NADRASTANJE IZNAD ZNANJA

     Da li ste nekad osjetili da nam je svo ovozemaljsko znanje - malo i nedostatno, da su sve knjige, ikad napisane, ostavile nešto nedorečeno, nešto nedovršeno, a u sebi osjetimo da postoji jos nesto...? Upravo to je znak da je krajnje vrijeme za naredni stepen našeg duhovnog razvoja i naše spoznaje onog vječitog pitanja: KO SAM JA. Svako od nas je rođen u određenoj sredini koju je naša Duša prethodno odabrala kao najpogodniju za svoje naredne iskustvene spoznaje. Ovisno od te sredine, svako od nas kreće u određenim smjerovima u potrazi za znanjem jer u prirodi čovjeka je da osjeti potrebu za spoznajom i da ta potreba ostaje prazna dok god je ne ispunimo. 

Ovu potrebu možemo uporediti sa žeđu – žeđ se neće ugasiti dok joj ne damo šta traži, a u ovom primjeru – vodu. Naravno svako će se susresti i sa religijom koja je prisutna u toj sredini, čiji tekstovi dodatno začinjuju tu našu žeđ za spoznajom jer svako osjeti ono NEŠTO u tim tekstovima što nije ograničeno pojmovima i izrazima. Kroz sve te religije nalazimo priču o padu čovjeka sa Božanskih sfera na ovaj svijet iluzije i ograničenja, a kao uzrok tog pada nalazimo da je plod sa Drveta znanja, koje zovu i Drvo dobra i zla. Kada čovjek shvati ovu priču – dodatno mu se javi nejasnoća u smislu pitanja: „Ako je čovjek pao sa takvog stepena isključivo zbog znanja, čemu onda sad tolika potreba u nama za znanjem?“ Odgovor je jednostavan: „Vraćamo se istim putem kojim smo i pali, samo što ovaj put ne padamo nego se penjemo.“ 

Svjedoci smo snažne potrebe u nama koja se javi za znanjem, pa tako naiđu periodi u kojima „jedemo knjige“ tako da kažem. Nakon svake pročitane knjige osjetimo kao da će upravo ona iduća biti ta koja će nas dovesti do nekog prosvjetljenja o kojem smo toliko čitali i slušali. Pa tako prođemo i astrologiju i fiziku, atomsku, kvantnu i Bog zna koju sve još, numerologiju, vjerske spise, poeziju, kao i mnoge druge oblasti, ali uvijek u nama ostaje da čuči neki tih ali siguran glas koji kaže da postoji ipak još nešto. Upravo taj glas je vodič koji nas zove i vodi u sfere koje nadilaze svaku nauku, koje nadilaze svaku imaginaciju, svaki oblik, svaki pojam... Sfere u kojima nema ograničenja u bilo kojem smislu, ali do tih sfera isključivo sami možemo doći. Ne može nas neko uzeti za ruku i odvesti tamo jer termin „tamo“ gubi svaki smisao, čak i podjela na JA i TI gubi smisao, svaka misao gubi smisao jer stigli smo u samu Smisao (mala igra riječi). 

A sad opet malo da se vratimo u naš svijet i da navedemo „simptome“ takvih stanja, jer ipak ovaj svijet nije ništa drugo do refleksija tih stanja iz viših sfera. Čovjek počinje da u knjigama koje je već čitao, spoznaje nešto što ranije ni zamisliti nije mogao. Svaka ga riječ upućuje na određeno stanje iz viših sfera, svaki izraz mu govori cijele tomove koje se ne mogu ni izreći, čovjek počinje da na svaku pojavu u ovom svijetu gleda kao na simbol koji u njemu pogađa frekvenciju koja ga dalje dovodi opet u ono stanje...Zato neka se niko ne plaši te neugasive žeđi za znanjem jer ne preostaje nam ništa na kraju nego da znanje prerastemo. A za kraj jedan Hamletov citat:"E moj Horacije, ima mnogo stvari između neba i zemlje o kojima tvoja filozofija i ne sanja."

KO SMO MI? ODBACIMO SVE NA TRENUTAK

       U ovom dijelu ćemo pogledati iza svih etiketa našeg društva bilo da se radi o religiji, naciji, našem zanimanju ili o nekom drugom društvenom konceptu kojim smo do sad definisali svoje ja. Mnogi od nas provedu život u uvjerenju da upravo ovakve etikete određuju nas kao ličnost i kao naše istinsko ja, te mnogi su spremni i život dati u odbranu tih etiketa koje su nam nametnute. Moram da spomenem da je glavna karakteristika našeg ega da se identifikuje s nečim ili da se opredijeli za nešto, da bi dobio osjećaj pripadanja nečemu, jer ego bez tih identifikacija s nečim potpuno gubi smisao. 

