expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

subota, 23. srpnja 2016.

OPREDJELJENJE – NAJVEĆA ZABLUDA DANAŠNJICE

         Podijeli pa vladaj – stara izjava čija istinitost se najviše očituje baš u ovom vremenu kojem živimo. Trenutno živimo u takvom dobu kad ne moramo ni iz kuće izaći da bi saznali informacije iz svijeta. To daje mogućnost onim ljudima koji kontrolišu protok informacija da nam serviraju šta god im je po volji, bilo to da je istina ili ne. Danas se od ljudi traži stalno da se za neku stranu opredijele, bilo to da je u pitanju politička stranka, nacionalna pripadnost, religija ili mnogi drugi aspekti. Što više podjela, to bolje za manjinu koja nam nameće to sve. 



Ljudski ego je takve prirode da stalno traži da se identifikuje s nečim, to jest da se za nešto opredijeli pa da onda u vezi toga zauzme neki stav i žestoko ga brani. Možemo reći da je hrana ega osjećaj superiornosti nad nekim, osjećaj da je baš on u pravu a drugi nije, zbog toga i vidimo da nam je svakodnevnica konflikt čak i oko najmanjih sitnica. Nije važno koliko je nebitan predmet konflikta, važno je biti u pravu. Takav je ego. 



U ovom dobu imamo toliko opcija za koje se možemo opredijeliti da čak i unutar opcije imamo još opcija koje se razlikuju. Takvu smo situaciju dopustili, jer naravno ovo sve važi i ovo nas sve drži ograničenima samo dok smo na tako niskom nivou svijesti da to sve možemo progutati. Danas je dovoljno povući zamišljenu liniju između dvije porodice da bi se oni počeli poprijeko gledati i uočavati mane jedni drugima. Zar nam treba neko da nam kaže da je to toliko uzak pogled i da s tim porobljavamo sami sebe?



 Izdignimo se iznad toga i budimo ono što stvarno jesmo, ono istinsko čisto Biće koje nema potrebu da se nekome pravda ili da sa nekim ulazi u konflikte. Pokušajmo da živimo bez tih svih opredjeljenja jer ona donose samo bolest, bolest najgoru od svih. Ako znamo da je ovaj pojavni svijet samo u našem umu zašto stvaramo sami sebi patnju onda? Misli stalno dolaze i odlaze u našem umu, a na nas djeluju samo one misli kojima damo energiju jer energiju mislima možemo samo mi dati. Kada smo svjesni naših misli kako dolaze i odlaze, one na taj način gube energiju, slabe i na kraju nestaju. Ne vežimo se za naše misli.