POZIVA SE SMRT NA KLUPU ZA SVJEDOKE

Sudija: Pozivam smrt kao tuženog da sjedne na klupu za svjedoke.

Smrt podignu polako glavu i pogleda u sudiju na kratko, te bez pogovora mirnim hodom dođe do klupe i sjednu. Iako svojim vanjskim izgledom je zračila nekom čudnom opasnošću koja je izazivala strah kod onih koji gledaju, u očima joj se vidjela potpuna samouvjerenost i dubina koja na neki način obećava sigurnost svakome.

Smrt: Izvolite gospodine (reče Smrt uz blagi osmijeh, skoro pa podrugljiv)

Sudija: Optuženi ste za svaki oduzet život svakog živog bića koje je bilo primorano okusiti Vas. Imate li šta da kažete na to?

Smrt: A mogu li da znam ko me optužio? (upita Smrt ne mijenjajući onaj početni izraz lica samodopadnosti i sigurnosti)

Sudija: Tuženi ste od strane ljudi koji Vas još uvijek nisu okusili.

Smrt promijeni izraz lica u blago začuđeno, ali oči ne izgubiše onu početnu dubinu bez kraja. Pogleda u ljude koji su je tužili, onako površno, ne zadržavajući pažnju na bilo kome posebno...te opet se vrati u prvobitno stanje.

Smrt: Ne razumijem, zašto me oni tuže ako s njima još uvijek nisam imala dodir? (upita Smrt unapred očekivajući koji će odgovor biti)

Sudija: Tuže te zbog nanešene boli prema njima, uzimajući im njihove najdraže.

Smrt se toliko slatko nasmija da je sudnica odzvonila sva, a ljudi koji su je tužili od bijesa su skočili na noge, ali od straha prema izgledu Smrti vratiše se na mjesto i dalje šireći miris potisnutog bijesa.

Smrt: Znači ne tuže me oni, nego Ego...

Sudija: Želite reći da ja lažem??

Smrt: Ne kažem da lažete - ako u nešto vjerujete to onda za Vas i nije laž.

Sudija: Molim Vas govorite tako da Vas svi razumijemo!

Smrt: Uredu onda. Prvo moram da kažem da sam sklopila sporazum sa svim tim ljudima koji su me tužili i s onim ljudima kojima sam oduzela život, a taj sporazum je sklopljen još prije nego što ste došli na ovaj Svijet.

Sudija: O kakvom sporazumu je riječ?

Smrt: Kada ste bili osuđeni na kaznu oduzimanja Vječnog života, jedino sam ja bila ta koja se založila da vam se ta kazna smanji na dužinu jednog prosječnog života na vašem svijetu. Inače bi vječno ostali u ovom svijetu na kojem je jedino moguć pakao i ostali bi vječno ograničeni svojom iluzijom da ste vi samo vaše tijelo, a sve oko vas da gledate očima pohlepe. Ja sam ta koja vas konačno oslobađa od patnje i iluzije, ukoliko to niste sami uspjeli. Ego vas je ubijedio da ste vi samo vaše tijelo i da ste odvojeni od Svega što jeste, te sve što nije po njegovoj volji on vas ubjeđuje da je to napad na vas. Čak je i tako divnu stvar kao što je konačno oslobođenje od ovog svijeta, uspio da vam prikaže u najgorem svjetlu. Optužena sam zbog toga što sam vašim najdražima pokazala put prema apsolutnoj Ljubavi, put prema Izvoru odakle ste svi i došli, a gdje ćete se svi i vratiti. Ali vaš ego je sebičan, ne prihvata tuđe oslobođenje i apsolutni užitak vaših najdražih, te samo misli na sebe. Ali što je najgore, vi mislite da ste to vi... Kada pogledate moj izgled, vi vidite samo vanjštinu i strah vas obuzme, ali iza te vanjštine se zagledajte, ne sa svojim očima nego sa srcem - osjetićete sve ono čemu ste oduvijek težili, sve ono od čega ste bježali tvrdeći sami sebi da je nemoguće da bude istina...Ipak je istina, a tu istu istinu možete vidjeti u svojim očima kada se dobro zagledate. Pogledajte tu beskonačnost u svojim očima, tu igru života koju ste toliko ozbiljno shvatali, a niste trebali...Jednostavno je trebalo da uživate u igri dok traje, a mene da prihvatite kao nekog ko će vam pokazati put prema istinskoj Zbilji, prema istinskom Izvoru svakog užitka i radosti...

