POVRATAK ČOVJEKA PRIRODI

     U ovom dijelu govoriću o temi koja je jako bitna za dalji napredak čovjeka i konačno oslobođenje čovjeka od ovog savremenog ropstva. Mnogi od nas možda nisu ni svjesni o kakvom ropstvu je zapravo riječ. Živimo u svijetu društvenih normi koje su dizajnirane za masovnu kontrolu uma cijelog čovječanstva. Možda na prvu zvuči grubo i nemoguće, te se možda mnogi neće složiti s tim jer će njihov ego to shvatiti kao direktni napad na sebe i svoju inteligenciju, ali ipak ću nastaviti. 

Kada pogledamo današnji život većine, možemo primijetiti da se ne razlikuju mnogo jedan od drugog i da su im ciljevi manje-više isti kod svih. Da li smo se kad upitali koji je najefikasniji način masovne kontrole ljudi? To je upravo ovaj način koji se provodi nad nama već dugo vremena, a to je: staviti ljudski um u granice istog razmišljanja i ponašanja. Tako dobijemo savremene društvene norme koje drže ljude u svojim granicama i usmjeravaju ih kud im je volja. Zanimljiva stvar kod tih normi je to što ona čuva i održava samu sebe na način dobrovoljnog prihvatanja ljudi tih istih normi. 

Možemo reći da su ljudi prihvatili biti robovi i da će još osuditi svakog onog koji odluči da se oslobodi toga. Cilj tih normi su držanje čovjeka u stanju stresa i preživljavanja, tako da nema vremena za neka promišljanja i dolaženja do ispravnih zaključaka, ili pogotovo za samospoznaju. Malo današnjih ljudi je sretno i zadovoljno, ali i ne pomišljaju o nekoj promjeni jer to znači izlazak iz neke od normi i osudu okoline. Dok su ljudi živjeli u skladu sa prirodom imali su mnogo manje potreba nego danas. Danas kada ljudi većinom žive daleko od prirode imaju mnogo više (ne)potreba, ali ni sa čim ne uspijevaju da zamijene svoje prirodno stanište.

 

Čovjek u prirodi je isključivo ovisio o svom radu i Bogu, dok danas ovisi o poslodavcu, o banci, o stanodavcu, o mišljenju okoline i najveći gazda od svih njih mu je NOVAC. Upravo taj novac je pomno smišljen i postepeno nametnut ljudima, u početku se činilo kao olakšica, dok danas vidimo da mu robuje više ljudi nego ikad ikome diktatoru. Ljudi su traganje za božanskim zamijenili s nečim što toliko malo vrijedi, zbog toga danas tolika patnja i oholost. Poziv svim čitateljima za buđenje i ujedinjenje svih u cilju stavljanju tačke na kraj ove iluzije koja nam je svima nametnuta i povratak prirodnosti u svemu.

SMISAO JE U PUTOVANJU, A NE U CILJU

     Zamislimo da idemo na ljetovanje sedam dana na more, nađemo smještaj za tih sedam dana, platimo smještaj i onda počnemo da preuređujemo: ne sviđa nam se namještaj pa kupimo novi po našem ukusu, izvedemo razne estetske oblike na stropu, te okrečimo u boju po našem izboru. Možda bi mogli i kuhinju da zamijenimo jer nije baš po našem ukusu i kupatilo također da uskladimo lijepo za naše oči... Kada to sve uredimo, nakon što prođe tih sedam dana, sve to ostavimo što smo platili i napravili i odemo kući. 

Da li bi neko od nas pristao na ovakav plan ljetovanja? Naravno da ne bi jer je istovremeno i lud i smiješan. Zanimljivo je to što upravo ovakav sistem imamo što se tiče našeg života. Cijeli život provedemo u sakupljanju što više materijalnog oko sebe, dopustimo sebi da potrošimo život spremajući se za neki krajnji cilj, bilo da se radi o penziji, o nekom zamišljenom miru u budućnosti ili čak možda o raju poslije ovog života – da bi na kraju sve to što smo sakupili i što smo spremali ostavili i otišli sa ovog svijeta, upravo kao onaj na početku na moru. Čudno je to kako za istu stvar imamo dva različita značenja. 

