ZNAKOVI PRELASKA PRAGA PREMA DUHOVNOSTI

       U ovom dijelu ću govoriti o znakovima koji nam ukazuju na to da smo prešli prag prema duhovnosti i koji nam trebaju dati podršku u ustrajnosti na daljnjem duhovnom putu. Svako se nosi na različit način sa buđenjem svijesti i buđenje na svakoga utječe drugačije, ali postoje i jasni pokazatelji, zajednički svima koji su prešli taj prag. 

Prvi pokazatelj koji se pojavljuje kod svih je osjećaj gubitka vrijednosti svega materijalnog u njihovim očima i slabljenje, a na kraju i prestanak žudnje za istim. Tu pojavu volim nazvati Božja iskra svjetlosti u srcu pojedinca koja ga oslobađa i vodi prema istini. Čovjek u tom stadiju počinje prvi put istinski da shvata prolaznost svega materijalnog i počinje da osjeća ono vječno i besmrtno u sebi koje je svjedok svemu. Od mnogih u ovom stadiju možemo čuti da su tad prvi put progledali, iako su živjeli npr 40 godina do tad. 

Još jedan od pokazatelja da je čovjek krenuo na duhovni put je isti način prihvatanja i pohvale i uvrede. On shvata da je njegovo istinsko sebstvo iznad svega materijalnog i vuče korjene iz one čiste bezuslovne božanske ljubavi, tako da na isti način prihvata i pohvale i uvrede na ovom svijetu i sve to shvata kao svoj ispit zrelosti od Boga. Sve više počinje da cijeni samoću i tišinu jer mu je to potrebno za dnevno duhovno punjenje. Naravno pojavljuje se i ogromno nerazumijevanje od strane porodice, prijatelja i okoline koji su još uvijek zarobljeni iza rešetaka uma, ali probuđen čovjek će na njih gledati sa bezuslovnom ljubavlju i shvatati u potpunosti njihovo stanje jer je i sam bio takav. 

U tom stadiju sve što ima čovjeku postaje dovoljno i uopšte ne troši energiju na zavist, pohlepu i u njegovom svijetu riječi DA MI JE gube svaki smisao i značaj. Moramo shvatiti da samo onaj čovjek koji nema šta izgubiti, može da se nazove slobodan čovjek. Kada kažemo da nema šta izgubiti, to ne znači da nema nikoga i ništa, nego da svaku promjenu shvata kao na neminovni božji ciklus koji se morao upravo tako dogoditi, bilo da se to radi o nečijoj smrti, gubitku imovine ili slično. Za takvog čovjeka ne postoji riječ gubitak jer on zna da ne može da posjeduje ništa, nego za njega postoje samo PROMJENE koje donose sa sobom novi sadašnji trenutak, pa onda uživajmo u njemu.

ŠARADA ZVANA SVIJET

      Obratimo pažnju na svijet u kojem živimo – pun je zapleta i raspleta, a i različitih likova koji glume svak svoju ulogu. Savršena gluma za pozornicu je ona kada likovi i ne znaju da su samo uloge u predstavi, nego vjeruju da je predstava stvarnost. Nekome je dodijeljena uloga profesora, nekome uloga direktora firme, nekome uloga građevinskog radnika, neko je student... Uglavnom cilj je nikoga ne ostaviti bez uloge. 

Onda sve te uloge mora da se podijele na što više skupina po različitim osnovama, da bi kasnije imali o čemu da raspravljaju i svako da drži stranu svoje skupine i traži mane one druge. Naravno i uloge moraju od nečega da žive, pa tako svako dobije onoliko, zavisno od toga kako glumi svoju ulogu. Onaj ko odluči da izađe iz predstave biva progonjen i ismijavan od strane vlasnika predstave, ali i od glumaca samih. Takav biva nazivan onaj s manjkom talenta. Režiser predstave diriguje sa svima na način kakav je on zamislio da predstava treba da se odvija. Ako neki glumac odglumi nešto na svoju ruku, taj brzo biva odstranjen iz predstave u pritvor na neko vrijeme, jer je prekršio pravilo predstave.

 

Pokušao sam na ovaj način da opišem današnji svijet i naše stavove prema njemu, ne bi li se osvijestili bar što se tiče ozbiljnog shvatanja svega. Možemo li da shvatimo da ne moramo biti ograničeni nekim pravilima koji su odredili tamo neki kojima ne znamo ni ime. Samo zbog toga što većina nešto slijedi, to ne znači da su na istini. Istina je uvijek ista, slijedili je svi ili samo jedan. Ovaj pojavni svijet se događa nama, a ne mi njemu jer bez nas (inteligentnih bića) on ne bi imao svrhu. 