Nakon što je održala govor Smrt ustade i uz blag osmijeh napusti sudnicu, a ostali je samo u čudu ispratiše pogledom. Prije nego što zatvori vrata za sobom, Smrt još poruči:

Smrt: Ali još uvijek nije kasno da me prihvatite kao prijatelja.

KAKO SHVATAMO POSTOJANJE ANĐELA?

       Sa pojmom anđeli susreli smo se mnogo puta u životu, a da li smo kad pokušali stvarno sebi da pojasnimo koncept anđela? Mnogi koji su sljedbenici neke od religija vjeruju u postojanje anđela, ali ih definišu površnom metodom iz svojih svetih spisa, ne uzimajući u obzir da su ti sveti spisi simboličan govor gdje simboli upućuju na duhovne istine koje se ne mogu obuhvatiti u naš koncept riječi i slika. Iz tog površnog shvatanja dobijemo uvjerenje da su anđeli neka bića s krilima ili bez, koja ljudsko oko ne vidi osim u nekim iznimnim situacijama. 

Kao i u mnogim drugim slučajevima kad um pokušava objasniti duhovne koncepte, ovo je također daleko od istine. Kao prvo moramo uvijek da krenemo od činjenice da se sve dešava u nama samima i da ne postoji nešto što zovemo tamo napolju. Naše trenutno postojanje u granicama uma shvatamo kao niže stanje svijesti nego što smo bili ranije. To je pojašnjeno u svim religijama kada se govori o protjerivanju Adama (čovjeka) iz raja na Zemlju. Zemlja je u ovom slučaju simbol za granice uma i nastanak ega. 

Kada govorimo o anđelima, onda govorimo o visokim stanjima svijesti i djelovanja koje obuhvataju svaku dušu koja je postojala na Zemlji. Iako su ljudi trenutno na nižoj razini svijesti od anđela, ipak anđeli su tu da služe ljudima, između ostalog. Zaduženi su da ljudima odgovaraju istim vibracijama koje ljudi šalju, to jest ako smo zadovoljni, dobićemo još razloga za zadovoljstvo, ako smo despresivni i nesretni, dobićemo još razloga za takvo stanje. 

Za svaki zakon i silu Univerzuma zaduženi su anđeli, ali jako je bitno da ne stvaramo sebi nikakve slike u glavi o izgledu anđela jer nas to uvijek vodi u pogrešnom smjeru. Za razliku od anđela ljudi imaju slobodnu volju čak da djeluju u suprotnom smjeru od božanskog, što možemo danas i primijetiti kod većine. Drugim riječima možemo reći da su anđeli Božije alatke za Njegovu volju, a koncept Boga u granicama naših rječnika možemo objasniti kao Nad-duša svih duša i nad-duša, svih anđela i ostalih stanja svijesti. Shvatamo Ga kao vrhovno stanje svijesti u kojem je nemoguće spoznavanje samog sebe jer izvan Njega i ne postoji više ništa. 

Bog je jednostavno SVE ŠTO JESTE. Od Njega kreće svijest i silazi na manje nivoe, gdje svaki nivo ima svoje karakteristike i svaki nivo se sve više kristalizuje kako ide prema dolje, tako dolazeći i do ljudskog uma gdje je svijest toliko kristalizovana da nam se čini da postoji čvrsta materija, što je naravno iluzija.