expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

ŽIVOT IZMEĐU DVA POLARITETA – LJUBAV I STRAH

     Ovaj dio će se pozabaviti stalnim čovjekovim raspećem između dvije temeljne sile koje djeluju na svakog od nas. Iako mnoge od nas suprotnost ljubavi asocira na mržnju, ali razlog tome je jednostavan – neispravno shvatanje pojma ljubav. Prosječan čovjek ljubav shvata na način šta ja mogu dobiti, umjesto da mu fokus bude na to šta ja mogu dati. Zbog toga se stvara privid da je suprotnost ljubavi zapravo mržnja. 



Kada govorimo na nivou svijesti i cijelog univerzuma, onda govorimo o 2 suprotna polariteta čije su pokretačke sile ljubav i strah. Ova 2 polariteta spominju se u svim religijama kao Bog na jednoj strani i đavo na drugoj. Kada to saznanje primijenimo na svakodnevni život, osjetimo sa jedne strane bezuslovnu ljubav prema nama u svakom pokretu, svakom otkucaju srca, podržavanju svih naših odluka bez osude i samom daru života... Dok sa druge strane djeluje sila straha iz koje proizilaze svi ostali negativni pokretači kao što su zavist, pohlepa, oholost i ostali. Čovjek je stalno pod utjecajem straha na razne načine i to ga navodi da čini stvari koje nisu u skladu sa njegovom prirodom. 



Ironija je u tome da je svaki strah samo iluzija i privid neke opasnosti za nas, a snaga te iluzije leži u našem neznanju. Idemo kroz život ne znajući pri tom ko smo mi i od čega smo zapravo sačinjeni. Previše smo se uživjeli u ovu holografsku iluziju koju zovemo stvarnost, da smo zaboravili da smo mi zapravo svijest iz koje sve izvire. Moramo shvatiti da strah može da djeluje samo na naš ego, a energiju tom strahu možemo dati samo mi tako što se identifikujemo s njim. Greška u našem shvatanju je kada kažemo: ja se bojim, despresivan sam, ljut sam... S takvim shvatanjem mi dajemo energiju svim tim negativnim emocijama jer se idetifikujemo s njima. 



Umjesto toga pokušajmo da se postavimo na način: osjećam strah, osjećam depresiju, osjećam ljutnju. Na taj na način razdvajamo sebe i prisutnu emociju, te ona tako gubi na energiji i na kraju nestaje. Kada smo potpuno prisutni u sadašnjem trenutku bez primjesa toga što zovemo prošlost i budućnost, sve što nam ostaje je čista bezuslovna Božanska ljubav koju možemo vidjeti ako smo dovoljno budni. Zbog toga budimo kanal toj ljubavi i proslijedimo je na horizontalnu ravan, to jest prema svemu i svima. Umjesto našeg fokusa na to šta ja imam od toga, neka nam fokus bude na to šta ja mogu dati bezuslovno.