KO SMO MI? ODBACIMO SVE NA TRENUTAK

       U ovom dijelu ćemo pogledati iza svih etiketa našeg društva bilo da se radi o religiji, naciji, našem zanimanju ili o nekom drugom društvenom konceptu kojim smo do sad definisali svoje ja. Mnogi od nas provedu život u uvjerenju da upravo ovakve etikete određuju nas kao ličnost i kao naše istinsko ja, te mnogi su spremni i život dati u odbranu tih etiketa koje su nam nametnute. Moram da spomenem da je glavna karakteristika našeg ega da se identifikuje s nečim ili da se opredijeli za nešto, da bi dobio osjećaj pripadanja nečemu, jer ego bez tih identifikacija s nečim potpuno gubi smisao. 

Prvi korak prema pronalaženju našeg istinskog sebstva je svjesnost o postojanju ega jer do tog trenutka mi zapravo i ne primjećujemo razliku između našeg istinskog sebstva i ega, to jest, mislimo da smo mi ego, da su to zapravo naše misli. Uvijek takvima volim reći: ako su to stvarno tvoje misli, zaustavi ih onda u potpunosti na 2 minuta. Naravno još niko to nije uspio – bar ne na taj način. Sad kad smo napravili razliku između nas i ega, da krenemo dalje u potragu za našim JA. Naše ja mora biti nešto nepromjenjivo i neovisno o svemu materijalnom. 

Ako kažemo da smo mi naše tijelo, kako onda objasniti činjenicu da se tokom života promjeni baš svaka ćelija u našem organizmu, što znači da postajemo bukvalno druga osoba u smislu tijela. Ljudi tokom života samo dobiju uvjerljivu iluziju da su oni to tijelo zbog toga što smo svjesni tog tijela. Na isti način dok se nalazimo u nekom vozilu mi se identifikujemo s njim i s našom svjesnošću u tom slučaju smo obuhvatili i vozilo, te ga doživljavamo kao sebe. 

Ali ono što tražimo nisu objekti s kojima se identifikujemo, u koje spada i naše tijelo, nego tražimo onaj osjećaj našeg JA, možemo reći da je to svijest sama. Mnogi naučnici tvrde zapravo da smo mi naš um, iako je um zapravo samo naša vrlo moćna alatka. Sve što trebaju da se upitaju je: kome to um prevodi elektromagnetne inpulse i prikazuje ih kao sliku, zvuk, miris, dodir ili okus... Upravo ta suptilna i tiha prisutnost koja ne ovisi ni o čemu nabrojanom može da se nazove naše JA. 

Istinsko spoznavanje ove prisutnosti donosi nam utočište u koje možemo otići u svakom trenutku kada osjetimo negativne emocije, jer ipak negativnim emocijama energiju dajemo upravo mi. Zbog toga odbacimo na trenutak sve i osjetimo ono što je nemoguće odbaciti, što je stalno tu i svjesno je svega – naše sebstvo.

KAKO SHVATAMO POSTOJANJE ANĐELA?

       Sa pojmom anđeli susreli smo se mnogo puta u životu, a da li smo kad pokušali stvarno sebi da pojasnimo koncept anđela? Mnogi koji su sljedbenici neke od religija vjeruju u postojanje anđela, ali ih definišu površnom metodom iz svojih svetih spisa, ne uzimajući u obzir da su ti sveti spisi simboličan govor gdje simboli upućuju na duhovne istine koje se ne mogu obuhvatiti u naš koncept riječi i slika. Iz tog površnog shvatanja dobijemo uvjerenje da su anđeli neka bića s krilima ili bez, koja ljudsko oko ne vidi osim u nekim iznimnim situacijama. 

Kao i u mnogim drugim slučajevima kad um pokušava objasniti duhovne koncepte, ovo je također daleko od istine. Kao prvo moramo uvijek da krenemo od činjenice da se sve dešava u nama samima i da ne postoji nešto što zovemo tamo napolju. Naše trenutno postojanje u granicama uma shvatamo kao niže stanje svijesti nego što smo bili ranije. To je pojašnjeno u svim religijama kada se govori o protjerivanju Adama (čovjeka) iz raja na Zemlju. Zemlja je u ovom slučaju simbol za granice uma i nastanak ega. 