Ako znamo da je sve što vidimo i osjetimo samo prikaz našeg uma, znači da svako od nas kreira svoju stvarnost u hodu, a da to i ne primijeti. Kakav odnos prema svijetu budemo imali, takav će nam i svijet biti. Neke stvari koje su za nekoga nemoguće, za drugog su svakodnevnica – razlika je samo u njihovim uvjerenjima. Kada bi samo postojala neka pilula koju kad popijemo progledamo svi po prvi put i prvi put stvarno počnemo osjećati ovaj svijet kao nikad prije... Takva pilula ne postoji ali postoji ključ za takvu svjesnost, a zove se potpuna budnost u sadašnjem trenutku. Svi imamo taj ključ pa pokušajmo...

BUDIMO U OVOM SVIJETU SAMO KAO PROLAZNICI S DOBROM NAMJEROM

       Možemo li na trenutak zastati i razmisliti o prolaznosti svega... Ništa neće nastati, a da neće i nestati što se tiče ovog materijalnog, pojavnog svijeta. To je činjenica od koje mnogi bježe i nastoje zaboraviti na nju. Naslov sam uzeo iz dijela poznate Muhammedove izjave: Budite na ovom svijetu kao stranac ili prolaznik, koji je sjeo malo u hladu palme da odmori. Vidimo da se ovaj savjet u potpunosti zanemaruje u današnjem vremenu gdje vrijednost čovjeka određuje ono što posjeduje od materijalnog, a ne ono što on sam jeste. 

Današnji način života vidim kao takmičenje da se što više magle sakupi oko sebe, iako znamo da će magla nestati do podne. Ljudi masovno žive u uvjerenju da su poslati na ovaj svijet kako bi prisvojili što više ovog svijeta za sebe i kako bi bili moćniji od drugih. Takvima kada se spomene prolaznost svega i tjelesna smrt, oni potpuno okreću glavu od toga, a neki to shvate čak i kao uvredu. Pogledajmo način života svih osviještenih ljudi kroz historiju, koji su uspjeli da zarone u more istine. Takvi ljudi su na materijalno gledali kao na teret koji ih sputava od slobode duha. 

Moramo da naučimo razlikovati potrebu od pohlepe. Pod potrebu ubrajamo samo ono neophodno za održavanje našeg tijela u životu. Sve preko toga je nepotrebno što dovodi polako do pohlepe. Koliko god materijalnog bogatstva da imamo, možemo leći samo u jednu postelju, trenutno možemo pojesti samo jedan obrok i trenutno možemo obuti samo jedan par obuće. Ljudi zbog male ili nikakve vjere u Boga vjeruju da moraju sebi osigurati dovoljno da bi mogli živjeti i pet života, iako niko ne zna trenutak svoje smrti – da li će to biti sutra ili za 100 godina. 

Kada shvatimo da je naš jedini zadatak da djelujemo što je moguće bolje u ovom sad trenutku, BEZ BILO KAKVIH OČEKIVANJA, nego jednostavno djelovanje po našem osjećaju radosti i užitka – tada ćemo osjetiti našu pravu svrhu i jednoću sa svime što jeste. Kada smo u tom stanju mi ne vidimo razlog za ljutnju na nekoga, tada nestaje etiketiranje svega i na sve gledamo kao na sasvim novo iskustvo, potpuno nevezano za prošla iskustva. Iznenada počinjemo da primjećujemo da su sve mane koje smo ranije gledali u drugima, zapravo bile naše sopstvene i sada polako nestaju...

ANTIKRIST – REŽISER DANAŠNJEG DOBA

      U ovom dijelu ćemo govoriti o jako osjetljivoj temi koja se tiče svih nas, pa se nadam da će doći do ispravnog shvatanja. Svaki prosvijetljeni pojedinac koji je dostigao takav nivo svijesti u kojem istovremeno postoje sadašnjost, prošlost i budućnost, kroz historiju obavijestili su ljude svog doba o Antikristu. Zbog toga skoro u svim svetim spisima, većine religija, možemo naći govor o njemu. 

Jedan od detaljnijih opisa Antikrista dao je ljudima Muhammed. Rekao je nešto što još niko prije njega nije: Antikrist vidi samo na lijevo oko, dok je na desno oko potpuno slijep. Također je rekao da će Antikrist boraviti na Zemlji 40 dana, a od toga jedan dan će mu biti kao godina, jedan dan kao mjesec, jedan dan kao sedmica, a ostalih 37 dana biće mu kao naši dani. Ove dvije izjave su jako važne za shvatanje Antikrista danas. 

