Već dugo vremena osjećamo da nešto nije uredu s ovim svijetom, priznali
mi to sebi ili ne. Osjećamo to u svakom pogledu kada prođemo kroz naše gradove,
osjećamo to u svakom razgovoru među ljudima, jednostavno sve nam odiše nekom
prazninom i sve je postalo toliko mehanički i automatski...čak i ljudi. Razlog
tome je što više skoro pa nikako ne slušamo želje svoje duše, nego samo se
držimo nekih društvenih normi i slijedimo većinu jer su nam negdje još u
djetinjstvu utkali u naš um da je istina u onome što većina slijedi.
Ljudi vole
osjetiti čvrsto tlo pod nogama i zato da ne bi morali propitivati svaki izbor i
svaku odluku u životu, lakše nam je samo krenuti za većinom – to je masovno
razmišljanje danas. Iz nekog čudnog razloga vjerujemo da ako većina nešto radi,
to mora da je ispravno. Zbog toga danas vidimo kako ogromne mase djece i
odraslih slijede razne pjevače, glumce, fudbalere i ostale dvorske lude ovog
našeg lijepog svijeta. Vidimo ogromnu većinu populacije koja živi na skoro
identičan način: roditi se, rasti, školovati se, zaposliti se, vjenčati i
umrijeti – to je uglavnom taj današnji šablon.
Čudno je to kako se nekad ne
upitamo jesu li ovaj svijet napred pokretali pojedinci ili većina? Svako doba
je imalo nekog pojedinca koji je svojom vizijom i intuicijom pokrenuo ovaj
svijet korak unapred, da bi većina lakše mogla uzgajati svoje truplo kroz
život. Naravno skoro svaki taj pojedinac koji je došao sa istinom je
protjerivan, proglašavan ludim, pa čak i ubijan od strane te većine koju volimo
da slijedimo. Ali svaki od njih je gledao očima svoga srca i shvatao je ljudske
umove i njihova ega i nije mario čak i život dati za istinu jer je znao kad tad
da će njegova vizija biti od velike koristi ljudima.
Nažalost danas i samo kad
pročitamo ovakve tekstove, osjećamo tu istinu u sebi dok čitamo i nakon toga
kažemo: e sad da se vratim svakodnevnom svijetu. Ne moramo mi svi biti neka
velika imena koja će se dugo spominjati. Djelujmo na ono na šta možemo
djelovati, pokažimo svojim načinom života i postupcima da smo mi zapravo DUŠE u
tijelu, a ne obratno. Ne dozvolimo da nam prođe i jedan trenutak u životu više
a da mi ne budemo prisutni u njemu.
Nema komentara:
Objavi komentar