Kada govorimo o anđelima, onda govorimo o visokim stanjima svijesti i djelovanja koje obuhvataju svaku dušu koja je postojala na Zemlji. Iako su ljudi trenutno na nižoj razini svijesti od anđela, ipak anđeli su tu da služe ljudima, između ostalog. Zaduženi su da ljudima odgovaraju istim vibracijama koje ljudi šalju, to jest ako smo zadovoljni, dobićemo još razloga za zadovoljstvo, ako smo despresivni i nesretni, dobićemo još razloga za takvo stanje. 

Za svaki zakon i silu Univerzuma zaduženi su anđeli, ali jako je bitno da ne stvaramo sebi nikakve slike u glavi o izgledu anđela jer nas to uvijek vodi u pogrešnom smjeru. Za razliku od anđela ljudi imaju slobodnu volju čak da djeluju u suprotnom smjeru od božanskog, što možemo danas i primijetiti kod većine. Drugim riječima možemo reći da su anđeli Božije alatke za Njegovu volju, a koncept Boga u granicama naših rječnika možemo objasniti kao Nad-duša svih duša i nad-duša, svih anđela i ostalih stanja svijesti. Shvatamo Ga kao vrhovno stanje svijesti u kojem je nemoguće spoznavanje samog sebe jer izvan Njega i ne postoji više ništa. 

Bog je jednostavno SVE ŠTO JESTE. Od Njega kreće svijest i silazi na manje nivoe, gdje svaki nivo ima svoje karakteristike i svaki nivo se sve više kristalizuje kako ide prema dolje, tako dolazeći i do ljudskog uma gdje je svijest toliko kristalizovana da nam se čini da postoji čvrsta materija, što je naravno iluzija.

ZNAKOVI PRELASKA PRAGA PREMA DUHOVNOSTI

       U ovom dijelu ću govoriti o znakovima koji nam ukazuju na to da smo prešli prag prema duhovnosti i koji nam trebaju dati podršku u ustrajnosti na daljnjem duhovnom putu. Svako se nosi na različit način sa buđenjem svijesti i buđenje na svakoga utječe drugačije, ali postoje i jasni pokazatelji, zajednički svima koji su prešli taj prag. 

Prvi pokazatelj koji se pojavljuje kod svih je osjećaj gubitka vrijednosti svega materijalnog u njihovim očima i slabljenje, a na kraju i prestanak žudnje za istim. Tu pojavu volim nazvati Božja iskra svjetlosti u srcu pojedinca koja ga oslobađa i vodi prema istini. Čovjek u tom stadiju počinje prvi put istinski da shvata prolaznost svega materijalnog i počinje da osjeća ono vječno i besmrtno u sebi koje je svjedok svemu. Od mnogih u ovom stadiju možemo čuti da su tad prvi put progledali, iako su živjeli npr 40 godina do tad. 

Još jedan od pokazatelja da je čovjek krenuo na duhovni put je isti način prihvatanja i pohvale i uvrede. On shvata da je njegovo istinsko sebstvo iznad svega materijalnog i vuče korjene iz one čiste bezuslovne božanske ljubavi, tako da na isti način prihvata i pohvale i uvrede na ovom svijetu i sve to shvata kao svoj ispit zrelosti od Boga. Sve više počinje da cijeni samoću i tišinu jer mu je to potrebno za dnevno duhovno punjenje. Naravno pojavljuje se i ogromno nerazumijevanje od strane porodice, prijatelja i okoline koji su još uvijek zarobljeni iza rešetaka uma, ali probuđen čovjek će na njih gledati sa bezuslovnom ljubavlju i shvatati u potpunosti njihovo stanje jer je i sam bio takav. 