Koliko ljudi na svijetu žive i rade da bi se penzijonisali... i to im je glavni cilj. Na kraju kada dožive tu penziju, shvate da su im najbolje godine života prošle u robovanju drugom čekajući tu oazu uživanja koju zovemo penzija, te su sada u poodmaklim godinama, ne baš tako dobrog zdravlja i sa gomilom lijekova na dnevnom rasporedu. Čovjek tek tad shvati da je zapravo sam sebe prevario i da je bio smisao u tome da se igra dok svira. Onog trenutka kada shvatimo da mi nismo ono što imamo i da naša vrijednost ne ovisi baš nikako od toga, tad ćemo se osloboditi od tih društvenih i besmislenih normi, te ćemo početi po prvi put da živimo punim plućima u svakom trenutku. 

Zašto da idemo putem besmisla samo zbog toga što je većina na tom putu? Ako odlučimo živjeti svoj život kako mi želimo, izlazeći iz granica društvenih normi, najgore što nam se može desiti je nerazumijevanje okoline, što nam ne bi trebalo biti mnogo bitno. Moramo da shvatimo da je jedini trenutak u životu koji imamo upravo ovaj sad, zato ne dozvolimo da ga propuštamo živeći negdje u prošlosti ili budućnosti kada ni na šta od toga ne možemo da djelujemo. 

NEKO IH NAZIVA PROBLEMI, A NEKO SITUACIJE

      Kao što možemo vidjeti u naslovu, tema ovog dijela biće jedan od glavnih razloga globalne depresije, tmurnog raspoloženja, klonulosti, pa čak i raznih bolesti. Doba koje su obilježila tmurna i zabrinuta lica ljudi, nedostatak sreće i zadovoljstva, treba da bude glavni alarm za nas da je konačno vrijeme za buđenje. Kada pogledamo u statistiku modernog zapadnog društva i njihovog načina života, koji se proširio i po cijelom svijetu, korjenski uzrok skoro svake druge smrti je stres. 

Kada bih morao da definišem pojam stres, rekao bi da je to reakcija našeg fizičkog tijela na naš otpor prema sadašnjem trenutku – što vjerujem da je i najbliže pojašnjenje pojma stres. Prema današnjoj površnoj medicini uzrok stresa je suočavanje s problemima. - Tu objašnjenje sa medicinske strane završava bez da definišu pojam PROBLEM, jer tu dolazi do besmisla i padanja u vodu svih njihovih recepata koji djeluju na bazi narkotika i prikazivanja iskrivljene stvarnosti. 

Za početak ćemo navesti lijep paradoks – ono što mi nazivamo psi lutalice, za pse to su slobodni psi. U ovom primjeru možemo primijetiti kako različite osjećaje u nama budi ista pojava pod drugačijim nazivima. Kada kažemo pas lutalica, u nama se budi osjećaj žalosti i tuge; međutim koncept slobodan pas budi potpuno suprotan osjećaj. Na taj sistem radi naš um – dizajniran je tako da automatski daje etikete i nazive svemu i svačemu. Pa tako kada u životu naiđemo na neku situaciju koja se razlikuje od dosadašnjeg određenog perioda, naš um toj situaciji daje etiketu PROBLEM, te joj daje još jednu primjesu – oznaku da je to nešto loše za nas. 

Ljudi koji žive samo u granicama uma su nesvjesno robovi rutine i svakodnevnice, tako da svaku nepredviđenu promjenu smjera života označuju kao problem. Kada bi svaki čovjek gledao na došaptavanje svoga uma samo kao na došaptavanje i kada ga ne bi shvatao suviše ozbiljno, mogao bi svaku situaciju dočekati sa dozom radoznalosti bez etiketiranja da li je dobra ili loša. Konačno bi izašao iz svakodnevne kolotečine i rutine koja polako ubija, a da toga nismo ni svjesni. 

