati lažna obećenja da je užitak i sreća tamo u nekom drugom trenutku, samo nikad u ovom SAD. Ko se odluči po prvi put na ovaj korak da pobijedi svoj ego, što je ujedno najteža bitka i jedina koja je ikad i postojala, dobro je da zna neke korisne smjernice. Za početak sasvim je dovoljno da smo stalno potpuno svjesni sadašnjeg trenutka i da primjećujemo u nama akcije ega. Svaki put kada u svom ponašanju prepoznamo akciju ega (nastojanje da budemo u pravu po svaku cijenu, loš govor o nekome ko nije tu, nezadovoljstvo sadašnjim trenutkom...) ego automatski gubi energiju i mi se oslobađamo trenutno njegovog djelovanja. 

Bitna stvar je da nikad ne odustajemo, iako će nam se ponekad činiti da sve češće primjećujemo djelovanje ega u nama, naprotiv to je dobar pokazatelj da smo prisutni, a s vremenom ego će prestati djelovati na taj način, pa će početi djelovati tamo gdje smo ranjiviji. Svaki put kada se oslobodimo neke svoje loše navike ili ispravimo neko svoje pogrešno uvjerenje, mi se oslobađamo jednog dijela svog lažnog JA. Tako ćemo se oslobađati jednog po jednog dijela sve dok ne ostane samo čisto naše prisustvo i postojanje bez potrebe za dokazivanjem ili bilo čim sličnim.