expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>
Broj ''probuđenih'' u svijetu svakim danom se povećava, ljudi počinju da shvataju u kakvim su umnim okovima bili, te polako idu prema oslobođenju od istog. Svakom duhovnom putniku koji je svjesno kročio na put samospoznaje i odricanja od lažnih vrijednosti, vjerujem da će jedna od najzanimljivijih spoznaja biti zakon privlačnosti. Onog trenutka kada čovjek spozna da je njegova podsvijest (koja zauzima 90% uma) direktno povezana s Bogom, te da Bog odgovara samo na stanje naše podsvijesti, to je veliko saznanje koje uzdiže duhovnog putnika stepen više. Tad konačno saznaje da je svaka njegova misao, svaki njegov stav i uvjerenje, te svako njegovo svjesno djelo, tek dio onih 10% uma koje nazivamo SVJESNI UM.
Podsvijest je zadužena za sve ono nad čim nemamo kontrolu, kao što je rad našeg organizma, kao što su emocije i osjećaji, ili slanje vibracija u Univerzum. Iako podsvijest na prvi pogled ima mnogo veću ulogu od svijesti, ipak je svijest ta koja je, tako da kažem, kapetan broda jer podsvijest se kroji na osnovu čvrstih uvjerenja do kojih smo SVJESNO došli. Ovo je i direktno objašnjenje religioznim ljudima kojima molitve ne budu ispunjene. U svojim molitvama oni pristupaju recimo na način: ''Molim te Bože da ozdravim'' - Budući da Bog odgovara samo na našu podsvijest, to jest na ono u šta smo čvrsto uvjereni, u ovom slučaju čovjek je izrazio želju da ozdravi, a samim tim i čvrsto uvjerenje da je bolestan, tako da Bogu ne preostaje ništa drugo nego da odobri stanje njegove podsvijesti i nastavi njegovu bolest. To je česta greška kod molitve gdje ljudi nesvjesno u podsvijesti igraju ulogu žrtve, umjesto da promijene uvjerenje i dovedu prvo svoju podsvijest u stanje zdravlja (da vjeruju da su već savršeno zdravi), tako da bi nakon toga došlo i do tjelesnog ozdravljenja.
Ovaj zakon vrijedi i za svaku drugu želju koju imamo. Kada čovjek jednom ovlada ovim zakonom shvativši ga u dubinu i kada mu krojenje svoje stvarnosti postane, tako da kažem, svakodnevnica, tad se kod mnogih javlja novi problem - ljudi prestaju sa daljom samospoznajom i ostaju samo na tom stepenu spoznaje. Kao što već znamo - što smo mudriji mi, to je mudriji i ego. Ego je uvijek prisutan, te naše spoznaje koristi i u svoju korist i tako sve dok ga se i u potpunosti ne oslobodimo. Kada ovladamo zakonom privlačnosti (t.j. kada shvatimo da već vladamo s njim), ego će nas pokušati uvjeriti da je to kraj našeg duhovnog traganja i da sad imamo sve potrebno. Međutim tu se ne smijemo dati prevariti i uvijek nam na umu mora biti samo jedan jedini cilj - Bog (Onaj koji jeste). Ako smo naučili na neki način surađivati sa Božijom inteligencijom, to ne znači da smo Ga spoznali.
Jednu stvar moramo da znamo - sve to što smo spoznali tiče se materijalnog svijeta i jednog stepena iznad - energetskog svijeta (suradnja svijesti i podsvijesti). Ono što još na tom stepenu nismo spoznali je Božanski svijet koji prethodi čak i energiji, prethodi svakoj misli, svakom osjećaju i svemu što može naš um da zamisli. To je Izvor svega, pa čak i izvor prostora i vremena. Sve što možemo da vidimo, vidimo tek kad svjetlost padne na objekat, a sve što možemo da zamislimo, zamislimo tek kad svjetlost svjesnosti padne na to. Božanski svijet je na izvoru, na iskonu od obje ove vrste svjetlosti gdje je čisto polje bezuslovne ljubavi koja ne zaboravlja baš ništa i nikoga. Mudri učitelji znaju reći da kad bi nedovoljno osviješten čovjek bio izložen direktno tom polju (bez vela naših 5 čula), umro bi od užitka, ljepote i ljubavi. Poruka svima nama je da se ne zaustavljamo samo na zakonu privlačnosti jer postoji još mnogo mnogo toga što ni zamisliti ne možemo, a dok idemo dalje, zakon privlačnosti će nam po prirodi davati shodno našem stanju podsvijesti.