U tom stadiju sve što ima čovjeku postaje dovoljno i uopšte ne troši energiju na zavist, pohlepu i u njegovom svijetu riječi DA MI JE gube svaki smisao i značaj. Moramo shvatiti da samo onaj čovjek koji nema šta izgubiti, može da se nazove slobodan čovjek. Kada kažemo da nema šta izgubiti, to ne znači da nema nikoga i ništa, nego da svaku promjenu shvata kao na neminovni božji ciklus koji se morao upravo tako dogoditi, bilo da se to radi o nečijoj smrti, gubitku imovine ili slično. Za takvog čovjeka ne postoji riječ gubitak jer on zna da ne može da posjeduje ništa, nego za njega postoje samo PROMJENE koje donose sa sobom novi sadašnji trenutak, pa onda uživajmo u njemu.

ŠARADA ZVANA SVIJET

      Obratimo pažnju na svijet u kojem živimo – pun je zapleta i raspleta, a i različitih likova koji glume svak svoju ulogu. Savršena gluma za pozornicu je ona kada likovi i ne znaju da su samo uloge u predstavi, nego vjeruju da je predstava stvarnost. Nekome je dodijeljena uloga profesora, nekome uloga direktora firme, nekome uloga građevinskog radnika, neko je student... Uglavnom cilj je nikoga ne ostaviti bez uloge. 

Onda sve te uloge mora da se podijele na što više skupina po različitim osnovama, da bi kasnije imali o čemu da raspravljaju i svako da drži stranu svoje skupine i traži mane one druge. Naravno i uloge moraju od nečega da žive, pa tako svako dobije onoliko, zavisno od toga kako glumi svoju ulogu. Onaj ko odluči da izađe iz predstave biva progonjen i ismijavan od strane vlasnika predstave, ali i od glumaca samih. Takav biva nazivan onaj s manjkom talenta. Režiser predstave diriguje sa svima na način kakav je on zamislio da predstava treba da se odvija. Ako neki glumac odglumi nešto na svoju ruku, taj brzo biva odstranjen iz predstave u pritvor na neko vrijeme, jer je prekršio pravilo predstave.

 

Pokušao sam na ovaj način da opišem današnji svijet i naše stavove prema njemu, ne bi li se osvijestili bar što se tiče ozbiljnog shvatanja svega. Možemo li da shvatimo da ne moramo biti ograničeni nekim pravilima koji su odredili tamo neki kojima ne znamo ni ime. Samo zbog toga što većina nešto slijedi, to ne znači da su na istini. Istina je uvijek ista, slijedili je svi ili samo jedan. Ovaj pojavni svijet se događa nama, a ne mi njemu jer bez nas (inteligentnih bića) on ne bi imao svrhu. 

Ako znamo da je sve što vidimo i osjetimo samo prikaz našeg uma, znači da svako od nas kreira svoju stvarnost u hodu, a da to i ne primijeti. Kakav odnos prema svijetu budemo imali, takav će nam i svijet biti. Neke stvari koje su za nekoga nemoguće, za drugog su svakodnevnica – razlika je samo u njihovim uvjerenjima. Kada bi samo postojala neka pilula koju kad popijemo progledamo svi po prvi put i prvi put stvarno počnemo osjećati ovaj svijet kao nikad prije... Takva pilula ne postoji ali postoji ključ za takvu svjesnost, a zove se potpuna budnost u sadašnjem trenutku. Svi imamo taj ključ pa pokušajmo...

BUDIMO U OVOM SVIJETU SAMO KAO PROLAZNICI S DOBROM NAMJEROM

       Možemo li na trenutak zastati i razmisliti o prolaznosti svega... Ništa neće nastati, a da neće i nestati što se tiče ovog materijalnog, pojavnog svijeta. To je činjenica od koje mnogi bježe i nastoje zaboraviti na nju. Naslov sam uzeo iz dijela poznate Muhammedove izjave: Budite na ovom svijetu kao stranac ili prolaznik, koji je sjeo malo u hladu palme da odmori. Vidimo da se ovaj savjet u potpunosti zanemaruje u današnjem vremenu gdje vrijednost čovjeka određuje ono što posjeduje od materijalnog, a ne ono što on sam jeste. 

