expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

petak, 26. kolovoza 2016.

VRIJEME – VJEČNA MISTERIJA

       Danas živimo turbo načinom života gdje su svi u nekoj žurbi i glavni moto je: vrijeme je novac. Zanimljivost ovog mota je to što su i vrijeme i novac tvorevina našeg uma, ali u ovom dijelu ćemo se pozabaviti samo pojmom VRIJEME. Da li smo se kad upitali šta je zapravo vrijeme i da li ga je moguće definisati? Avgustin je dao zanimljivu izjavu što se tiče vremena: Šta je dakle vrijeme? Dok me niko ne pita, ja znam; kad bi, pak, valjalo da to objasnim – ja ne znam. 



Kroz fiziku vidimo da vrijeme postoji samo ako postoji materija i kretanje, a bez toga vrijeme nema nikakvog smisla. Pokušajmo da zamislimo samo beskonačan prazan prostor bez objekata i bez bilo kakvih kretnji. Dobićemo samo beskonačan SADAŠNJI TRENUTAK. Iz ovog možemo da zaključimo da pojam vremena vrijedi samo u ovoj našoj trodimenziji, što znači da je ljudski um tvorac vremena. Uvijek je zanimljivo zamisliti nekog imaginarnog čovjeka koji je rođen bez ovih 5 fizičkih osjetila. Takav čovjek bi odmah po rođenju bio na nivou svijesti iznad uma i spoznavao prirodu stvarnosti miljama bliže istini nego mi koji krećemo iz ograničene kutije zvane UM. 



Ljudi se mnogo užive tokom života u iluziju uma da im to postane jedina prava stvarnost, slično djeci kada se užive u video igricu koju igraju, iako znaju da je igrica zapravo virtuelna i nema veze sa stvarnosti. Tako danas živimo za budućnost, misleći pri tom na prošlost, a potpuno zanemarujući sadašnjost – do toga nas je dovela iluzija vremena. Na taj nam način prođe cijeli život, a da ga zapravo nismo ni živjeli. Moramo da shvatimo da ono što nazivamo prošlost je također bio sadašnji trenutak, a ono što nazivamo budućnost će isto tako biti sadašnji trenutak, a vrijednost im dajemo mi, tako što ih predočavamo sebi u umu opet u ovom sadašnjem trenutku i na taj način stvaramo sebi negativne emocije. 



Vidimo li taj začarani krug kojim samo sebi štetimo? Kada se čovjek u svojoj svijesti izdigne iznad uma, istog trena se oslobodio ograničenja vremena i prostora jer naša prisutnost prestaje biti ograničena samo u ovom fizičkom tijelu, nego tad postaje posmatrač svog života u ovom svijetu, drugim riječima postaje posmatrač svog uma. Čovjek s planine uvijek vidi šire i dalje od čovjeka koji se nalazi u dolini.