Ako Bog zaista postoji, kako to da dozvoljava zlostavljanje i ubijanje djece; Ako je sve što se događa Božija volja, zar je moguće da je Bog tako okrutan; Kakva je to pravda da se dobrim osobama često dešavaju loše stvari... Ovo su neka od mnogih sličnih pitanja koja muče ljude bilo da su ateisti, vjernici, skeptici ili da su u bilo kakvoj potrazi za istinom. Odabrao sam ovu temu jer su slična pitanja i mene samog dugo vremena proganjala, ali sam uporno svjesno ili nesvjesno takve misli potiskivao negdje po ćoškovima svog uma. Međutim uvijek su me gledale iz tih ćoškova i čekale da se suočim konačno s njima stvarajući meni jak osjećaj nelagode i nemira. Taj period je dugo trajao dok konačno nisam odlučio da se suočim s problemom. Od tog dana kad sam to odlučio iznenada su se dijelovi sa raznih strana počeli da skupljaju u jednu cjelinu unutar mog uma. Imao sam osjećaj kao da neka ruka izvlači iz najdubljih dijelova moje podsvijesti određene informacije i iznosi ih meni na vidjelo.
Glavne tri činjenice koje su mi tad izvučene iz podsvijesti bile su presudne u mom shvatanju i prihvatanju ovih pitanja. Prva činjenica koja mi je izronila iz podsvijesti bila je ta da nam je Bog dao slobodnu volju. Ovo je činjenica koju sam znao cijeli život ali sam se odnosio prema njoj kao: to znam i više mi to saznanje neće biti potrebno, te je to saznanje ostalo negdje u mojoj podsvijesti. Međutim tad kad mi je upravo to saznanje izronilo iz podsvijesti, tad sam po prvi put istinski shvatio šta znači da imamo slobodnu volju. Prvi put sam istinski shvatio da baš u svemu imamo slobodnu volju, nebitno da li će ta naša volja biti u pozitivnom ili negativnom smjeru, to Bog neće osuditi nego će nam jednostavno dopustiti našu volju jer je to Njegova Riječ bila od početka.
Druga od tri činjenice koje su mi izronile tad iz podsvijesti bila je ta da mi svojim emocijama i djelima u sadašnjosti određujemo kakva će nam budućnost biti. Ovo je saznanje koje sam do tad držao samo kao teoriju i riječ u koju se samo može vjerovati ili ne vjerovati, bez bilo kakvog naučnog dokaza za naš um. Međutim, naprotiv, kasnijim istraživanjem po polju nauke sam konačno došao do kvantne fizike kroz koju je jasno dokazano da je sve zapravo građeno od energije (laički rečeno), pa čak i naše emocije i namjere djeluju kao elektromagnetni talasi koji nakon odašiljanja u Univerzum privlače samo slične vibracije sebi, te se kasnije kristalizuju u našu stvarnost koju vidimo. Isto objašnjenje kasnije sam našao i na polju biologije, gdje se dokazuje da naše zdravlje zavisi isključivo od naše percepcije okoline (naših uvjerenja). Nakon konačnog shvatanja prve dvije činjenice koje su izronile iz podsvijesti i nakon što sam smirio svoj um, bar što se toga tiče, iz podsvijesti mi je izronilo treće saznanje koje mi se najbrže posložilo u umu.
