RAZVIJANJE ŠESTOG ČULA

     U ovom dijelu ću govoriti o jako suptilnoj temi koja će nas povući ogroman korak naprijed putem samospoznaje, ukoliko je ispravno shvatimo. Kažem suptilna tema zbog bavljenja sa stvarnošću koja je izvan naših 5 čula. Samom ovom izjavom dolazimo do granice shvatanja našeg uma. Za početak je potrebno da shvatimo svoj položaj u odnosu na ovaj naš i duhovni svijet. 

Pokušajmo da zamislimo kutiju sa 5 otvora u kojoj se nalazimo mi, a sve oko te kutije je originalna, duhovna stvarnost. Kada neka sila iz duhovne stvarnosti priđe toj kutiji, dolazi do jedne od 5 prepreka (oko, bubna opna, nos, jezik, receptor za dodir) i tu se zaustavlja, ali svaka prepreka će tu silu prevesti kao električni inpuls i poslati u centralni sistem kutije, koji naknadno taj el. Inpuls prikazuje nama kao miris, sliku, okus... Šta to znači? – Sve ono što mi zovemo našom stvarnošću zapravo je samo reakcija tog centralnog sistema kutije na neku vanjsku silu iz stvarnog svijeta koju mi aspolutno nikako ne možemo istinski spoznati oslanjajući se na naših 5 čula. 

Taj centralni sistem nazivamo EGOIZAM koji na stvarnost gleda kako da sve iskoristi u svoju korist. Ali to je uredu i moramo da se pomirimo s tim za početak da smo na tom nivou. Egoizam se sastoji od želja koje će udovoljiti sebe, dok duhovna apsolutna stvarnost koja je sve što jeste (Bog) posjeduje samo želju za davanjem. Osnovne 3 želje koje nas pokreću su: želja za hranom, za skloništem i za spolnim odnosom. To su prvobitne želje i na tom nivou smo jednaki sa ostalim životinjama. Međutim kada to dobijemo onda se javlja nova želja – želja za bogatstvom. Bogatstvo je akumulacija prve 3 želje, tako da više ne moramo da brinemo kako da dođemo do njih. Zatim se javlja iduća želja, a to je želja za moći. Možemo je difinisati kao želju za kontrolom svega nabrojanog. Kada čovjek ispuni tu želju, on i dalje osjeća prazninu u sebi i tad se javlja želja koja je granica zadovoljstva ovog našeg svijeta, a to je želja za znanjem. 

Tek onda kada ispuni sebi i ovu želju on shvati da mu još uvijek nešto nedostaje i upravo tad nastaje oslobađajuća želja za nas – želja za izlaskom iz one kutije sa početka. Sve do tad smo funkcionisali na taj način: mi tražimo – nama se daje bezuslovno. Da bi čovjek izašao iz kutije potrebno je da razvije dodatno šesto čulo koje nije fizičko. U našem svijetu (unutar kutije) moguće je da približimo 2 objekta skroz različite namjene (npr olovku i čašu) i kažemo da su bliski, dok u duhovnoj stvarnosti zakoni ne važe na taj način zbog toga što ne postoji vrijeme i prostor.

 

U duhovnoj stvarnosti su objekti bliski ako su im svojstva bliska (npr sijalica i sunce), a najbitniji zakon duhovne stvarnosti koji će nas dovesti do našeg šestog čula je: Kada su 2 svojstva od 2 različita objekta potpuno identična, oni na tom nivou postaju JEDNO (povezani). Upravo tu je ključ izlaska iz kutije: kada našu želju za primanjem pretvorimo u želju za davanjem. Naravno da ćemo i dalje ovisiti od one 3 prvobitne želje, ali sada osjećamo zahvalnost za svaku ispunjenu želju u cilju zadovoljstva našeg Tvorca, te na tom nivou naša namjera postaje ista kao kod Tvorca (želja za davanjem). U ovom dijelu bio mi je cilj da usmjerim ljude putem ispravne namjere, a dalje korake će morati uraditi svako za sebe jer niko ni za koga ne može da osjeća.