Ljudi koji sebe nazivaju biznismenima, poduzetnicima i ostalim bitnim nazivima, plaćaju da bi doživjeli neku avanturu po planinama ili opasnim rijekama i slično, samo da bi na kratko izašli iz one svoje poslovne i životne rutine. Zbog toga savjet svima je da prestanemo da izazove etiketiramo kao probleme i dočekamo svaki trenutak potpuno prisutni i bez osude.

UMRIJETI PRIJE SMRTI DA BI ISTINSKI ŽIVJELI

      Mnogo puta u životu smo čuli frazu umrijeti prije smrti - neko kroz pjesme, neko kroz knjige, ali jesmo li shvatili značenje te fraze? Kada pogledamo način i shvatanje života kod većine današnje populacije, vidimo da se sve svodi uglavnom na neko nadmetanje i hvalisanje. Skoro svi idemo samo uhodanim stazama i živimo život po nekim nametnutim društvenim normama koje se vode kao prihvaćene u društvu. Onaj koji se odluči poslušati želje svoje duše i krene kud ga srce povede, taj se smatra pogubljenim i ekstremnim, ovisno o čemu se radi. 

Upravo zbog ovakvog pristupa životu kod većine odlučio sam da se malo pozabavim ovom temom. U startu moramo znati da svijet ne možemo promijeniti, nego možemo promijeniti svoju percepciju prema svijetu, tako da ne trošimo energiju uzalud u pogrešnom smjeru. Kada pogledamo u korjen ove situacije u svijetu, taj korjen ćemo uvijek naći u našem EGU jer je upravo on taj koji voli nadmetanje, svrstavanje u okvire neke pripadnosti nečemu, hvalisanje i tome slično... Čovjek nikad neće osjetiti onu istinsku slast baš ničega, dok god se povodi za svojim egom, vjerujući da je to on sam. 

Ego se nikad neće pomiriti sa sadašnjim trenutkom i stalno će biti fokusiran na neki tamo idući trenutak u budućnosti, ili će se držati za neke obrasce iz prošlosti. Uvijek će nam davati lažna obećenja da je užitak i sreća tamo u nekom drugom trenutku, samo nikad u ovom SAD. Ko se odluči po prvi put na ovaj korak da pobijedi svoj ego, što je ujedno najteža bitka i jedina koja je ikad i postojala, dobro je da zna neke korisne smjernice. Za početak sasvim je dovoljno da smo stalno potpuno svjesni sadašnjeg trenutka i da primjećujemo u nama akcije ega. Svaki put kada u svom ponašanju prepoznamo akciju ega (nastojanje da budemo u pravu po svaku cijenu, loš govor o nekome ko nije tu, nezadovoljstvo sadašnjim trenutkom...) ego automatski gubi energiju i mi se oslobađamo trenutno njegovog djelovanja. 

Bitna stvar je da nikad ne odustajemo, iako će nam se ponekad činiti da sve češće primjećujemo djelovanje ega u nama, naprotiv to je dobar pokazatelj da smo prisutni, a s vremenom ego će prestati djelovati na taj način, pa će početi djelovati tamo gdje smo ranjiviji. Svaki put kada se oslobodimo neke svoje loše navike ili ispravimo neko svoje pogrešno uvjerenje, mi se oslobađamo jednog dijela svog lažnog JA. Tako ćemo se oslobađati jednog po jednog dijela sve dok ne ostane samo čisto naše prisustvo i postojanje bez potrebe za dokazivanjem ili bilo čim sličnim.

MATERIJALIZAM – NAJVEĆA PODVALA ČOVJEČANSTVU

      Da li smo se kad istinski zapitali od kud toliko zlo u ljudima, tolika pohlepa, zavist i ostali ukrasi ovog današnjeg svijeta? Pojave koje su u prošlosti bile rijetkost, te koje su bile odmah osuđivane od okoline, danas su postale opšte prihvaćene norme društva. Nažalost ljudi dopuštaju sebi iznova i iznova ponavljanje historije i od stabilnog društva stvaranje ovog destruktivnog. Uvijek kroz historiju postojali su ljudi koji su težili tome da imaju moć nad ostatkom čovječanstva, te su smišljali razne trikove i spletke kako da uspiju u tome. 