To saznanje je bilo vječno postojanje Duše. Ako je sav naš materijalni svijet i univerzum krojen od energije, a energija je neuništiva (moguće je samo da pređe u drugi oblik), postoji nešto iznad te materije i iznad te energije, a to je naša svijest (najbliži opis Duše). Budući da iz svijesti sve izranja i u svijest se sve vraća, zaključujemo da je svijest izvan dimenzije prostora i vremena, te na taj način postoji oduvijek i zauvijek. Ovo nas saznanje vodi do zaključka da je svako od nas kao svijest (Duša) živio mnogo života, samo u različitim fizičkim tjelima. Nakon svake smrti tijela, duša je bila manifestovana u novom tijelu i novom životu te se taj proces nastavlja dok konačno duša ne spozna sebe i dok ne spozna jedinstvo svega. Ovo učenje je često u istočnjačkim religijama, ali međutim direktno ili indirektno se spominju i kroz ostale religije, koje su poznatije nama. Nakon što su mi iznešene na vidjelo ova 3 saznanja, iznenada se posložilo sve, sve je imalo smisla, čak i smrt djeteta je postalo Božanski pravedno, samo sa našeg materijalnog gledišta je to nešto nepojmljivo i neshvatljivo.
Međutim kada pogledamo tu situaciju na duhovnoj razini, onda znamo da je duša tog djeteta proživjela mnogo, mnogo života ranije, u kojima je možda nekad bila vojskovođa, možda lovac, možda domaćica, možda nekad čak i neljudsko biće.... Kada pogledamo to dijete, mi u ovoj stvarnosti vidimo samo nevino dijete koje je prerano umrlo, ne znajući pri tom da je duša tog djeteta u prošlom životu možda bila vojnik, ili slično, i da je možda tad vođena negativnom namjerom ubila dijete. Samim tim aktivira se Božanski zakon da svako učinjeno djelo vođeno pozitivnom ili negativnom namjerom, mora da privuče vibracije iz Univerzuma slične onima koje smo odaslali prilikom činjenja tog djela. Te će se vibracije povratno manifestovati u našem životu, ako ne u ovom, onda u idućem sigurno. Ovaj zakon uzroka i posljedice je u svijetu poznat kao karma ili sudbina i govori o tome da sve što nam se dešava sami sebi smo privukli, a Bog pri tom samo odobrava našu volju i ne miješa se, jer je to i bila Njegova Riječ. Cijelo putovanje Duše ima samo jednu svrhu u ovome svemu, a to je spoznavanje sebe kao dijela Jednog, te na taj način konačno oslobođenje od procesa karme ili sudbine.
Trenutno se nalazimo u historijskom razdoblju koje volim da nazovem doba površnosti. To je period koji je jako zanimljiv za promatranje i dolaženja do nekih ličnih uvida koji će nas povesti korak dalje na putu samospoznaje. Budući da smo kao čovječanstvo u cjelini tehnološki napredovali (mnogi će reći do vrhunca), u nama je zaživjelo uvjerenje da smo spoznali sve što se moglo spoznati. Naravno kao temelj tog uvjerenja mora da postoji drugo uvjerenje koje nam kaže da je ova materijalna stvarnost zapravo i jedina stvarnost koja postoji.
Uz ovakva uvjerenja dobijemo svijet u kojem trenutno živimo i masovni način razmišljanja koji i sami vidimo gdje nas je odveo. Čak i uz dokazanu činjenicu da je sva ova materijalna stvarnost tek projekcija našeg uma, mi smo odabrali da vjerujemo da smo potpuno odvojeni od cjelokupnosti te stvarnosti i da je cilj uzeti što više iz te stvarnosti u korist zadovoljenja naših tjelesnih i egoističnih potreba. Postoji izvjestan broj nauka koji se efikasno bave ovom temom (kao što je kvantna fizika), ali se takve nauke bacaju u drugi plan i bivaju nazivane misticizmom jer izlaze iz okvira materije. Ali ako je materija produkt našeg uma, logičan pristup pronalaženja korjena manifestacije te materije i zašto se manifestovalo baš na taj način, je zalaženje u kvantno polje (u ovom slučaju um), i na kraju zalaženje u polje koje prethodi kvantnom (koje prethodi energiji).
