expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

subota, 3. rujna 2016.

PROBLEM FORMALNOSTI BEZ SUŠTINE

       More je plavo – zaključi dječak sjedeći na obali. Na isti način većina nas gleda na sve stvari i događaje. Dječak je pogledao površinu mora i vidio odraz neba, pa na osnovu toga zaključio da je more plavo. U ovom dobu razvoja čovječanstva stigli smo do stadija gdje se maksimalna važnost pridaje formalnosti, dok se suština gotovo i zanemaruje. Tako danas vidimo kuće koje izgledaju kao da nisu sa ovog svijeta, ali bez značenja doma unutra; vidimo ljubavne veze gdje je osnova na tome da se pokaže svijetu, ali također je i bez ljubavi; vidimo države kako hrle ka raskoši i svjetlima, ne primjećujući pri tom trulu pozadinu tog blještavila... 



Sve je svedeno na to – kako nešto treba da izgleda, a ne kako to stvarno jeste. Ljudi su izgubili svoje karaktere i ličnosti i pretvorili se u avatare u ovom iluzornom svijetu, gdje prihvataju kao istinu samo od onih od kojih imaju neke koristi. Sav ovaj svijet ima izgled kao čist i sjajan tepih odozgo, dok je ispod njega gurato godinama razno smeće, ali mi naravno odozgo vidimo samo sjajan skupocjen tepih. Ljudi su u potpunosti zaboravili na pogled srca, a oslonili su se samo na pogled oka koji prima samo određeni spektar boja. 



Ono što vidi suštinu svih stvari nije oko nego srce, pa su nam zbog toga prioriteti razbacani ovako kako jesu. Pogledajmo na šta se svela vjera u Boga po raznim religijama... Postalo je bitno samo obavljati formalnosti, a pri tom i ne osjećati suštinu tih formalnosti. Danas vidimo kako objašnjavaju da je post naređen zbog zdravlja ovog našeg trupla, da su razni vidovi molitve naređeni zbog rekreacije i razvijanja opet tijela, da pomažemo drugima samo da bi kasnije očekivali neku nagradu za to i korist... 



A gdje je u tome svemu SUŠTINA? Da li je moguće da ljudi u svemu nabrojanom gledaju opet samo svoju korist? Naravno da je moguće jer je ego uzeo stvari u svoje ruke a većina mu slijepo vjeruje. Pokušajmo da vidimo dok su oči zatvorene, pokušajmo da čujemo bez sluha, da shvatamo bez uma...jer sve te radnje vrši i srce ali daleko efikasnije. Kada idući put pogledamo more, ne vjerujmo boji površine nego zaronimo duboko i osjetimo odjednom sva njegova svojstva i uživajmo u njima.