Naravno svi ti trikovi uvijek su se svodili na jedno – izbacivanje Boga iz ljudskih života. Zadnji takav trik koji je itekako uspio je podvala teorije materijalizma kroz koju su uspjeli u potpunosti uvjeriti ljude da su odvojeni od Boga. Uvođenje koncepta materije u temeljna uvjerenja ljudi dovelo je do toga da su čak i svjetske religije shvatane u pogrešnom smjeru. Danas kad je i tehnologija uznapredovala i dokazala da materija kao takva zapravo i ne postoji, sad je već kasno jer su ljudi potpuno odvojeni od znanja, te izučavanje i provjeravanje su ostavili naučnicima. 

Došli smo do tog nivoa u nauci gdje sad možemo vidjeti i sastav atoma, iako je on do prije nekoliko bio smatran kao najmanja čestica materije. Sada vidimo da se on sastoji uglavnom od praznog prostora i energije, što ujedno opovrgava svu teoriju materijalizma, te dolazimo do zaključka da je sve zapravo neki vid etera energije koja sačinjava sve. Sve što smo do sad smatrali odvojenim jedno od drugog, sada vidimo da je sve zapravo isprepleteno i čini jedno cijelo i beskonačno polje informacija. 

Kada smo mogli da čujemo ovakve stvari na glavnim medijama po svijetu? Iako ovo saznanje u potpunosti mijenja tok svijesti ljudi i vodi ih prema oslobođenju, nekolicina ljudi u svijetu nikad neće dozvoliti širenje ovakvih informacija jer to znači gubitak njihove moći, a moć im dajemo upravo mi sa svojim neznanjem. Kada istinski shvatimo ko smo mi i od čega smo potekli, to će nam po prvi put otvoriti oči i razbistriti um, te ćemo postati svjesni moći svakog probuđenog pojedinca. Zaista ljudi u sebi imaju skriveno blago na koje su zaboravili, a ovisni su o vještačkoj i bezvrijednoj iluziji blaga koju su im nametnuli upravo ti ljudi koji ih kontrolišu.

KO SMO MI? ODBACIMO SVE NA TRENUTAK

       U ovom dijelu ćemo pogledati iza svih etiketa našeg društva bilo da se radi o religiji, naciji, našem zanimanju ili o nekom drugom društvenom konceptu kojim smo do sad definisali svoje ja. Mnogi od nas provedu život u uvjerenju da upravo ovakve etikete određuju nas kao ličnost i kao naše istinsko ja, te mnogi su spremni i život dati u odbranu tih etiketa koje su nam nametnute. Moram da spomenem da je glavna karakteristika našeg ega da se identifikuje s nečim ili da se opredijeli za nešto, da bi dobio osjećaj pripadanja nečemu, jer ego bez tih identifikacija s nečim potpuno gubi smisao. 

Prvi korak prema pronalaženju našeg istinskog sebstva je svjesnost o postojanju ega jer do tog trenutka mi zapravo i ne primjećujemo razliku između našeg istinskog sebstva i ega, to jest, mislimo da smo mi ego, da su to zapravo naše misli. Uvijek takvima volim reći: ako su to stvarno tvoje misli, zaustavi ih onda u potpunosti na 2 minuta. Naravno još niko to nije uspio – bar ne na taj način. Sad kad smo napravili razliku između nas i ega, da krenemo dalje u potragu za našim JA. Naše ja mora biti nešto nepromjenjivo i neovisno o svemu materijalnom. 

Ako kažemo da smo mi naše tijelo, kako onda objasniti činjenicu da se tokom života promjeni baš svaka ćelija u našem organizmu, što znači da postajemo bukvalno druga osoba u smislu tijela. Ljudi tokom života samo dobiju uvjerljivu iluziju da su oni to tijelo zbog toga što smo svjesni tog tijela. Na isti način dok se nalazimo u nekom vozilu mi se identifikujemo s njim i s našom svjesnošću u tom slučaju smo obuhvatili i vozilo, te ga doživljavamo kao sebe. 