Današnji način života vidim kao takmičenje da se što više magle sakupi oko sebe, iako znamo da će magla nestati do podne. Ljudi masovno žive u uvjerenju da su poslati na ovaj svijet kako bi prisvojili što više ovog svijeta za sebe i kako bi bili moćniji od drugih. Takvima kada se spomene prolaznost svega i tjelesna smrt, oni potpuno okreću glavu od toga, a neki to shvate čak i kao uvredu. Pogledajmo način života svih osviještenih ljudi kroz historiju, koji su uspjeli da zarone u more istine. Takvi ljudi su na materijalno gledali kao na teret koji ih sputava od slobode duha. 

Moramo da naučimo razlikovati potrebu od pohlepe. Pod potrebu ubrajamo samo ono neophodno za održavanje našeg tijela u životu. Sve preko toga je nepotrebno što dovodi polako do pohlepe. Koliko god materijalnog bogatstva da imamo, možemo leći samo u jednu postelju, trenutno možemo pojesti samo jedan obrok i trenutno možemo obuti samo jedan par obuće. Ljudi zbog male ili nikakve vjere u Boga vjeruju da moraju sebi osigurati dovoljno da bi mogli živjeti i pet života, iako niko ne zna trenutak svoje smrti – da li će to biti sutra ili za 100 godina. 

Kada shvatimo da je naš jedini zadatak da djelujemo što je moguće bolje u ovom sad trenutku, BEZ BILO KAKVIH OČEKIVANJA, nego jednostavno djelovanje po našem osjećaju radosti i užitka – tada ćemo osjetiti našu pravu svrhu i jednoću sa svime što jeste. Kada smo u tom stanju mi ne vidimo razlog za ljutnju na nekoga, tada nestaje etiketiranje svega i na sve gledamo kao na sasvim novo iskustvo, potpuno nevezano za prošla iskustva. Iznenada počinjemo da primjećujemo da su sve mane koje smo ranije gledali u drugima, zapravo bile naše sopstvene i sada polako nestaju...

ANTIKRIST – REŽISER DANAŠNJEG DOBA

      U ovom dijelu ćemo govoriti o jako osjetljivoj temi koja se tiče svih nas, pa se nadam da će doći do ispravnog shvatanja. Svaki prosvijetljeni pojedinac koji je dostigao takav nivo svijesti u kojem istovremeno postoje sadašnjost, prošlost i budućnost, kroz historiju obavijestili su ljude svog doba o Antikristu. Zbog toga skoro u svim svetim spisima, većine religija, možemo naći govor o njemu. 

Jedan od detaljnijih opisa Antikrista dao je ljudima Muhammed. Rekao je nešto što još niko prije njega nije: Antikrist vidi samo na lijevo oko, dok je na desno oko potpuno slijep. Također je rekao da će Antikrist boraviti na Zemlji 40 dana, a od toga jedan dan će mu biti kao godina, jedan dan kao mjesec, jedan dan kao sedmica, a ostalih 37 dana biće mu kao naši dani. Ove dvije izjave su jako važne za shvatanje Antikrista danas. 

Kao i uvijek većina na ove izjave gleda bukvalno i pokušava shvatiti doslovce, ali ako znamo da ove izjave nisu došle sa razine uma, nego sa mnogo više razine svijesti, onda znamo da su riječi korištene samo kao pokazatelji prema istini, a ne kao istina sama. U drugoj izjavi vidimo da Antikristova prva 3 dana neće biti kao naša, nego mnogo duža, što znači da mu se svijest još neće kristalizirati u ovu našu fizičku realnost nego će djelovati sa viših nivoa svijesti kao ukupna svijest većine populacije. Kao što vidimo na kraju ćemo ga moći vidjeti i kao čovjeka tih 37 dana, ali prvo dok sve bude spremno za njega. 

