expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

ponedjeljak, 19. rujna 2016.

ZNAKOVI PRELASKA PRAGA PREMA DUHOVNOSTI

       U ovom dijelu ću govoriti o znakovima koji nam ukazuju na to da smo prešli prag prema duhovnosti i koji nam trebaju dati podršku u ustrajnosti na daljnjem duhovnom putu. Svako se nosi na različit način sa buđenjem svijesti i buđenje na svakoga utječe drugačije, ali postoje i jasni pokazatelji, zajednički svima koji su prešli taj prag. 



Prvi pokazatelj koji se pojavljuje kod svih je osjećaj gubitka vrijednosti svega materijalnog u njihovim očima i slabljenje, a na kraju i prestanak žudnje za istim. Tu pojavu volim nazvati Božja iskra svjetlosti u srcu pojedinca koja ga oslobađa i vodi prema istini. Čovjek u tom stadiju počinje prvi put istinski da shvata prolaznost svega materijalnog i počinje da osjeća ono vječno i besmrtno u sebi koje je svjedok svemu. Od mnogih u ovom stadiju možemo čuti da su tad prvi put progledali, iako su živjeli npr 40 godina do tad. 



Još jedan od pokazatelja da je čovjek krenuo na duhovni put je isti način prihvatanja i pohvale i uvrede. On shvata da je njegovo istinsko sebstvo iznad svega materijalnog i vuče korjene iz one čiste bezuslovne božanske ljubavi, tako da na isti način prihvata i pohvale i uvrede na ovom svijetu i sve to shvata kao svoj ispit zrelosti od Boga. Sve više počinje da cijeni samoću i tišinu jer mu je to potrebno za dnevno duhovno punjenje. Naravno pojavljuje se i ogromno nerazumijevanje od strane porodice, prijatelja i okoline koji su još uvijek zarobljeni iza rešetaka uma, ali probuđen čovjek će na njih gledati sa bezuslovnom ljubavlju i shvatati u potpunosti njihovo stanje jer je i sam bio takav. 



U tom stadiju sve što ima čovjeku postaje dovoljno i uopšte ne troši energiju na zavist, pohlepu i u njegovom svijetu riječi DA MI JE gube svaki smisao i značaj. Moramo shvatiti da samo onaj čovjek koji nema šta izgubiti, može da se nazove slobodan čovjek. Kada kažemo da nema šta izgubiti, to ne znači da nema nikoga i ništa, nego da svaku promjenu shvata kao na neminovni božji ciklus koji se morao upravo tako dogoditi, bilo da se to radi o nečijoj smrti, gubitku imovine ili slično. Za takvog čovjeka ne postoji riječ gubitak jer on zna da ne može da posjeduje ništa, nego za njega postoje samo PROMJENE koje donose sa sobom novi sadašnji trenutak, pa onda uživajmo u njemu.