expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>
U ovoj kratkoj kartici teksta htio bih da se pozabavim masovnim nerazumijevanjem bilo da se radi o duhovnosti, ili bilo čemu drugom što u ljudima budi potrebu da negiraju nešto što je trenutno van njihovog intelektualnog domašaja. U današnjem dobu kad je ego uzeo pod kontrolu ogromnu masu ljudi i kad mu je snaga na vrhuncu, teško je ljudima prihvatiti da nešto može da bude van njihovog intelektualnog domašaja, jer ih ego odmah potpaljuje da je to direktan napad na njihovu inteligenciju.
Najčešći slučaj je naravno bilo koji vid duhovnosti, koji naprotiv uzima maha u cijelom svijetu, a razlog tome je globalni pomak u svijesti koji se trenutno dešava na našem planetu. Na takve ljude koji su u procesu duhovnog buđenja, neosviješteni ljudi gledaju prvo sa čuđenjem, da bi na kraju ego upalio prekidač zavisti na njihovu sreću i jednostavnost, te kao rezultat toga nastaje odbijanje.
Svjedoci smo da su glavni i najglasniji zagovornici protiv duhovnosti ljudi koji sebe nazivaju religioznima, što bi trebalo da bude suprotno jer pri ruci imaju spise u kojima se nalazi bogatstvo neviđeno. Naravno ovdje govorim samo o onima sa agresivnim pristupom zbog neznanja, dok je u drugu ruku prisutan i veliki broj religioznih ljudi koji su probuđeni, tako da kažem. Na kraju krajeva suština svake religije je na duhovnom nivou, dok su religijski zakoni tek formalnost te suštine.
Problem se javlja kada ljudi odu u jednu od krajnosti, ili samo u formalnost ili samo u suštinu. Kada bi ovo bilo savršeno društvo, ova druga krajnost ne bi bila problem jer bi ljudi komunicirali samo na duhovnom nivou, drugim riječima, ako djelujemo iz ljubavi, forma koja iz toga izađe je potpuno nebitna jer smo već u korijenu na višoj razini svijesti uradili šta smo trebali. Ali nažalost stvarnost nije takva savršena i ljudi obraćaju i previše pažnju na formalnost (vidljivo, materijalno), te zbog tog razloga osviješteni ljudi trebaju da uzmu to u obzir u ophođenju sa okolinom.
Poruka svima je da smo svi duhovna bića i svi imamo bogatstvo beskonačno u sebi. Svi smo dio nečega jedinstvenog koje prožima sviju i sve što postoji, tako da tu nema mjesta za zavist prema drugom. Taj drugi nema ništa više nego što ti imaš. Razlika je samo u tome što on sluša i gleda ono od čega ti okrećeš glavu i zatvaraš uši.
Najveća borba na Božijem putu je borba sa samim sobom - to su riječi najvećeg glasnika islamske vjere - Muhammeda. Ljudi su oduvijek bili svjedoci istinitosti ove izjave i svako od nas je učesnik u toj borbi cijeli život. Iako su tokom historije mnogi ratovi vođeni i mnogi sukobi su se dešavali između različitih nacija, različitih religija...na kraju krajeva svaka manja različitost je bila dovoljna za sukob, ali ipak, oduvijek je postojao samo jedan zajednički i istinski neprijatelj svih ljudi, a nalazi se doslovno na posljednjem mjestu na kojem bi tražili.
Toliko je prefinjen i lukav protivnik da ima sposobnost da se prilagodi svakom nivou svijesti na kojem se nalazimo i djeluje na nas uvijek na mjestu gdje smo najtanji. Koliku god učenost i mudrost dostignemo, taj protivnik će mijenjati svoja pravila igre i vrebati nas tamo gdje naša pažnja popusti. Namjerno sam ga prikazao ovako lukavim i opasnim da bi shvatili s čim imamo posla, a istovremeno nema pretjerivanja u ovom opisu jer taj neprijatelj stoji iza svakog rata, iza svakog konflikta, iza svakog nanešenog bola kroz cijelu historiju, a da velika većina nije ni svjesna njegovog postojanja.
Naravno riječ je o ljudskom EGU, čiji krajnji polaritet u religijama nazivaju đavo. Nakon ovakvog opisa mnogi će se zapitati kako se uopšte odbraniti od njega. Na veliku radost ljudi posjeduju oružje kojem ego ne može da se suprostavi ni na koji način dok koristimo to oružje, a to je POTPUNA SVJESNOST u sadašnjem trenutku. Razlog zašto smo toliko pod utjecajem ega je upravo to što ne koristimo ovo oružje i dozvoljavamo mu da našu svjesnost odvuče u prošlost ili budućnost i tu nas dovede pod kontrolu.
Uspio je da tokom svih ovih godina ubijedi nas da su naši hramovi gdje se vraćamo svom biću zapravo u nekim objektima poput crkve, džamije ili sinagoge i na taj način nas je odvojio od jedinog istinskog hrama, a to je naš miran i čist um. Zauzvrat taj naš istinski hram redovno bombarduje s raznim mislima i bukom koja ima samo u cilju da nas odvoji od sadašnjeg trenutka. Mnogi koji se i vrate svom umu kao hramu pokušavaju da ga utišaju i na taj način još ga više uzburkaju i uznemire, te nikako da postignu svoj unutarnji mir koji dođe kao osnova ili temelj za dalje duhovne nivoe.
Ego je jako lukav, te će pojačati svoje misli kad ga pokušamo utišati, ali mudar tragač za istinom ponašaće se tek kao posmatrač misli, te na taj način svoju svjesnost pomjeriti, tako reći, u stranu i gledati sve što ego servira, a da pritom ne dajemo značaj ničemu od toga. Budući da nijedna misao ne može da preživi bez energije naše svjesnosti, na taj način ćemo biti svjedoci tek dolaženja i odlaženja raznih misli, sve dok ego na tom polju potpuno ne izgubi energiju i nastane dugo čekani blaženi mir koji će nam poslužiti kao prag za duhovne sfere.