Prvi korak prema pronalaženju našeg istinskog sebstva je svjesnost o postojanju ega jer do tog trenutka mi zapravo i ne primjećujemo razliku između našeg istinskog sebstva i ega, to jest, mislimo da smo mi ego, da su to zapravo naše misli. Uvijek takvima volim reći: ako su to stvarno tvoje misli, zaustavi ih onda u potpunosti na 2 minuta. Naravno još niko to nije uspio – bar ne na taj način. Sad kad smo napravili razliku između nas i ega, da krenemo dalje u potragu za našim JA. Naše ja mora biti nešto nepromjenjivo i neovisno o svemu materijalnom. 

Ako kažemo da smo mi naše tijelo, kako onda objasniti činjenicu da se tokom života promjeni baš svaka ćelija u našem organizmu, što znači da postajemo bukvalno druga osoba u smislu tijela. Ljudi tokom života samo dobiju uvjerljivu iluziju da su oni to tijelo zbog toga što smo svjesni tog tijela. Na isti način dok se nalazimo u nekom vozilu mi se identifikujemo s njim i s našom svjesnošću u tom slučaju smo obuhvatili i vozilo, te ga doživljavamo kao sebe. 

Ali ono što tražimo nisu objekti s kojima se identifikujemo, u koje spada i naše tijelo, nego tražimo onaj osjećaj našeg JA, možemo reći da je to svijest sama. Mnogi naučnici tvrde zapravo da smo mi naš um, iako je um zapravo samo naša vrlo moćna alatka. Sve što trebaju da se upitaju je: kome to um prevodi elektromagnetne inpulse i prikazuje ih kao sliku, zvuk, miris, dodir ili okus... Upravo ta suptilna i tiha prisutnost koja ne ovisi ni o čemu nabrojanom može da se nazove naše JA. 

Istinsko spoznavanje ove prisutnosti donosi nam utočište u koje možemo otići u svakom trenutku kada osjetimo negativne emocije, jer ipak negativnim emocijama energiju dajemo upravo mi. Zbog toga odbacimo na trenutak sve i osjetimo ono što je nemoguće odbaciti, što je stalno tu i svjesno je svega – naše sebstvo.

ILUZIJE EGA

              U prošlom dijelu smo započeli sa pojašnjavanjem pojma EGO. Rekli smo da je to naše lažno JA. Budući da je naša planeta prolazila kroz mnoga doba kroz historiju, a svako doba je izbacivalo na površinu ono još gore i sramotnije od prethodnog doba...tako da smo stigli na vrhunac razvoja ega. I tako danas imamo razne uspjehe u tehnologiji, mnoga postignuća na razini uma, stvari koje se nisu mogli ni zamisliti da će postojati prije recimo 100 godina, danas su nam svakodnevnica. Toliko je ljudski um napredovao. 

Ali koliko smo napredovali u materijalnim postignućima, toliko i još puno više smo pali na onoj skali ljudskosti... Razvijenu tehnologiju koristimo za masovna ubijanja, razvijamo bolesti u nekim magazama da bi kasnije mogli se obogatiti na prodaji lijekova za te iste bolesti, silovanje i prostitucija na svakom koraku, droga, alkohol, homoseksualnost, biseksualnost, transeksualnost i Bog zna kakve sve još seksualnosti danas saznajemo da postoje... Vidimo koliko smo kolektivno nisko pali... 

Koliko smo gladni svega? Da nam je dobar auto, da nam je dobra kuća, novca nikad dosta ne može da bude... Ali i kad sve to dobijemo, i dalje osjećamo da nismo ispunjeni... Zašto je tako? Šta nam to stalno fali, pa da pokušavamo svim ovim stvarima ispuniti to mjesto? Ovo su sve želje ega i većina nas protrati život udovoljavajući želje egu, jednu za drugom... Ego nam govori da vrijedimo onoliko koliko imamo, da vrijedimo koliko i posao s kojim se bavimo, da smo mi naša reputacija... 

Pokušajte stati na trenutak i samo tiho slušati šta nam naš um zapovijeda stalno... čućete mnogo buke, mnogo žaljenja na druge i pravdanja samog sebe... Hajde da se pokušamo izdvojiti od uma i samo promatrati njegov isprazan govor... Osjetićete po prvi put polje mira i spokoja... Taj trenutak kada shvatimo da mi nismo taj ego, taj um... i da nam je sve probleme do sad u životu samo on stvarao...to će nam biti sasvim novo iskustvo. Takvo iskustvo nazivamo svjesnost ili prisutnost. U početku ćemo se samo na kratko moći zadržavati u tom polju svjesnosti, polju spokoja...ali prakticiranjem ovog što češće, ti trenuci će biti sve duži i duži dok na kraju ne budemo stalno u tom stanju mira i svjesnosti. U nastavku ćemo opširnije o toj oazi mira i spokoja.