Ali ono što tražimo nisu objekti s kojima se identifikujemo, u koje spada i naše tijelo, nego tražimo onaj osjećaj našeg JA, možemo reći da je to svijest sama. Mnogi naučnici tvrde zapravo da smo mi naš um, iako je um zapravo samo naša vrlo moćna alatka. Sve što trebaju da se upitaju je: kome to um prevodi elektromagnetne inpulse i prikazuje ih kao sliku, zvuk, miris, dodir ili okus... Upravo ta suptilna i tiha prisutnost koja ne ovisi ni o čemu nabrojanom može da se nazove naše JA. 

Istinsko spoznavanje ove prisutnosti donosi nam utočište u koje možemo otići u svakom trenutku kada osjetimo negativne emocije, jer ipak negativnim emocijama energiju dajemo upravo mi. Zbog toga odbacimo na trenutak sve i osjetimo ono što je nemoguće odbaciti, što je stalno tu i svjesno je svega – naše sebstvo.

KAKO SHVATAMO POSTOJANJE ANĐELA?

       Sa pojmom anđeli susreli smo se mnogo puta u životu, a da li smo kad pokušali stvarno sebi da pojasnimo koncept anđela? Mnogi koji su sljedbenici neke od religija vjeruju u postojanje anđela, ali ih definišu površnom metodom iz svojih svetih spisa, ne uzimajući u obzir da su ti sveti spisi simboličan govor gdje simboli upućuju na duhovne istine koje se ne mogu obuhvatiti u naš koncept riječi i slika. Iz tog površnog shvatanja dobijemo uvjerenje da su anđeli neka bića s krilima ili bez, koja ljudsko oko ne vidi osim u nekim iznimnim situacijama. 

Kao i u mnogim drugim slučajevima kad um pokušava objasniti duhovne koncepte, ovo je također daleko od istine. Kao prvo moramo uvijek da krenemo od činjenice da se sve dešava u nama samima i da ne postoji nešto što zovemo tamo napolju. Naše trenutno postojanje u granicama uma shvatamo kao niže stanje svijesti nego što smo bili ranije. To je pojašnjeno u svim religijama kada se govori o protjerivanju Adama (čovjeka) iz raja na Zemlju. Zemlja je u ovom slučaju simbol za granice uma i nastanak ega. 

Kada govorimo o anđelima, onda govorimo o visokim stanjima svijesti i djelovanja koje obuhvataju svaku dušu koja je postojala na Zemlji. Iako su ljudi trenutno na nižoj razini svijesti od anđela, ipak anđeli su tu da služe ljudima, između ostalog. Zaduženi su da ljudima odgovaraju istim vibracijama koje ljudi šalju, to jest ako smo zadovoljni, dobićemo još razloga za zadovoljstvo, ako smo despresivni i nesretni, dobićemo još razloga za takvo stanje. 

Za svaki zakon i silu Univerzuma zaduženi su anđeli, ali jako je bitno da ne stvaramo sebi nikakve slike u glavi o izgledu anđela jer nas to uvijek vodi u pogrešnom smjeru. Za razliku od anđela ljudi imaju slobodnu volju čak da djeluju u suprotnom smjeru od božanskog, što možemo danas i primijetiti kod većine. Drugim riječima možemo reći da su anđeli Božije alatke za Njegovu volju, a koncept Boga u granicama naših rječnika možemo objasniti kao Nad-duša svih duša i nad-duša, svih anđela i ostalih stanja svijesti. Shvatamo Ga kao vrhovno stanje svijesti u kojem je nemoguće spoznavanje samog sebe jer izvan Njega i ne postoji više ništa. 

Bog je jednostavno SVE ŠTO JESTE. Od Njega kreće svijest i silazi na manje nivoe, gdje svaki nivo ima svoje karakteristike i svaki nivo se sve više kristalizuje kako ide prema dolje, tako dolazeći i do ljudskog uma gdje je svijest toliko kristalizovana da nam se čini da postoji čvrsta materija, što je naravno iluzija.