Kao i uvijek većina na ove izjave gleda bukvalno i pokušava shvatiti doslovce, ali ako znamo da ove izjave nisu došle sa razine uma, nego sa mnogo više razine svijesti, onda znamo da su riječi korištene samo kao pokazatelji prema istini, a ne kao istina sama. U drugoj izjavi vidimo da Antikristova prva 3 dana neće biti kao naša, nego mnogo duža, što znači da mu se svijest još neće kristalizirati u ovu našu fizičku realnost nego će djelovati sa viših nivoa svijesti kao ukupna svijest većine populacije. Kao što vidimo na kraju ćemo ga moći vidjeti i kao čovjeka tih 37 dana, ali prvo dok sve bude spremno za njega. 

Kako protumačiti da će biti slijep na desno oko, a gledaće samo kroz lijevo? Ako znamo da nam je lijeva strana mozga zadužena za logiku, racio, proračune i slično...dok nam je desna strana mozga zadužena za intuiciju, osjećaje i suštinu... i naravno ako znamo da je lijevo oko simbol vanjštine i formalnosti, a desno oko simbol unutarnjeg viđenja i suštine, onda nam je jasno šta znači to da će biti slijep na desno oko. 

Kao što vidimo, ona njegova prva 3 dana već odavno traju i prisutan je kao ukupna svijest većine populacije, što se da primijetiti u velikim tehnološkim dostignućima, dovođenja izgleda svega do savršenstva, sve je unapred proračunato...to jest na lijevo oko vidimo kao populacija savršeno, dok sa druge strane vidimo toliko ubistava, samoubistava, depresije, nezadovoljstva, nedostatak ljubavi, gubitak suštine svega...što je pokazatelj potpunog sljepila na desno oko. Naravno da uvijek postoje pojedinci čija je svjetlost jača od tame hiljada uspavanih pojedinaca i dok god takvi postoje svjetlost se neće ugasiti. Sekunda gledanja na desno oko, vrijednija je od hiljadu godina gledanja na lijevo.

DA LI SMO SVJESNI INTELIGENCIJE SRCA?

       Koliko smo puta u životu bili u dilemi između savjeta srca i savjeta razuma...vjerujem – mnogo puta. U velikoj većini slučajeva ljudi poslušaju savjet razuma jer ipak smatraju da je razum taj koji posjeduje inteligenciju i zna šta je najbolje za nas. Kao što razum ima svoju logičku inteligenciju, moramo biti svjesni i inteligencije srca sa druge strane koja je mnogo, tako da kažem, snalažljivija i sposobnija od inteligencije razuma. 

Razum da bi došao do određeng cilja ima potrebu da sebi predoči cijeli put od početka pa sve do tog cilja i da smišlja mnoge procedure jer smatra da se samo na taj način koji je on zamislio može doći do željenog cilja. Ako samo jedna sitnica na tom putu se ne bude poklapala sa njegovim planom, on to etiketira kao neuspjelo i mnogi tu i odustanu od cilja. A na koji način djeluje srce? Moramo da znamo da je u nama samo srce povezano sa višim sebstvom, a razum je tu kao vitez koji izvršava naredbe iskrenog vladara – srca. 

Svi ćemo sebi priznati da su ipak želje srca te koje nas ispunjavaju kad ih dostignemo, a razum nam samo pri tom zamagljuje oči uvjeravajući nas da to nije pametno, da nije dobro proračunato i isplanirano, te da on ima bolji plan. To su naravno nagovaranja ega jer on se stalno vraća društvenim normama i nekim uhodanim stazama koje su dobro poznate, iako često vode zaobilaznim putevima, a da toga nismo ni svjesni. Srce je to koje služi kao donosilac poruka od višeg sebstva i nama prenosi te poruke u vidu osjećaja užitka i radosti. Na nama je samo da pratimo želje srca i pustimo mašti na volju... 

Na taj će nas način više sebstvo odvesti uvijek tamo gdje trebamo biti, srešćemo uvijek koga trebamo sresti i sve će se to odvijati nekako sinkronizovano i harmonično. Vrlo brzo ćemo stvarno osjetiti kako smo dio Univerzuma i kako On djeluje kroz nas na najbolji mogući način. Tada razum postaje ono za što je stvarno i dizajniran – naš najbolji alat za sadašnji trenutak. U mnogim religijama možemo naći gdje Bog poručuje ljudima: Imajte vjere u Mene i ja ću vam spustiti svjetlost (nur) u vaša srca pa ćete moći sami razdvajati istinu od neistine. Zbog toga poštujmo tu svjetlost i ne zamjenjujmo je s nečim što malo vrijedi.

PROBLEM FORMALNOSTI BEZ SUŠTINE

       More je plavo – zaključi dječak sjedeći na obali. Na isti način većina nas gleda na sve stvari i događaje. Dječak je pogledao površinu mora i vidio odraz neba, pa na osnovu toga zaključio da je more plavo. U ovom dobu razvoja čovječanstva stigli smo do stadija gdje se maksimalna važnost pridaje formalnosti, dok se suština gotovo i zanemaruje. Tako danas vidimo kuće koje izgledaju kao da nisu sa ovog svijeta, ali bez značenja doma unutra; vidimo ljubavne veze gdje je osnova na tome da se pokaže svijetu, ali također je i bez ljubavi; vidimo države kako hrle ka raskoši i svjetlima, ne primjećujući pri tom trulu pozadinu tog blještavila... 