Kada okrenemo glavu od svega ovoga i slijepo vjerujemo u materijalnu stvarnost kao apsolutnu onda dobijemo površan pogled na sve, te površno vrjednovanje. Tako danas dajemo prednost izgledu nad osobnosti; unosimo u sebe hranu koja spolja izgleda kao naslikana, dok se na kvalitetu ne obraća pažnja; vjerujemo ljudima po dužini skraćenica prije imena, a ne po njihovom iskonskom znanju; prihvata se mišljenje većine, umjesto istine... Kao što vidimo sve se svodi na to kako nešto treba da izgleda, a ne kako to u stvarnosti jeste.
Ovaj period o kojem sam pisao u ovom dijelu je došao do svog vrhunca i samim tim počinje da gubi na snazi. Buđenje globalne svijesti je počelo i ljudi počinju da otvaraju oči, te da izlaze iz okova ove zablude. Svaki probuđeni pojedinac dođe kao svjetiljka u svom okruženju i prenosi svjetlost od univerzalnog Izvora (Boga), preko svog kvantnog polja (um), na sve oko sebe (materijalna stvarnost).
Mnogo puta u životu smo se susreli sa pojmom samospoznaja i svako je sebi definisao taj pojam zavisno o širini svijesti pojedinca, što je i sasvim prihvatljivo jer svako do te spoznaje mora doći sam i svojim jedinstvenim putem. Budući da baš svaka današnja svjetska nauka u krajnjoj liniji mora da dođe do samospoznaje kao predmeta izučavanja, ne možemo a da se ne upitamo zašto samospoznaja ne postoji kao zasebna nauka kojoj bi svako zainteresiran mogao dati svoj doprinos.
Naprotiv, ko god se pozabavi ovom temom, bilo da je do nje došao preko grane biologije, hemije, fizike ili bilo koje druge oblasti, takav pojedinac uprkos svom obrazovanju i činjenicama koje iznosi biva nazivan nekom vrstom buntovnika, nadrifilozofom ili čak i luđakom, te se njegovi iskazi i dokazi brzo povlače iz javnosti ili najčešće nikad i ne dospiju u javnost. Naravno takav pojedinac neće mariti za sve to jer je svjestan mudrosti do koje je došao.
Ovo je jedan od pokazatelja da materijalistima ovog svijeta nipošto nije u cilju da ljudi spoznaju svoje istinsko sebstvo, jer na taj način se oslobađaju svakog okova nametnutog umu, te postaju slobodni u pravom smislu te riječi. Svakodnevno smo bombardovani informacijama u vidu reklama kako nam je potrebno nešto dodatno da bi osjetili sreću i radost, te da to po svaku cijenu moramo imati. Na taj način ljudi pristaju da budu nečiji robovi kako bi u konačnici mogli doći do te obećane sreće.
Međutim kada čovjek spozna svoje istinsko sebstvo on zna da sreća ne dolazi izvana nego iznutra i da mu nisu potrebni čulni nadražaji koji djeluju kratkotrajno i to samo na naš um, ostavljajući pri tom dušu i dalje neispunjenu. Trenutno se nalazimo u takvom dobu gdje je glavni cilj prikazati sebe u što zavidnijem položaju u odnosu na ostale skupljajući oko sebe razne materijalne stvari i vjerujući da će te stvari učiniti od nas vrijednije ličnosti po cijenu duhovne praznine.
Takvo razmišljanje uvijek završi kobno jer naša čula uvijek traže još da bi popunili duhovnu prazninu koju osjećamo, a ne znamo je definisati i locirati. Budući da tu prazninu popunjavamo upravo suprotno, odricajući se svega što nisam JA, svjedoci smo lutanju tokom cijelog života i traženju nekog prosvjetljenja u materijalnim stvarima. Bog nam je bliži od naše žile kucavice i samo čeka na našu čvrstu odluku da spoznamo sebe, a samim time i Njega.
