expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

ponedjeljak, 11. srpnja 2016.

RAZLIKA IZMEĐU SVJESNOSTI I SVIJESTI

                Mnogo puta u životu smo se susretali s pojmovima svjesnost i svijest, ali da li smo znali pravo značenje ovih pojmova? Neki čak i miješaju ova dva pojma ili daju im isto značenje. Iako su ovi pojmovi tako reći u srodstvu, postoji razlika među njima. Možemo reći da je svjesnost alatka svijesti. U školi kada smo prvi put naučili da je 2+2=4, to smo saznanje pohranili u našu svijest, kao i svako drugo saznanje tokom života. Prema tome možemo reći da je svijest mjesto pohranjivanja  svih naših saznanja. Naravno iz toga možemo zaključiti da nam je svijest u stalnom procesu širenja. 


Međutim kada  govorimo o svjesnosti, reći ćemo da je svjesnost usmjerenje svjetlosti svijesti u određenom smjeru, ili možemo reći da je svjesnost fokusiranje na određenu tačku. Primjer tome je kada se u ovom trenutku bavimo s nečim, fokusiramo se samo na to što radimo i to zovemo svjesnost, a iskustvo tog trenutka pohranjujemo u našu svijest. Sad kada smo pojasnili tu razliku između svjesnosti i svijesti možemo da spomenemo da svijest ima više nivoa. Činjenica je da se većina današnje populacije zadržava samo u najnižim nivoima svjesti koji spadaju u trodimenzionalni svijet. Taj dio svijesti koji vlada samo u ove tri dimenzije je FIZIČKI UM. 


U ovom dijelu nećemo govoriti o višim nivoima svijesti kao što su viši um, duša i ostali nivoi. Pozabavićemo se samo najnižim nivoom – fizičkim umom. Možemo reći da on zavisi ili se sastoji od 3 glavna dijela: SISTEM VJEROVANJA, EMOCIJE i MISLI. I upravo ovaj redoslijed je ispravan kad idemo odozgo prema dolje, što znači da su nam misli uvjetovane emocijama, a emocije nam se javljaju zavisno od našeg sistema vjerovanja. Jako je bitno da ovaj redoslijed zapamtimo i da znamo funkciju svakog od ova 3 dijela. 


Mnogi danas čine greške što odmah reaguju na misli ili emocije, bez toga da se zapravo vrate na korijen tih misli i emocija – na sistem vjerovanja i potraže koje je to pogrešno vjerovanje u našem sistemu koje je uzrok onda nekoj emociji, a dalje ta emocija biva uzrok našim mislima i postupcima. Čak i veliki broj današnjih izučenih doktora psihologa djeluju samo površno na misli ili emocije, dajući ljudima razne droge i otrove u vidu antidepresiva i sredstava za smirenje, na taj način zamazujući im samo oči i dok droga popusti problem se vraća. Da ne spominjemo probleme koje te droge uzrokuju ostatku organizma. Zato neka nam negativne emocije i misli budu samo podsjetnik da nam nešto nije uredu u našem sistemu vjerovanja i da je potrebno da neko od naših vjerovanja ispravimo.