Sve je svedeno na to – kako nešto treba da izgleda, a ne kako to stvarno jeste. Ljudi su izgubili svoje karaktere i ličnosti i pretvorili se u avatare u ovom iluzornom svijetu, gdje prihvataju kao istinu samo od onih od kojih imaju neke koristi. Sav ovaj svijet ima izgled kao čist i sjajan tepih odozgo, dok je ispod njega gurato godinama razno smeće, ali mi naravno odozgo vidimo samo sjajan skupocjen tepih. Ljudi su u potpunosti zaboravili na pogled srca, a oslonili su se samo na pogled oka koji prima samo određeni spektar boja. 

Ono što vidi suštinu svih stvari nije oko nego srce, pa su nam zbog toga prioriteti razbacani ovako kako jesu. Pogledajmo na šta se svela vjera u Boga po raznim religijama... Postalo je bitno samo obavljati formalnosti, a pri tom i ne osjećati suštinu tih formalnosti. Danas vidimo kako objašnjavaju da je post naređen zbog zdravlja ovog našeg trupla, da su razni vidovi molitve naređeni zbog rekreacije i razvijanja opet tijela, da pomažemo drugima samo da bi kasnije očekivali neku nagradu za to i korist... 

A gdje je u tome svemu SUŠTINA? Da li je moguće da ljudi u svemu nabrojanom gledaju opet samo svoju korist? Naravno da je moguće jer je ego uzeo stvari u svoje ruke a većina mu slijepo vjeruje. Pokušajmo da vidimo dok su oči zatvorene, pokušajmo da čujemo bez sluha, da shvatamo bez uma...jer sve te radnje vrši i srce ali daleko efikasnije. Kada idući put pogledamo more, ne vjerujmo boji površine nego zaronimo duboko i osjetimo odjednom sva njegova svojstva i uživajmo u njima.

RAJ I PAKAO

        Koliko puta u životu smo slušali predavanja o raju i paklu, nebitno o kojoj religiji se radi...ali da li smo shvatili značenje ta dva pojma? Ko bude radio dobra djela, ići će u raj, a ko se preda zlu, ići će u pakao – to je značenje koje je rašireno po svijetu. Glavni problem je površno shvatanje ove teme kod većine. Kao i za sve ostalo, ljudi površnog shvatanja ovu temu pokušavaju dokučiti i obuhvatiti samo umom, što ih odmah u startu odvodi u pogrešnom smjeru. Kada čujemo ovu definiciju raja i pakla, um nam odmah govori da su to određene lokacije do kojih ćemo morati doći, raj ili pakao. 

Ljudi zaboravljaju da kada se oslobode ovoga svijeta ograničenog umom, vrijeme i prostor gube smisao i prestaju da postoje čak i kao iluzija. Što znači da ono naše shvatanje da su raj i pakao lokacije, gubi smisao također. U nastavku podsjetiću na nekoliko činjenica, koje će, nadam se, usmjeriti čitaoce ka ispravnom shvatanju ove teme, jer ipak istinu svako za sebe mora da okusi, a ne da vjeruje drugima na riječ. Za početak moramo da shvatimo da smo mi duhovna bića, to jest duše, koje su se manifestovale u ovim našim fizičkim tijelima. 

Ovo tijelo koje sada vidimo, koje zovemo svojim, nije prvo a mnogima neće biti ni zadnje kroz koje se naša duša odlučila manifestovati. Duša će se manifestovati iznova i iznova u novim tijelima dok god ne uspije tokom života u tom tijelu da spozna svoje istinsko biće. Ta spoznaja istinskog bića i konačno oslobađanje ovog niskog svijeta će nas odvesti u raj. Što znači da na raj gledamo kao na nivo naše svijesti koji je prerastao u potpunosti ovaj svijet našeg uma. To što smo sada u ljudskom tijelu, ne mora da znači da je svaki put do sad bilo tako u ranijim životima. 

Ljudski um je jedina alatka preko koje duša može da spozna sama sebe, pa nam je zbog toga to osnovni i jedini razlog zašto smo spušteni kao svijest na ovaj svijet. Mnoge duše će izgubiti bitku sa egom koji nas nastoji držati u okviru uma i to će ih odvesti na još niža stanja svijesti, a samo Bog zna kakvi još niži nivoi svijesti postoje... Ali ko god da čita ovaj tekst, to je pokazatelj da mu namjera teži pozitivnom i samo slijedeći svoje srce u svakom trenutku, ono će ga odvesti tamo odakle i potječemo.