expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

ponedjeljak, 29. kolovoza 2016.

POGREŠNO SHVATANJE BOGA

       Vrijeme je da jednom za sva vremena uklonimo naša pogrešna uvjerenja što se tiče shvatanja Boga. Kao prvo, Boga ne može da obuhvati ni jedan koncept, etiketa ili bilo kakava misao u našem umu. Danas kad su ljudi i previše zatrovani materijalizmom i bajkama da smo svi samo plod neke slučajne elementarne nepogode u dalekom svemiru, jako je teško ljudima da shvate, a poslije i da prihvate istinu. Sa takvom materijalističnom osnovom u umovima, ljudi su sebi umislili da su saznali sve i da se izvan granica uma ne može ići. Čak i ljudi koji su odlučili prenositi Božju poruku, većina ih se drže samo granica uma i sa te razine pokušavaju ljudima prenijeti poruke koje su sa mnogo većih razina svijesti od uma. 



A kako um pojašnjava Boga? – To je neko vrhovno inteligentno biće negdje daleko u svemiru ili izvan njega, pa odozgo posmatra sve i prati ko će da zasluži raj ili pakao, koji opet imaju neku svoju drugu lokaciju. Ko vjeruje da je to istina biva nazivan vjernikom, dok su ostali nevjernici. Ali ni to nije dovoljno. Geografski zavisi gdje je čovjek rođen i ko su mu roditelji, da bi mu bilo određeno na koji način treba da vjeruje u tog jednog Boga jer svaka regija ima svoju vrstu raja i pakla... Eto do kakvih nebuloza nas dovede tumačenje božanskog ali sa nivoa uma. 



Čovjek nikako da shvati da nema smisla tražiti istinu u vanjskom svijetu jer je sav taj vanjski svijet samo projekcija našeg uma kroz naša osjetila. To bi bilo kao da igranjem video igrice, imaginarnim likom tražimo po toj imaginarnoj okolini kako da ugasimo TV preko kojeg to sve gledamo. Moramo da shvatimo da svaka poruka, svaka rečenica koja je napisana u svim pismima koja nazivamo svetim, samo je pokazatelj ka pravom značenju i vrijednosti, ali je prevedena u vrstu informacije shvatljivu našem umu. 



Veliki primjer toga je Isusova izjava: Ja i Otac smo jedno. Ljudi niske svijesti, sa razine uma su to shvatili da je baš Isus to vrhovno božanstvo, ne obraćajući pri tom pažnju na dubinu smisla te izjave. U suštini svaki osviješten i prosvijetljen pojedinac kroz historiju pokušao je da nam prenese tu istu istinu – DA SMO SVI U BOGU JEDNO, a Bog je jedino što jeste i izvan Boga ne postoji ništa više. Kada spoznamo svoju ruku, shvatimo da mi nismo ruka i da smo veći od nje, zatim spoznamo svoje tijelo i znamo da se tokom života svaka ćelija izmijeni, pa shvatimo da smo veći i od tijela. Slijedeći veliki korak je kada spoznamo svoj um i njegove igre, pa shvatimo da smo i iznad uma jer ga u svijesti možemo, tako reći, posmatrati mirno. 



Daljnji proces spoznavanja nadilazi koncept naših riječi jer su riječi tu da objasne samo nešto spoznatljivo umu. Boga shvatamo kao ukupnu beskonačnu cjelinu svega što jeste i izvan Njega nema više ništa jer i ne može da bude. On je krajnja spoznaja svega što jest i dalja spoznaja Njega samog bila bi nemoguća jer i sama spoznaja dolazi od Njega.