Kako protumačiti da će biti slijep na desno oko, a gledaće samo kroz lijevo? Ako znamo da nam je lijeva strana mozga zadužena za logiku, racio, proračune i slično...dok nam je desna strana mozga zadužena za intuiciju, osjećaje i suštinu... i naravno ako znamo da je lijevo oko simbol vanjštine i formalnosti, a desno oko simbol unutarnjeg viđenja i suštine, onda nam je jasno šta znači to da će biti slijep na desno oko. 

Kao što vidimo, ona njegova prva 3 dana već odavno traju i prisutan je kao ukupna svijest većine populacije, što se da primijetiti u velikim tehnološkim dostignućima, dovođenja izgleda svega do savršenstva, sve je unapred proračunato...to jest na lijevo oko vidimo kao populacija savršeno, dok sa druge strane vidimo toliko ubistava, samoubistava, depresije, nezadovoljstva, nedostatak ljubavi, gubitak suštine svega...što je pokazatelj potpunog sljepila na desno oko. Naravno da uvijek postoje pojedinci čija je svjetlost jača od tame hiljada uspavanih pojedinaca i dok god takvi postoje svjetlost se neće ugasiti. Sekunda gledanja na desno oko, vrijednija je od hiljadu godina gledanja na lijevo.

DA LI SMO SVJESNI INTELIGENCIJE SRCA?

       Koliko smo puta u životu bili u dilemi između savjeta srca i savjeta razuma...vjerujem – mnogo puta. U velikoj većini slučajeva ljudi poslušaju savjet razuma jer ipak smatraju da je razum taj koji posjeduje inteligenciju i zna šta je najbolje za nas. Kao što razum ima svoju logičku inteligenciju, moramo biti svjesni i inteligencije srca sa druge strane koja je mnogo, tako da kažem, snalažljivija i sposobnija od inteligencije razuma. 

Razum da bi došao do određeng cilja ima potrebu da sebi predoči cijeli put od početka pa sve do tog cilja i da smišlja mnoge procedure jer smatra da se samo na taj način koji je on zamislio može doći do željenog cilja. Ako samo jedna sitnica na tom putu se ne bude poklapala sa njegovim planom, on to etiketira kao neuspjelo i mnogi tu i odustanu od cilja. A na koji način djeluje srce? Moramo da znamo da je u nama samo srce povezano sa višim sebstvom, a razum je tu kao vitez koji izvršava naredbe iskrenog vladara – srca. 

Svi ćemo sebi priznati da su ipak želje srca te koje nas ispunjavaju kad ih dostignemo, a razum nam samo pri tom zamagljuje oči uvjeravajući nas da to nije pametno, da nije dobro proračunato i isplanirano, te da on ima bolji plan. To su naravno nagovaranja ega jer on se stalno vraća društvenim normama i nekim uhodanim stazama koje su dobro poznate, iako često vode zaobilaznim putevima, a da toga nismo ni svjesni. Srce je to koje služi kao donosilac poruka od višeg sebstva i nama prenosi te poruke u vidu osjećaja užitka i radosti. Na nama je samo da pratimo želje srca i pustimo mašti na volju... 

Na taj će nas način više sebstvo odvesti uvijek tamo gdje trebamo biti, srešćemo uvijek koga trebamo sresti i sve će se to odvijati nekako sinkronizovano i harmonično. Vrlo brzo ćemo stvarno osjetiti kako smo dio Univerzuma i kako On djeluje kroz nas na najbolji mogući način. Tada razum postaje ono za što je stvarno i dizajniran – naš najbolji alat za sadašnji trenutak. U mnogim religijama možemo naći gdje Bog poručuje ljudima: Imajte vjere u Mene i ja ću vam spustiti svjetlost (nur) u vaša srca pa ćete moći sami razdvajati istinu od neistine. Zbog toga poštujmo tu svjetlost i ne zamjenjujmo je s nečim što malo vrijedi.