DA LI POSTOJI DOBRO I LOŠE?

     Kada spomenemo dobro i loše, prvo čega se sjetimo su uglavnom religijske odrednice koje su vjekovima usmjeravale mnoge generacije. Mnogi danas žive u uvjerenju da su dobro i loše dva spiska akcija koje trebamo od rođenja učiti jer inače to ne bi znali, te prvi spisak trebamo praktikovati, a drugi izbjegavati. U ovom dijelu ću pokušati baciti svjetlo na suštinu pojmova dobro i loše, kako bi i iskustveno osjetili suštinu, umjesto samo da pamtimo formu. Kao i u svemu ostalom, forma i suština ne moraju da budu uvijek isti. 

Na primjer ubiti nedužnog čovjeka u svakom slučaju etiketiramo kao loše, što je kroz religije prikazano kao grijeh. Međutim nenamjerno ubiti čovjeka u samoodbrani po religiji ne nosi etiketu grijeha. U ovom slučaju čin ubijanja čovjeka je forma (vidljivo) u obe prethodne opcije, ali je suština različita, te se samo prema suštini ocjenjuje počinjeno djelo, a ne prema formi. Kao što možemo primijetiti, svaka akcija koju učinimo, prethodno bude začeta kao misao sa određenim ciljem. Kada bi ulazili u srž svake misli, došli bi do zaključka da postoje samo dvije sile koje tvore svaku misao, a to su ljubav i strah.

 Prema tome, svaku misao koju pretvorimo u djelo, djelovaće na nas same na način zavisno od toga jel ta misao nastala iz ljubavi ili iz straha. Svaki čovjek po prirodi ima božanskog duha u sebi, te prema tome je nemoguće da bude odvojen od Boga jer Bog je sve što jeste, a izvan toga ne postoji ništa. Bog u svakom trenutku djeluje samo u smjeru bezuslovne ljubavi prema svima i svemu, a na nama je samo da tu ljubav proslijedimo na okolinu. Ali međutim mnogi od nas su zarobljeni u iluziju egoizma da su odvojeni od Boga, te se zato moraju boriti samo za sebe. To nas je dovelo do toga da naša djela budu zasnovana na strahu, što je suprotnost bezuslovnoj ljubavi, a to je jedini istiniti grijeh vrijedan tog izraza. 

Ali Bog nikad neće suditi našim izborima nego će nas podržati baš uvijek, čak i kad odaberemo nešto loše po nas, te na taj način sa grijehom štetimo sami sebi jer je to bio isključivo naš izbor. Svaki čovjek po rođenju ima utisnut moralni kodeks u svojoj svijesti i uvijek će djelovati iz ljubavi, sve dok ga okolina (prvenstveno roditelji) ne zarazi egoizmom. Obratimo pažnju na svako dijete u ranoj dobi dok još ne razumije riječi: uvijek je prisutno isključivo u sadašnjem trenutku, svaka akcija je nastala iz čiste ljubavi i ne očekuje ništa zauzvrat, loša djela drugih instinktivno zaboravlja i fokusira se samo na ono dobro u svima. 

Moramo priznati sebi da smo mi ti koji svoju djecu kvare učeći ih lažnim vrijednostima, te posao dalje nastavlja okolina i obrazovni sistem. Svako dijete je čisto božje djelo bez primjesa drugih sila, zbog toga na nama je da podržimo njihovu kreativnost i intuiciju i štitimo ih od direktih opasnosti na koje možemo utjecati. Izdignimo se iznad iluzije, izdići ćemo se i iznad grijehova.